ponedjeljak, 17.07.2006.

Vrućina u glavi

Vrućina nam je očigledno svima lupila u glavu - ne znam kako bih drugačije objasnila neke bisere koje sam doživjela zadnjih dana.


Na jednom od putovanja iz Beča u Zagreb zaustavili su nas na Šentilju na normalnoj, rutinskoj provjeri. Naša starija nasljednica ima dvije godine, dva mjeseca i tri tjedna, dok mlađu tek jedan dan dijeli od puna tri mjeseca. Starija se vozi u fiksnoj dječjoj autosjedalici namontiranoj u smjeru vožnje na stražnje sjedalo. Mlađa se vozi u sjedalici za bebe okrenutoj suprotno od smjera vožnje. Jedna je curica koja trči, skače, pleše, priča i pjeva, a druga je beba koja se tek nedavno prvi put okrenula s leđa na trbuh i nije se znala vratiti u prvobitni položaj.

Zašto to pišem? Jer me je prilikom gorespomenute granične kontrole ljubazni austrijski carinik, očigledno u najboljoj namjeri, sa širokim osmijehom posred face pitao jesu li njih dvije blizanke.


U Zagrebu nas je dočekala, kao i obično, poprilična količina pošte. Jedno nam je pismo poslala ugledna hrvatska financijska kuća kojoj smo povjerili brigu o našoj obiteljskoj lovi. Ozbiljni je djelatnik te ozbiljne i etablirane institucije ovako adresirao pošiljku:
Ime i prezime
Ulica i kućni broj
10 000 Zagreb
Austrija.


Bit će da je stvarno prevruće za normalno funkcioniranje. Međutim, kako objasniti slučaj kad nam je prije par godina iz hladnih Alpi, konkretno iz Zillertala u Tirolu, stigla pošiljka adresirana na ime i prezime, ulicu i broj, 10 000 Zagreb, Hungary?

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31