utorak, 12.09.2006.

Red sunca, red mora

Kad sam prije desetak godina prvi put išla u Tunis, iako je njegova obala već tada bila načičkana hotelima i drugom turističkom infrastrukturom, moji su me bližnji gledali kao luđakinju koja dobrovoljno odlazi u najmanju ruku na teški prisilni rad, a ne na ljetovanje, jerbo se o toj destinaciji kod nas tada relativno malo znalo, ali je zato bilo puno predrasuda. A u Tunisu je bilo odlično, tim više što sam tamo provela zaista dosta vremena i temeljito proputovala cijelu zemlju, ali ne popularnom varijantom dva dana u Hammametu, tri dana po cijeloj zemlji, pola sata u El Jemu, tri minute u Matmati, pola sata u Douzu, piš-pauza u Nefti, pa povratak na kupanje prije leta doma, nego zaista temeljito. I svi koji su kasnije vidjeli slike čudili su se kako je Tunis uredan, kako je sve čisto, kako je lijepo uređen i tako dalje. I budući da mi se Tunis zaista svidio, nije bilo teško odlučiti se otići ponovno, samo je bilo pitanje kad i gdje. I eto, ove godine nagovorih mužića.

Za razliku od tog mog gorespomenutog prvog ljetovanja u toj sjevernoafričkoj zemlji, ovaj sam put bila osjetno kraće, tek dva tjedna, no i u sasvim drugačijem aranžmanu - s mužićem i dječicom, što bi se reklo, obiteljski đir. Budući da je mlađa nasljednica na početku ljetovanja tek navršila četiri mjeseca, ove godine nije bilo pustolovnih odlazaka u saharska naselja koja uporno zatrpava pijesak nošen pustinjskim vjetrovima, niti je bilo previše razgledavanja gradova, niti je bilo udaljenih putovanja. Bit će, nadam se, i toga za koju godinu, a ovaj smo put uživali u jednom ogromnom klubu na spomen kojega bih prije par godina tek odmahnula rukom i proglasila ga apsolutno nezanimljivim. Ali eto, vremena se mijenjaju, dođe maca na vratanca, pa tako dođe i kulerica u hotel s privatnom plažom, bazenima i toboganima, animatorima i dječjim klubovima. Stoga pazite što pričate i nikad ne reci nikad.










Starija je nasljednica, naravno, uživala u svakom budnom trenutku, a budući da je već prvog dana ljetovanja odlučila preskočiti dnevno spavanje, tih je trenutaka bilo dosta. Kupala se u bazenima, spuštala s tatom niz tobogane, gradila kule na plaži, igrala se u dječjim igraonicama, pjevala, plesala, crtala, trčala, puhala balone i, sve u svemu, provela dječju verziju aktivnog odmora.

Mužić i ja volimo ići na ljetovanje krajem kolovoza i početkom rujna. Ne samo što je tada vrijeme puno bolje, da ne kažem humanije nego prethodnih mjeseci, nego je kasno ljetovanje odličan način da si produžite ljeto. Ja, naime, imam nezgodnu naviku osjećaja kraja ljeta čim se vratim s mora, pa bilo to početkom srpnja, te s puno tuge i depresije računam koliko mi još reda, rada i discipline preostaje do idućeg godišnjeg. Ako se s mora vratim u rujnu, nikad nemam taj glupi feeling da moram dugo čekati na iduće temeljitije punjenje baterija, nego opuštena i dobro raspoložena krećem u novu sezonu. I da, iako već odavno nisam školarka, u mojoj je glavi godina više podijeljena prema akademskom, a manje prema klasičnom kalendarskom kriteriju. Kad sam davnih dana, mlada i naivna, donosila odluke vezane uz početak godine, obično sam ih donosila u rujnu, nikad u prosincu.

I tak, vrijeme nas je i ovaj put poslužilo. Iako nas je pratilo preko trideset celzijevaca, zbog vjetra i suhog zraka nije nam bilo prevruće, a temperature vode, što morske, a što bazenske, bile su tek nešto malo ispod tridesetice, baš kako treba.


Jeste za kupanac? Uživajte u pogledu na valove. Nisu stalno bili ovako veliki, ali koja je fora u stavljanju slika običnih valova?










Da ne kažete da je u ovom postu samo turizam bez imalo kulture, evo vam jedan primjer monumentalne sjeveroafričke arhitekture, tip građevine povjesničarima umjetnosti poznat kao pobrkali smo države, ali nema veze, iz perioda klasicizma s vidljivim utjecajima rane renesanse.




Kako ne bismo bili gladni pobrinuli su se majstori hortikulturnog uređenja našeg hotela. Zasadili su, naime, brojna drva banane, koja rastu doslovce između zgrada. Nagradni zadatak: pronađite sve grozdove na donjoj slici.






A budući da smo fulali sezonu banana (vidite i sami da su skroz zelene), hotelski majstori od kolača pobrinuli su se da ne ostanemo gladni. I to vam je razlog zašto jedna majka dvoje djece koja stalno trči za starijim ili nosi mlađe, a kad to ne radi, vježba aquabic (to vam je fensi-šmensi naziv za aerobic u bazenu) uza svu svoju aktivnost ne skine ni grama. Vjerovali ili ne, ove torte imaju promjer veći od pola metra, pa si vi mislite. A nisu bile jedine ponuđene slastice, dapače.






Nadam se da ste se ponudili. I sad kad me već mrzite, podijelit ću s vama pogled na stol ispunjen tradicionalnim tuniskim desertima. Neke vrste tih kolačića prilično su suhe, no ima zaista odličnih. Dobar je dio preliven medom ili karameliziranim šećerom te posut prženim badenima, kikirikijem i lješnjacima.




Kaj se tiče noćnog života, naravno da ga nismo imali, niste valjda mislili da smo ludo tulumarili? Uglavnom smo sjedili na balkonu, pijuckali, pričali ispod glasa da ne probudimo nasljednice te promatrali kako zvijezde padaju kroz noć, režući vruć zrak neba nad Afrikom. Ah, romantike.






Budući da je starija nasljednica pri povratku kući išla reći pa-pa moru, recite mu i vi!




Pa-pa, more!

A u idućim postovima obećajem slike iz gradova za koje gotovo sigurno niste ni čuli, da ne bude sve samo hotel-sunce-plaža-žderačina.

Oznake: Tunis

<	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30