četvrtak, 17.01.2013.

Knjiški moljci, crvi i škorpioni - Austrijska nacionalna knjižnica

I nasljednice i ja volimo čitati. Redovno idemo u knjižnicu, uzimamo prepune vrećice knjiga, najčešće ih pročitamo prije roka za vraćanje, pa požurimo u knjižnicu vratiti stare i posuditi nove. I tako stalno, u krug. Njih dvije već jako dobro znaju kako stvar funkconira, a starija se i odlično snalazi u kompjutorskoj bazi podataka, pa si sama pronalazi zanimljive knjige, zapisuje signature i zatim ih locira na policama. Stoga sam im nedavno odlučila pokazati nešto slično, a opet drugačije - a sad ću ti pokazati i vama, jer je šansa da sami posjetite (osim ako ne dođete u Beč u sklopu bibliotekarske stručne ekskurzije) minimalna - kako se čuvaju i posuđuju knjige u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici.


Krenimo redom. Austrijska nacionalna knjižnica nalazi se u najstrožem središtu grada, na Heldenplatzu, u sklopu Hofburga.




Odlučili smo se za razgledavanje prilagođeno djeci od šest godina nadalje, tijekom kojeg nas je djelatnica Knjižnice najprije upoznala s različitim materijalima na kojima su tiskane knjige i novine te nam zatim ukratko ispričala kako se što čuva. Znate li da se u Nacionalnoj knjižnici čuvaju sve, baš sve ikad izdane austrijske dnevne novine te tjednici i mjesečnici, ne samo u papirnatom izdanju, već i na mikrofilmu? Osim njih, čuvaju se i najvažnije svjetske dnevne novine, od New York Timesa preko Frankfurter Allgemeine do Le Mondea. A prostorije u kojima se sve to čuva izgledaju otprilike ovako



i idu četiri-pet katova ispod zemlje. Budući da Nacionalna knjižnica ima obvezu čuvati i svaku u Austriji objavljenu knjigu ili pak svaku u inozemstvu objavljenu knjigu austrijskih autora, i to u tri primjerka, zbirka rapidno raste, mjesta već polako nestaje i ne zna se što će i kamo će s knjigama kad jednog dana (a moglo bi se dogoditi tijekom idućeg desetljeća) mjesta sasvim nestane. Nova lokacija zasad još ne postoji, a zbog specifičnih uvjeta koji moraju biti ispunjeni, izgradnja dodatne zgrade neizrecivo je skupa. Love za kulturu, kao i drugdje na svijetu, u pravilu nema.


Knjige, naravno, ne možete pregledavati i zatim uzeti onu čije vas korice najviše inspiriraju, već morate sa željenim naslovom doći do osoblja, naručiti knjigu i zatim pričekati da vam je dostave. A dostavljaju ih ovim sustavom kolica, koji pokriva cijeli depo.



Dakle, djelatnik zadužen za svaki pojedini kat dobiva narudžbu za određenu knjigu, pronalazi je, stavlja u kolica i ona se zatim automatski prevozi u prizemlje, do pulta na kojemu se pristigle knjige razvrstavaju i dostavljaju osobama koje su ih naručile.


A šetajući kroz podrume, naišli smo na zaista šarolik izbor, od novina iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, preko Bismarckovih sabranih djela do naizgled nabacanih knjiga na engleskom.






Ako se umorite, tu je i stolček.




Naravno da je pušenje najstrože zabranjeno (ne samo zbog opasnosti od požara, nego i zbog održavanja potrebne mikroklime), ali za slučaj da ipak nekako dođe do požara, tu su aparati koji će se, nakon što dim bude detektiran, automatski aktivirati i ispuniti prostoriju plinom koji, laički rečeno, sabija kisik, a budući da bez kisika nema vatre, time ujedno i gasi požar. Taj plin za ljude nije opasan, jedino što vam se može zavrtjeti u glavi zbog manjka kisika, otprilike kao da se penjete na Himalaju.




I na kraju, da ne zaboravim spomenuti beštije iz naslova; svi znate da se u knjigama mogu pronaći moljci i crvi, no znate li čemu služe škorpioni? Dakle, postoji posebna vrsta sitnih i posve plosnatih škorpiona koji se planirano puštaju u knjižnice sa starim, antikvarnim knjigama kako bi potamanili ove druge, ranije spomenute moljce i crve. Oni se, naime, hrane upravo knjiškim nametnicima i sustavno ih uništavaju, ne oštećujući pritom knjige. Takvi su škorpioni bili popularni u starinskim knjižnicama, po dvorcima i samostanima. Danas ih suvremene knjižnice ne koriste, ali kao vrsta još nisu izumrli i kaže gospođa koja nas je vodila po knjižnici da ako kupujete stare knjige dobro pregledate između stranica kako ne biste neplanirano dobili nove sustanare.


A ako ste vrijedni i marljivi student koji sprema ispite u intelektualno poticajnoj atmosferi... Khm, je l'... Onda ćete to učiniti ovdje.

Oznake: Beč, Austrijska nacionalna knjižnica