srijeda, 24.05.2006.

Papiri za vječnost

Najprije besramno hvaljenje vas i sebe same.

Pogled na ekran priče pokazuje da su na njima uspješno sudjelovali mnogi blogeri, pa tako i moja malenkost. Prije dvije godine poslah dvije priče i obje su bile objavljene, a ove godine jednu, koja je također objavljena. Čestitam i vama i sebi, odnosno svima čije su umotvorine ušle u sto odabranih, jer konkurencija veća od soma i pol priča i nije mala. A i lijepo je vidjeti da blogeri zaista znaju pisati, nije li?


A sad post.

Kako uspješno utući, zatući i pretući vrijeme u rodilištu dok vaša prekrasna beba spava? Pa naravno, čitate nešto iz kategorije laganini i bezmozgovno kako ne biste preopteretili svoju lijepu malu glavicu. I tako, uzmete u ruke časopis u kojem naiđete na popis najpoželjnijih austrijskih neženja. Najpoželjnijih u značenju najbogatiji, naravno, što vas dovodi do zaključka broj jedan: bilo legalno bilo ilegalno, žene od muškarca isključivo žele izmusti lovu. Neke to čine na uglovima ulica sumnjivih kvartova, neke svoje žrtve love u predvorjima finih hotela, a neke se za svoje sponzore bome udaju. Zaključak broj dva: nije bitno jeste li dobar, lijep, pametan, duhovit, zabavan ili štoveć, bitno je koliko su vam teški bankovni računi, a nećemo odbaciti ni nekretninu, pogotovo ako je na atraktivnim lokacijama. I zaključak broj tri: iako nije zanemariv broj financijski neuspješnih muškaraca koji se pricupnu bogatim tetama te se ožene za njih, o njima se u medijima rijetko kad priča, jerbo su žene te koje bi trebale uživati u ulozi uzdržavanih osoba.

Kao kuc-kuc-u-drvo sretno udana žena taj popis čitam iz zezancije, ali i ozbiljno proučavajući navedene načine na koji su se dotična gospoda uspjela obogatiti u namjeri da ih što inspirativnijim glasom prepričam mužiću. I tak, većina je svoj imetak naslijedila, neki su ga uspjeli i višestruko povećati, neki su self-made poslovnjaci, ima nešto malo sportaša koji su najveću lovu uglavnom namakli snimajući reklame za sve i svašta i to je manje-više to. Međutim, ono što me u spomenutom popisu zabezeknulo jest činjenica da na njemu nisu samo klasični soleri, nego i likovi u dugogodišnjim vezama, oni koji žive sa svojim odabranicama, pa čak i oni koji u svojim dugogodišnjim nevjenčanim brakovima imaju djecu!

Znači, poruka autorice članka jest da muškarci s vjenčanim prstenom nisu legitimna lovina bez obzira na svoju financijsku težinu, dok je na one druge otvorena sezona lova. Na kraju opisa svakog od njih čak i lijepo piše što rade u slobodno vrijeme i gdje ih možete sresti, valjda kako biste lakše odlučile zanima li vas tip koji se muva po šumama i bavi trendovskim nordijskim hodanjem ili vam je draži zavodnih iz zadimljenih birceva. Kad proučite sve što je važno znati o svojoj lovini od vas se očekuje da se preoblikujete u njegov omiljeni tip žene i bacite se na posao. Da, da, posao. Pa nije valjda ugovaranje dugogodišnjeg, često i životnog posla vrijednog nekoliko milijuna eura nešto drugo nego posao?

No dobro, pustimo profesionalne sponzoruše na stranu i bacimo se na frajere. Pitam se kaj je dovraga došlo dvostrukom ocu koji sa svojom odabranicom živi već petnaestak godina da se upiše na spomenuti popis. Ego? Glad za prostorom u medijima? Javni oglas za mjesto ljubavnice? I kako je pojavljivanje u spomenutom časopisu objasnio svojoj nevjenčanoj ženi? Draga, znaš da te volim i iako živimo zajedno, dijelimo kuću, djecu, financije i svakodnevicu, ja se i dalje smatram samcem, a budući da imam love objektivno sam poželjan, pa ću kao takav istupiti u javnosti. Ako imaš nešto protiv molim te da me ne gnjaviš svojim rospijanjem, nego se javi mom odvjetniku da ti ugovorimo otpremninu, našto dotična zatrepće okicama i krotko prozbori, uz nježan smiješak: naravno da nemam ništa protiv, najdraži moj, samo ti mene financiraj kao i do sad i slikaj se di god hoćeš. A kad se javim tvom odvjetniku moći ćeš se i ti slikati.

Zgodan scenarij, zar ne?

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31