petak, 22.12.2006.

Pod okriljem caričinih halja

Iako je Beč već godinama the destinacija za Advent i Božić te se kao takav uspješno prodaje turistima, što ovima iz okolnih zemalja koji dolaze za jednodnevni ili vikend shopping upotpunjen šalicom vrućeg kuhanog vina čiji miomirisi otupljuju bol zbog prevelike količine potrošene love, što onima s drugih kontinenata koji se čude činjenici da ovdje ljudi hodaju u trapericama, a ne u krinolinama i ne kriju svoje razočarenje zbog toga, ove je godine adventski turizam doživio procvat svih procvata. Subjektivnim dojmom zaključujem da gužve nikad nisu bile veće, a službene brojke iznesene uglavnom divljenjem, a ponekad i nevjericom ili zgražanjem u dnevnom tisku ili na televizijskim vijestima potvrđuju moj osjećaj za feeling. Razulareni turisti željni vruće alkoholne kapljice, lijepih prizora, idiličnih blagdanskih prizora i povoljno obavljene kupovine božićnih poklona razmiljuju se gradom u potrazi za svime time, sretni ako ulove barem nešto, a Bečani se, kao pravi brižni domaćini, trude ugoditi svojim gostima, pa adventske sajmove, po kojima je grad ionako poznat, smještaju na svaki prazan kvadratni milimetar gradske površine. Odlična zarada pritom je tim dobrim dušama tek slučajna nuspojava, vjerujte mi na riječ.


Tako su, recimo, prije par godina otvorili takozvano Božićno selo ispred dvorca Belvedere, uz već posjeće u sveučilišnom kampusu, tj. Altes AKH. Ove godine je seoce iz iste serije osvanulo i na Marien-Theresien-Platzu, tj. Trgu Marije Terezije, odnosno onom prelijepom parku između Kunsthistorisches i Naturhistorisches Museuma, na mjestu koje je ne samo lijepoizgledajuće, nego i strateško odabrano, budući da se točno ispred tih muzeja parkira velika većina turističkih autobusa iz koje brojni posjetitelji idu razgledati već spomenute muzeje, prelaze park kako bi došli do Museumsquartiera ili - budimo realni - kako bi došli u Hilfericu i bacili se na trgovine.




Budući da taj sajmić nije prevelik, nije prekomercijalan, nije pregužvastičan, a i blizu je naše kuće, nasljednice i ja, a povremeno i mužić, tamo smo česti gosti. Šetnjica, promatranje štandova s ukrasima, divljenje šarenim reflektorima - i zabava za jednu bebu i jednu malu curku je zagarantirana. Kad nam je dosta šetnje, moje male Bečanke i ja se parkiramo i kupimo mjericu kestena, koje pojedemo stojeći, naslonjene na visoke stolove, kako se to ovdje uglavnom radi, a ako je mužić u kombinaciji, padne koje kuhano vince ili pak punč od šumskih jagoda.






Pogledajte kako teta Marija Terezija budnim okom prati što joj podanici rade...




Kupuju se i prodaju svakojake stvarčice. Kinesko-tajvansko-bangladeškog plastičnog kičeraja nema, prednost je dana djelima obrtničkih ruku iz Austrije, ali i nekolicini iz Češke i Slovačke.




A ovo je moj omiljeni štand s pićem i vjerojatno jedini štand na svijetu osvjetljen lusterima.






I tak... Još par dana i eto Božića! Nemrem vjerovat' kak' je ove godine brzo došao! Danas sam si pustila božićnu mjuzu (internešnl favorit: Macy Gray: This Christmas i kroejšn favorit Diletanti: Božić dolazi.) da se malo ufuram u blagdansko raspoloženje, ali nekako mi ne ide uz ovih desetak stupnjeva i sunašce koji nas griju. Ajde, idem po mužića da nam skuha vinčeko, možda mi uspije.

Oznake: Beč, Advent, Božić

<	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31