utorak, 29.01.2013.

Vjerojatno najljepše klizalište Europe - Wiener Eistraum

U našoj obitelji, u kojoj su svi ljubitelji zimskih sportova, svake se godine (pogotovo među mlađom generacijom) s nestrpljenjem očekuje otvaranje klizališta ispred bečke Vijećnice nazvanog Wiener Eistraum, odnosno Bečki ledeni san. Tako smo i ove godine morali odgovarati na neprestana pitanja mlađe nasljednice koliko još dana do klizanja ispred Rathausa, a ona bi zatim, ovisno o tome koliko joj se odgovor sviđao, s negodovanjem okretala glavicom lijevo-desno ili pak sretno zaključila da jedva čeka. Naravno, u takvoj bi atmosferi iščekivanja bio grijeh propustiti prvi vikend na tom klizalištu. Niste ni sumnjali da smo ga prvom prilikom morali isprobati.

Iako je stvar uvijek slična, svake se godine barem poneke pojedinosti razlikuju od prethodnih. Najprije, površina klizališta i klizačkih staza svake je godine sve veća, kao i gastronomska ponuda. Štandovi i kafići obično su drugačije raspoređeni, a tu je i obavezno manje klizalište koje danju služi djeci, odnosno početnicima, a navečer za boćanje na ledu.

Evo kako je to izgledalo ove godine. Prve snimke snimljene su odmah poslije ručka, a posljednje nakon što je pala noć, pa možete vidjeti i kako se atmosfera mijenja ovisno o dobu dana.


Pogled izdaleka...




Klizalište za početnike/boćalište smješteno je postrance, u parku. Danju, dok tom dijelu klizališta imaju pristup početnici, ulaz je besplatan. Predvečer, kad se pretvara u boćalište, ulaz se naplaćuje.




Reklamica.




Jedno od dva najveća klizališta, upravo zglancano, minutu prije nego što će ga pustiti u promet. Prekrasno, zar ne?




Noć polako pada, nebo je intenzivno plavo... Inače, kližete uz muziku koju pušta DJ s Radio Wien, smješten u kućicu odmah do najvećeg klizališta. On će vas povremeno zaustaviti i lijepo zamoliti da promijenite smjer klizanja.




Hladno je (-4°C), umorni smo i trebamo pauzu. U konkurenciji štandova koji nude palačinke, ćevape, juhice, slatkiše i sve druge postojeće gastronomske užitke, biramo Kolariksovu alpsku brvnaru. Istina, kičasta je, ali u svom tom ledu i snijegu i kič nekako skroz ok paše, ako me kužite. U improviziranoj kolibici vlada prava skijaška atmosfera, kao da ste upravo skinuli skije i ušli na ručak na dvije tisuće metara nadmorske visine, negdje u Alpama. Ljudi sjede za širokim stolovima, glasno pjevaju uz austrijsku skijašku muziku (aha, i to postoji), a sa zidova vas gledaju tipični alpski ukrasi. Naši susjedi uživaju u toplom gulašu i čaju s rumom, a mi u kuhanom vinu. Posebna je fora kad brvnaru promatrate izvana - s jedne strane kućica od dasaka, a s druge, iza nje, elegantni Burgtheater.






U međuvremenu je pala noć, a mi idemo u nove klizačke pohode. U parku između glavnih klizališta i zgrade Parlamenta napravljene su stotine metara uskih klizačkih stazica, a kraj njih se nalazi drveće osvjetljeno najrazličitijim bojama. Stazice su jednosmjerne i na njima se kliže prilično brzo, iako nije neobično da se popiknete na nadobudne roditelje koji baš ovuda odluče provozati svog dvogodišnjeg potomka koji na nogama ima klizaljke s dvostrukim noževima i ne zna sam održavati ravnotežu. I, naravno, zauzmu cijelu širinu staze, do posljednjeg centimetra, ali što je mogućnost grupnog krkljanca i masovnog pada u usporedbi sa širenjem horizonta dvogodišnjoj bebi. Takvih je na sreću malo, a staza je, također na sreću, ipak i više nego dovoljno.






A ovako cijela stvar izgleda nakon što padne noć...






Što se praktičnih tehnikalija tiče, na bečkim se klizalištima ulaznice ne kupuju za određene termine, već za cijeli dan, zato su i nešto skuplje od karata u Hrvatskoj. Tijekom određenog dana možete napustiti klizalište koliko god puta želite, karta vam prestaje vrijediti krajem radnog dana ili povratom karte na info-pult. Naime, za svaku ćete ulaznicu platiti dva eura kaucije koja ćete, nakon što je vratite, dobiti natrag.

Planirate li posjetiti Beč do 10. ožujka, svakako navratite na ovo klizalište. Ne morate imati svoje klizaljke, ovdje ćete ih jednostavno posuditi, a ne morate ni klizati. Popijte kuhano vino, pojedite palačinku, upijte atmosferu i svakako si kupite koje licitarsko srce... Za uspomenu.

Oznake: Wiener Eistraum, Beč, klizanje