petak, 01.02.2013.

Ljudska glupost je nemjerljiva

Ovo možete čitati kao (dobru?) satiru ili neuvjerljivo pretjerivanje, ali sve se dogodilo točno ovako kako je napisano, samo na njemačkom.


Prvi dio. Četvrtak, prije tjedan dana. Preko internetske stranice pedijatrijske ordinacije svojih kćeri pokušavam dogovoriti termin za pregled. Ordinacija je jako hi-tech i sve se kakti obavlja preko interneta, tako da je ordinaciju praktički nemoguće dobiti telefonom. Riječ je, inače, o grupnoj praksi u kojoj radi nekoliko pedijatara i dvije recepcionerke. Tako ih zovem u nedostatku bolje riječi, jer sjede za pultom i sređuju papirologiju. Nisu medicinski obrazovane i nisu sestre kao kod liječnika u Hrvatskoj.

Sat-dva nakon što u virtualni svijet šaljem molbu za termin zazvoni mi telefon.

Nepoznat ženski glas (u daljnjem tekstu ŽG): Dobar dan, ovdje ta-i-ta ordinacija. Vi ste tražili termin za pregled? Možete li mi reći o čemu se točno radi? Znate, ovih dana imamo veliku gužvu, gripa i to.
Ja: Da. Moje obje kćeri imaju dermatitis koji se zadnjih dana pogoršao, pa bih trebala pregled i recept za jednu novu kremu. Također bih trebala dvije uputnice.
ŽG: Aha. Da. Dobro. Znate što. Imamo jako malo slobodnih termina i u njih nam ulijeću djeca u akutnim stanjima. Ja ću Vam isprintati uputnice i samo mi recite koju kremu trebate, isprintat ću Vam i recept, pa Vi to pokupite kad god Vam odgovara. Djeca ne moraju doći na pregled, a i bolje da ne dođu, da ne pokupe gripu.
Ja: U redu, za uputnice nema problema (sad ovdje ide dio u kojem objašnjavam koja uputnica za koje dijete), a što se tiče kreme, nedavno smo od jedne moje kolegice za probu dobili malu količinu jedne kreme koju ona koristi i budući da je ta krema mojoj djeci pomogla bolje od bilo koje druge do sada, voljela bih recept baš za tu. Imam i fotokopiju kolegičinog recepta. Riječ je o kremi koja se radi u ljekarni. Ali ne znam može li doktorica, i smije li uopće, izdati recept na neviđeno. Mislim, bez pregleda.
ŽG: Aha. Da. Naravno da može. Možete li mi reći kako se krema zove?
Ja: Krema nema ime. Riječ je o receptu na kojem stoje sastojci, a krema se miješa u ljekarni.
ŽG: Aha. U redu. A kako se zove kolegica?
Ja: Molim?! Zašto je to važno?
ŽG: Pa da ju možemo kontaktirati.
Ja: Kolegica nije liječnica. Riječ je o mojoj kolegici kojoj je ta krema pomogla, pa mi je dala malu količinu za probu. Pomogla je i mojoj djeci, zato bih voljela imati cijelu kutijicu.
ŽG: Aha. Razumijem. A kako se zove krema?
Ja: Nije riječ o industrijskom proizvodu. Nema ime. Mogu vam izdiktirati popis sastojaka, ali rukopis na receptu nije baš čitak.
ŽG: U redu. A, recite, kolegica se zove...
Ja, sad već ozbiljno sumnjajući da me nije nazvala teta iz ordinacije, nego neka lokalna kvazizajebantska radiostanica čiji slušatelji u ovom trenutku umiru od smijeha: Mogu Vam reći ime kolegice, ali ne vjerujem da je ono na bilo koji način relevantno.
ŽG: Pa relevantno je, nazvat ćemo njezinu ordinaciju i direktno od nje dobiti recept.
Ja: Kolegica n-i-j-e liječnica.
ŽG: Aha. Pa ništa, onda, dajte mi ime kreme.
Ja: Ne mogu Vam dati ime kreme. Krema nema ime. Mogu Vam dati sastojke.
ŽG, pomalo rastuženo: Znači, ni ime kolegice ni ime kreme? Pa kako da Vam onda isprintam recept unaprijed?
Ja: Pa nisam ni mislila da mi isprintate recept unaprijed. Mislila sam da djeca dođu na pregled i da liječnica potvrdi je li ta krema najbolja za njih te da im nakon pregleda prepiše recept.
ŽG: Ali djeca ne moraju doći na pregled.
Ja: Čak ni ako im se prepisuje lijek koji nikad do tada nisu koristila?!
ŽG: Ne, čak ni tada. Donijet ćete fotokopiju recepta, ja ću ga napisati iznova, doktorica će potpisati i to je to.
Ja: Jeste li sigurni?
ŽG: Naravno. To se tako radi. Osim toga, nemamo previše slobodnih termina, znate, vlada gripa. Bolje je da djeca ne dolaze.
Ja: Znači, dat ćete mi recept bez pregleda?
ŽG: Da, naravno.
Ja: To se smije?
ŽG: Kako se ne bi smjelo.
Ja: U redu, navratit ću idući tjedan. Hvala vam. Doviđenja.
ŽG: Nema na čemu, doviđenja.


Drugi dio. Tjedan dana kasnije. Četvrtak poslijepodne. Za pultom pedijatrijske ordinacije.

Ja: Dobar dan. Došla sam po uputnice i recept za XY.
Žena s telefona, glavom i bradom (u daljnjem tekstu ŽST): Dobar dan. Možete li mi dati zdravstvene iskaznice?
Ja: Izvolite.
ŽST: Hvala... (Tipka po kompjutoru.) Aha, vidim... To su bile dvije uputnice... (Traži po fasciklu prepunom papira. Našla. Pruža ih prema meni.) Izvolite!
Ja: Hvala Vam lijepo. Trebala sam, međutim, još i recept.
ŽST: Kakav recept? Niste mi rekli ništa o receptu?!
Ja: Jesam. Možda se ne sjećate, bilo je to prije tjedan dana. Recept za kremu protiv dermatitisa.
ŽST: Aha, da, sjećam se, recept naše kolegice dermatologice. Onaj za kremu čijeg imena se niste mogli sjetiti.
Ja, suzbijajući nagon da počnem lupati glavom o pult: Ne, recept kreme koju koristi moja kolegica. Krema nema ime. Bezimena je. (Dođe mi još i da kažem: "Siroče. Nema ime, a nema ni mamu i tatu", ali nisam sigurna da bi moj pokušaj humora naišao na plodno tlo, pa se uspijem suzdržati.)
ŽST: Aha. Da. Dobro. Dajte mi recept.
Ja: Izvolite. (Pružam joj fotokopirani recept.)
ŽST: Evo, idem kod doktorice čim bude gotova s pacijentom. Pričekajte trenutak.

Ja. Čekam. Iz ordinacije dopire glasni dječji plač. Ja i dalje čekam. Surfam.

ŽST, nakon par minuta, odlučnim glasom: Gospođo! Doktorica kaže da Vam ne može izdati recept za novi lijek, nije pregledala djecu.
Ja: Kako to mislite?
ŽST: Pa tako. Riječ je o lijeku koji Vaša djeca još nisu koristila. Da bi ga doktorica mogla prepisati, mora pregledati djecu.
Ja: Ali...
ŽST, nestrpljivo me prekida: Pa ne prepisuju se novi lijekovi samo tako.
Ja: Ali...
ŽST: Znate, novi lijek je rizik. Ne može se preporučiti bez pregleda pacijenta.
Ja, odlučna da se ovaj put izborim za riječ: Ali JA SAM VAS ZVALA DA NARUČIM DJECU! Zvala sam Vas prošli tjedan da naručim djecu!!! Prošli tjedan! Zvala sam Vas! Pričala sam s Vama!!! I Vi se toga sjećate. I lijepo ste mi rekli da djeca ne moraju doći, čak i da je bolje da ne dođu. JA sam htjela dovesti djecu, a VI ste me od toga odgovorili!
ŽST: Da, znate, imamo jako malo termina. Moramo ih čuvati za djecu u akutnim stanjima. Dermatitis nije akutno stanje, dermatitis imate cijeli život. Ne morate doći na pregled baš u sezoni gripe.
Ja, sad već u napasti da joj bacim u glavu staklenu zdjelu s gumenim bombonima koja stoji na pultu: Možda vam je nepoznato da dermatitis mjesecima miruje, a bukne praktički preko noći. I kad bukne, oboljelom je potreban lijek. Bez obzira na zdravstveno stanje ostatka populacije. I zato sam Vas zvala. Da moja djeca dođu na pregled kako bi dobila lijek. Vi ste mi rekli da mogu dobiti recept bez dolaska.
ŽST, glasom kojim se inače obraćate idiotima: Pa, vidite, jednostavno je nemoguće dobiti recept za novi lijek bez pregleda.
Ja: Da, to sam i pretpostavljala. Zato sam vas nekoliko puta pitala je li zaista moguće dobiti recept za novi lijek bez pregleda. Uvjeravali ste me da je.
ŽST: To je zato što nemamo dovoljno slobodnih termina. Znate, sezona gripe je. A recepti se ne dijele bez pregleda.
Ja: Pa zašto ste mi rekli da se dijele? I samoj mi je jasno da se ne dijele na taj način, barem se ne bi trebali dijeliti. Zato sam se i začudila kad ste me uvjeravali da je to normalna praksa. Zato sam Vas i pitala jeste li sigurni u to. Uvjeravali ste me da ću dobiti recept. Vi ste predložili da djeca ne dođu, ne ja. To je bila Vaša ideja, ne moja.
ŽST: Pa, da. Hm. Vidite, imamo jako malo slobodnih termina, moramo ih čuvati za djecu koja nam dođu u akutnim stanjima. Možete li možda... Hm... Dovesti djecu sutra prijepodne?
Ja, preneraženo: Sutra prijepodne?
ŽST: Da, prijepodne.
Ja, kočnice oš'le k vragu: Pa dobro, vidite li vi datume rođenja moje djece?! Moja djeca su sutra prijepodne u školi. U š-k-o-l-i. Sutra je zadnji dan škole u ovom polugodištu. Sutra se dijele svjedodžbe. Ne mogu doći sutra.
ŽST: Ah... Neobično. Nudim Vam termin, a Vi izvolijevate.
Ja, kočnice nikad nisu ni postojale: Moooolim?! Zvala sam Vas prije tjedan dana da dogovorim termin. Prije tjedan dana! Baš zato da dobijem termin koji nam odgovara bez uzimanja djece iz škole ili s neke aktivnosti. Zato da dobijem termin n-a-k-o-n nastave. Poslijepodne.
ŽST: Pa, evo, nudim Vam termin, a Vi ga nećete. Čudno.
Ja, uzimam svoje papire, zatvaram torbu, okrećem se i dobacujem preko ramena: Hvala Vam na uputnicama.
ŽST: Pa što se sad ljutite, je l' Vam nudim termin ili ne? Što Vi zapravo hoćete? Ne možete od mene tražiti nemoguće. Ne mogu vam izdati recept za lijek ako djeca nisu bila na pregledu. Pa to je valjda jasno. Ne znam kome bi uopće palo na pamet misliti drugačije.

Izlazim bez riječi, jer jedina iole prihvatljiva reakcija u ovoj situaciji je ubojstvo na mah, a odlučila sam ne provesti pet godina života u zatvoru zbog jedne bezobrazne i, budimo iskreni, priglupe stare babe. Šteta što ulazna vrata imaju onu automatsku kočnicu, pa se ne mogu zalupiti onako glasno i dramatično kao u starim holivudskim filmovima.

Someone please shoot me.