Prvi dan ljeta je bio, došo, ošo, prošo i vjerojatno ga ne bismo ni po čemu posebnome pamtili da upravo toga dana u bečkom Museumsquartieru nije bila otvorena skulptura od pijeska koju su nekoliko dana ranije (žao mi je što ih pritom nisam slikala, svaki put sam prošla kraj njih u žurbi i obećala sama sebi da ću idući put imati više vremena) radili polaznici nizozemske World Sand Sculpting Akademije (WSSA). A bilo je to, naravno, pravo dječje veselje. Uz skulpturu, podignutu u tzv. Prinčevskom dvorištu, tj. dijelu Museumsquartiera u kojemu se nalaze institucije namijenjene djeci, poput kazališta Dschungel i muzeja Zoom, postavljen je i pješčanik u kojem se mladunčad može igrati do mile volje.
Skulptura je, kao što sam već rekla, bila izrađivana nekoliko dana od posebne vrste pijeska, a ne bi je bilo bez kombinacije vještih ruku pjeskomajstora (kako li se, zapravo, takvi kipari zovu?) i višednevnog suhog vremena. Nakon što sam par dana u prolazu promatrala kako nekoliko mladih umjetnika nekakvog kombinirano neurednog i hipijevskog izgleda najprije poput male djece prčkaju po pijesku, a zatim oblikuju svakim danom sve ozbiljniju skulpturu, u utorak nas je na otvorenju dočekao prilično zgodan prizor.
A da otvaranje prođe što veselije, pobrinuli su se narančasti baloni i prisvjesci za ključeve, o kojima su se u jednakoj mjeri brinule mlađahne hostese kao i viši dužnosnici nizozemskog veleposlanstva (usput budi rečeno, ne polazi mi za rukom zamisliti nekog hrvatskog veleposlanika - svejedno kojeg - kako puše balone i dijeli ih hrpi nestrpljive dječice).
Za dobar ugođaj pobrinuo se one man band. Zvučao je bolje nego što je izgledao, vjerovali vi ili ne.
Poznati i nepoznati ljudi često me pitaju što da rade i kamo da idu s djecom kad dođu u Beč i svakome od njih kažem da obavezno dođu u Museumsquartier. Evo sad još jedne zabave i najtoplije preporuke; pješčanik je otvoren cijeli dan, a od 17.00 do 18.30 na njemu se nalaze i djecočuvateljice koje će s vašim podmlatkom besplatno crtati, kopati, graditi dvorce ili jednostavno raditi blato, a sve u sklopu događanja Sandsachen und Strandgeschichten (Stvari za pijesak i priče s plaže) koje traje do 31. srpnja. Ne, pješčanik nače nije tako pust; ovo je slikano petnaestak minuta prije službenog otvaranja, zato nema nikog. Kasnije je bio stampedo.
I obavezno ponesite vlažne maramice, jer s pijeska se neće vratiti vaša djeca, vratit će se mala praščad. A umorni roditelji za to će se vrijeme moći opustiti na terasama obližnjih kafića, kao što i ja to redovno činim. (Ne, ovo na slici nisam ja.)
Post je objavljen 25.06.2011. u 21:42 sati.