ponedjeljak, 02.10.2006.

Kako kupovati i trgovati

Konačno se javljam s posljednjim postom o Tunisu. Bili smo u Nabeulu, manjem gradu jugoistočno od našeg ljetovališta, do kojeg smo putovali autobusom nekih sat vremena. Bio je petak, dan kad se u Nabeulu održava tjedni regionalni sajam, čime se taj gradić iz mirnog mjesta pretvara u užurbano trgovačko središte prepuno vreve, živosti i galame.


Nabeul, iako po europskim kriterijima nevelik, ima sve odlike pravog grada: središte je lokalne uprave, širokih avenija s drvoredom, slikovite medine, s brojnim obrtima i povelikim sveučilištem. Međutim, Nabeul je prije svega lončarsko i keramičarsko središte Tunisa; u njemu se proizvodi većina keramičkih proizvoda, po kojima je Tunis ionako poznat, a jedno od obilježja grada veliki je keramički vrč iz kojeg raste bor, smješten u središtu kružnog toka u samom srcu grada.




Iako su kućni brojevi, a ponekad i natpisi ulica, općenito u većini mediteranskih država napravljeni od keramike te obojani uglavnom kombinacijom bijele, tamnozelene i tamnoplave boje, te po tome ni Tunis nije nikakva iznimka, u Nabeulu je gotovo nemoguće naići na ime ulice ispisano na običnoj, limenoj tabli. Obična, standardizirana i birokratizirana imena ulica zamijenjena su veselim i šarenim natpisima na keramičkim pločicama.




Želite li kupiti keramičke proizvode - lonce, ukrasne ili uporabne tanjure, servise za kavu ili čaj, kućne brojeve, figurice prašinoskupljačice ili bilo što drugo - možete to učiniti na zaista svakoj lokaciji u državi. Međutim, sami Tunežani razlikuju kvalitetno izrađenu keramiku, proizvedenu u radionicama kojima je i država dala posebno priznanje te pravo da koriste pečat koji to i dokazuje, od amaterski izrađenih proizvoda koji vremenom gube boju ili su pak izrađeni od toliko nekvalitetne gline da čak i usprkos tome što su ispečeni vremenom postaju prhki te se lome. U Nabeulu takvih problema nema: vrata svih radionica širom su vam otvorena. Možete razgledati kako se proizvodi izrađuju i ukrašavaju i, naravno, kupiti ono što vam se sviđa. U tom tipu trgovine nema općepoznatog cjenkanja, no i cijene su nešto niže od uobičajenih.










Ne moram vam ni reći da je starija nasljednica otvorenih usta i očiju promatrala radionicu, dok joj je mama iliti yours truly objašnjavala da mora hodat' k'o po jajima, jer ako nešto razbije, morat ćemo dati puno novčića. Budući da dobiva novčiće za kupovinu sitnica koje ju vesele, recimo ukosnica , jako je osjetljiva na nepotrebno davanje novčića trgovcima koji prodaju njoj nezanimljive stvari, pa ju obično uspijemo dobiti na tu foru.

I tako, obilazak keramičarske radionice prošao je bez krša i loma, a iz nje smo izašli bogatiji za nekoliko zgodnih posuda te siromašniji za nešto tuniskih dinara.


Zatim smo prošetali glavnom ulicom, širokom avenijom punom trgovina, kafića i restorana. Zanimljiv je to grad; u samom središtu mnogo je zapuštenih kuća, ali i šminkerski uređenih pročelja, a i mnogo se, zaista mnogo gradi. Novogradnje čija se konstrukcija može dobro vidjeti ne ulijevaju povjerenje u svoju statiku, s time se morao složiti čak i mužić, koji mi obično objašnjava na koju foru balkoni stoje u zraku, zašto se mostovi ne ruše i kako to da avioni lete, kao i slična nevjerojatna svjetska čuda.




Put nas je doveo do medine, tradicijskog središta grada smještenog unutar zidina. Glavna ulica zmijoliko prolazi medinom i petkom je pretvorena u nevjerojatno gužvastično središte lokalnog trgovačkog života: u apsolutno svakoj se kući nalazi barem jedna trgovina čiji su proizvodi izloženi ne samo po pločnicima, nego i po velikom dijelu ulice, sužavajući tako ionako uzak prostor za hodanje, a brojni su se trgovci s nekakvim pokretnim kolicima smjestili i u samoj sredini ulice, kao i po uglovima za koje su procijenili da bi im mogli donijeti koji novčić.


Roba koja se prodaje? Nema što nema. Od nogometnih dresova svih svjetskih reprezentacija i najpoznatijih nogometaša, lažiranih torbica i majica do lokalnih proizvoda poput začina, keramike, ekstrakata parfema, plišanih deva, vodenih lula i svih vrsti odjeće. Povremeno se nalaze hladnjaci s ohlađenim pićima bezobrazno visokih cijena, kroz gužvu se provlače prodavači karameliziranih badema, ispod lukova obližnje terase nagurane su stolice živopisnih kafića, sve je puno kombinacija omamljujućih mirisa čajeva, kave, badema i kolača.





Sjeli smo i na kavu, s užitkom se barem na kratko izdvojivši iz te gužve, te umirili svoja overstimulated osjetila. Prizor pred našim očima zaista je bio nevjerojatan - opća vreva u kojoj ljudi poput mrava hodaju u svim pravcima, uglavnom nekim posve nepravilnim putanjama u potrazi za samo njima znanim ciljevima, galama, metež, dozivanje trgovaca i izvikivanje cijena, uglavnom, bučno i šaroliko mnoštvo. Dan je bio sunčan i vruć, baš kako treba za potpuni dojam.

A cijene? Mogu vam reći da je Tunis osjetno skuplji nego prije desetak godina. Lokalni trgovci očigledno su već odavno skužili da brojni turisti dolaze na sajam u nadi da će povoljno kupovati, pa početne cijene dižu doslovce u nebesa. Cijena za koju se konačno nagodite, a koja je višestruko niža od početne, uglavnom dolazi do cijena u našoj hotelskoj trgovini (a hotelske trgovine su, po nekoj logici, obično smatrane skupima), tako da u Nabeulu baš i nismo puno kupovali - radije smo uživali u pogledu, zvukovima i mirisima, a kupovinu smo puno ugodnije, udobnije i elegantnije obavili po povratku u hotel.

I, što da vam za kraj kažem? Ove godine nismo išli u temeljiti obilazak Tunisa niti smo posjetili razvikane turističke destinacije. Svjesno smo odlučili pogledati mjesta koja turisti obično zaobiđu ili za koja čak ni ne saznaju; o Hammametu ili Sousseu lako ćete naći tektove na internetu pa se zato nadam da ste uživali u priči i slikama iz gradova koji su manje poznati i neušminkani za sviđanje europskom ukusu.

Oznake: Tunis, Nabeul

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31