nedjelja, 25.12.2011.

Sretan Božić i malo o tome kako je Museumsquartier jesen pretvorio u zimu

Najprije, od srca vam svima želim sretan, miran i blagoslovljen Božić, provedite ga u uživanju i ljubavi!


Iako je najkraći dan u godini iza nas, mrak se već spustio i polako razmišljamo o nekoj prigodnoj blagdanskoj šetnji. Na žalost, adventski i božićni sajmovi uglavnom su se zatvorili, nakon Božića otvorit će se pokoji novogodišnji, a danas je manje-više svugdje mir i tišina. Naravno, još uvijek ima lokala i štandova - uglavnom dobrotvornih - koji rade i u/na kojima se može popiti kuhano vino ili punč, pojesti kobasa ili langošica.


Nema veze što je preksinoć zatvoren, ipak ću vam pokazati božićno-advenski sajam u mom dragom Museumsquartieru (MQ-u), koji je, kako bi se izbjegle religijske konotacije i povezivanje s vjerskim blagdanima, a kako bi se ipak zaradila koja pinka (jer, od blagdanskih će događanja malo koji ugostitelj odustati), politički korektno, a sasvim apsurdno, nazvan zimskim, iako mu se trajanje tek posljenja dva dana poklopilo sa zimom. Pogledajte i sami naslov i datume.




Ovako je to izgledalo večer prije otvaranja.




Iako je MQ i ove godine, kao i prethodnih, obilovao atraktivnim programima za pripadnike svih generacija (starija nasljednica bila je na jednoj dizajnerskoj radionici i završila u krupnom planu u rubrici kulture jednih prodavanih dnevnih novina), čini mi se da je posjetitelja ipak bilo manje nego prethodnih godina. Možda je ljudima, bez obzira na kakve se nekonvencionalne likove furali, u ovo doba godine ipak draža doza blagdanskog kiča (na koji se zatim mogu prigodno žaliti, glumeći da imaju nevjerojatno sofisticiran ukus i da im blagdani idu na živce) od super-duper modernih i, budimo iskreni, pomalo anemičnih ravnih linija. (Iako, moram reći, ja volim oboje. )


Muzej Leopold svakodnevno je mijenjao izgled, bilo je vrlo duhovitih izvedbi, no na žalost nisam uvijek imala fotić sa sobom.




U središtu je, iako i uvijek, Kunsthalle.








Posljednji dan, u petak, padala je dosadna sitna kišica, znate ona za koju vam ne treba kišobran i nitko ga ne nosi, a nakon pola sata skužite da vam je kosa posve mokra. No, ovi momci se nisu dali smesti, već su se uporno i s puno elana (bilo ih je gušt gledati) igrali na ledu.




I, za kraj, pogled izvana na glavni ulaz.




Papajte, pijte, odmarajte se, ljubite i uživajte!

Oznake: Museumsquartier; MQ; Beč

subota, 25.06.2011.

Prvi dan ljeta, WSSA u Museumsquartieru i pijesak na sve strane

Prvi dan ljeta je bio, došo, ošo, prošo i vjerojatno ga ne bismo ni po čemu posebnome pamtili da upravo toga dana u bečkom Museumsquartieru nije bila otvorena skulptura od pijeska koju su nekoliko dana ranije (žao mi je što ih pritom nisam slikala, svaki put sam prošla kraj njih u žurbi i obećala sama sebi da ću idući put imati više vremena) radili polaznici nizozemske World Sand Sculpting Akademije (WSSA). A bilo je to, naravno, pravo dječje veselje. Uz skulpturu, podignutu u tzv. Prinčevskom dvorištu, tj. dijelu Museumsquartiera u kojemu se nalaze institucije namijenjene djeci, poput kazališta Dschungel i muzeja Zoom, postavljen je i pješčanik u kojem se mladunčad može igrati do mile volje.


Skulptura je, kao što sam već rekla, bila izrađivana nekoliko dana od posebne vrste pijeska, a ne bi je bilo bez kombinacije vještih ruku pjeskomajstora (kako li se, zapravo, takvi kipari zovu?) i višednevnog suhog vremena. Nakon što sam par dana u prolazu promatrala kako nekoliko mladih umjetnika nekakvog kombinirano neurednog i hipijevskog izgleda najprije poput male djece prčkaju po pijesku, a zatim oblikuju svakim danom sve ozbiljniju skulpturu, u utorak nas je na otvorenju dočekao prilično zgodan prizor.








A da otvaranje prođe što veselije, pobrinuli su se narančasti baloni i prisvjesci za ključeve, o kojima su se u jednakoj mjeri brinule mlađahne hostese kao i viši dužnosnici nizozemskog veleposlanstva (usput budi rečeno, ne polazi mi za rukom zamisliti nekog hrvatskog veleposlanika - svejedno kojeg - kako puše balone i dijeli ih hrpi nestrpljive dječice).




Za dobar ugođaj pobrinuo se one man band. Zvučao je bolje nego što je izgledao, vjerovali vi ili ne.




Poznati i nepoznati ljudi često me pitaju što da rade i kamo da idu s djecom kad dođu u Beč i svakome od njih kažem da obavezno dođu u Museumsquartier. Evo sad još jedne zabave i najtoplije preporuke; pješčanik je otvoren cijeli dan, a od 17.00 do 18.30 na njemu se nalaze i djecočuvateljice koje će s vašim podmlatkom besplatno crtati, kopati, graditi dvorce ili jednostavno raditi blato, a sve u sklopu događanja Sandsachen und Strandgeschichten (Stvari za pijesak i priče s plaže) koje traje do 31. srpnja. Ne, pješčanik nače nije tako pust; ovo je slikano petnaestak minuta prije službenog otvaranja, zato nema nikog. Kasnije je bio stampedo.






I obavezno ponesite vlažne maramice, jer s pijeska se neće vratiti vaša djeca, vratit će se mala praščad. A umorni roditelji za to će se vrijeme moći opustiti na terasama obližnjih kafića, kao što i ja to redovno činim. (Ne, ovo na slici nisam ja.)

Oznake: Museumsquartier; MQ; Beč, World Sand Sculpting Academy (WSSA)

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31