subota, 13.08.2005.

Sunčani dan u srcu Europe

Ako ste pročitali prošli post, znate da smo bili u Bratislavi na jednom vjenčanju. Ako ga niste pročitali, to ste upravo saznali. Uglavnom, osim što smo se divili kravicama koje su bile na ispaši po cijelom središtu grada, malčice smo prošetali prije ručka, papali i vratili se kući.


Evo kako izgleda šetnja od Katedrale do restorana. Najprije, Katedrala i njezina okolica.








Ovo je pravi austrougarski grad, nema pravog natpisa ako osim na slovačkom nije na mađarskom i njemačkom.




Na ulicama Bratislave možete popiti kavicu...




...ili odigrati partiju šaha.




Ovo je gospodin Hviezdoslav na vlastitom trgu.




Slovačko narodno kazalište - ako vam djeluje poznato, to je zato što ga je projektirao razvikani arhitektonski dvojac Fellner i Helmer, koji je izgradio hrpe kazališta po Austrougarskoj Monarhiji. Između ostalih, prema njihovim nacrtima sagrađene su kazališne zgrade u Rijeci, Varaždinu i Zagrebu, a potpuni popis, zajedno s izabranim slikama, naći ćete na linku. Inače, bratislavsko je kazalište dosta manje od zagrebačkog i interijer mu je nešto skromnije uređen, iako su inače ta dva kazališta vrlo, vrlo slična.






Zgrada Filharmonije, odmah preko puta Kazališta.




Nisam mogla odoljeti, ovo je spomenik Sovjetima u najužem središtu grada, između Kazališta i Filharmonije.




I, za kraj, tko o čemu, ja o papici. Bratislava nije neki ludi partijanerski grad u kojem ćete doživjeti ne znam kakve pustolovine, dapače, riječ je o mirnom i pomalo uspavanom gradu koji ima neki svoj interni ritam. Bečani vole subotom doći u Bratislavu, kako bi gospođe otišle frizeru i kozmetičaru (što je u Beču užasno skupo, a u Bratislavi prihvatljivih cijena), a gospoda za to vrijeme obave tjedni shopping i time si ušparaju priličnu svoticu. Predvečer odu u neki fini restoran (grad ih je prepun, a ima i nekoliko zgodnih na brodovima usidrenima na obali Dunava), zatim u kazalište, zaokruže noć dobrim koktelima ili kavicom i vrate se u Beč, koji je udaljen tek šezdesetak kilometara.

Sad, nas su frendovi tijekom godina i naših brojnih dolazaka u Bratislavu vodili u hrpe tamošnjih restorana i ne mogu reći da sam u Bratislavi ikad loše (ili skupo) jela, no mužić i ja jako volimo restoran koji se nalazi u hotelu Carlton i ni po čemu nije tipičan slovački, dapače, nudi međunarodnu kuhinju, pa ne znam koliko bih ga preporučila nekom tko je prvi, a možda i zadnji put u tom gradu. U svakom slučaju, u tom restoranu nema što nema, uključujući i perverzije poput odreska od krokodilovog mesa. Niš me ne pitajte, nisam ga probala, ali zato mužić i ja toplo preporučamo krem juhu od maslina. A da ne lutate, restoran vam je u ovoj zgradi.



Mi smo pojeli svoj jako fini ručak, a nasljednica je trčala po polupraznom restoranu i zašarmirala ne samo sve konobare, nego i kuhare, koji su izašli iz kuhinje kako bi se igrali s njom. Ah, veselje ponosnih roditelja vam ni ne moram opisivati.


Inače, opći dojam o Bratislavi mijenja mi se svakom novom posjetom. Od vrlo ružnog i pohabanog socijalističnog poluprovincijskog središta nastao je doslovce preporođeni glavni grad s ušminkanim centrom u kojem se ubrzano gradi, što nove i moderne zgrade, a što infrastruktura (npr. u tijeku su radovi na obilaznici). Popnete li se na Stari grad, osim na razgledničasti Dunav, pogled će vam pasti i na nimalo lijepa siva socijalistička naselja prepunjena betonskim zgradurinama, a dolazite li u Bratislavu autom iz smjera Beča, prvo što ćete vidjeti je Petržalka, ružno naselje-spavaonica iz komunističkih vremena. Ali, grad se polako mijenja, pa nam jedino preostaje strpljenje i živi bili pa vidjeli stav.

Oznake: Bratislava