utorak, 04.01.2005.

Odbacene, ignorirane, preambiciozne i neispunjene

Procitali ste naslov i pitate se tko? Pa, novogodisnje odluke, a tko drugi? Citam blogove i vidim da ste ih vise-manje svi uredno popisali. Vjerojatno nema nikog tko krajem prosle godine nije donio odluku koja krece od prvog prvog. Mozda moja nasljednica i njezini vrsnjaci, ali tko zna? Kad bi mogla pricati, postoji realna mogucnost da kaze odlucila sam da vise necu gubiti vrijeme igrajuci se onim bezveznim zveckama za bebe od tri mjeseca, nego samo igrackama za moju dob, takodjer odlucujem i da cu prestati biti lijena i pokusati stajati umjesto da puzem i sjedim, a na kraju svecano obecajem da cu poceti jesti spinat, jer znam da je zdrav i ima puno zeljeza.

Kraj prosinca plodno je tlo za odluke svih vrsta, vrijeme u kojem vlada prava odlukomanija, prvi tjedni sijecnja doba su najveceg optimizma u godini, kada mislimo da je sve moguce i da cemo ovaj put odrzati obecanja koja smo, nicim izazvani, dali sami sebi, a pocetak veljace je, zajedno s krestanjem macaka pod prozorima i tulumima pod maskama, vrijeme da se vratimo u stvarnost i prihvatimo cinjenicu da neke odluke bas nikad necemo ostvariti.

Necu vas gnjaviti svojim odlukama, jer ove, kao i nekoliko proslih godina, nisam donijela nijednu. Ne zato sto sam savrsenstvo bez mane, nego zato sto vrlo relativno shvacam pojam vremena, pa mi prvi u mjesecu, ponedjeljak ili sutra ne znace vise od, recimo, osmog, petka ili bilo kojeg dana koji dolazi. A osim tog mog poimanja vremena stoji i cinjenica da sam vec toliko puta sama sebi izmisljala izgovore za nepostivanje novogodisnjih odluka da je vec bilo vrijeme da se prestanem farbat' i prihvatim istinu da cu, kad spontano odlucim, neke stvari napraviti, dok neke necu nikad, bez obzira sto su dobre ili zdrave.

Kako zapravo izgleda tipicni popis novogodisnjih odluka (gledajuci iz perspektive mojih davnih popisa, uz usporedbu s frendovima i drugim blogerima)? Pa, recimo da su svi slicni. Evo male price o neispunjenim novogodisnjim odlukama...

Vecina nas zeli smrsaviti, pa se tim povodom obvezuje na dijetu ili barem zdraviju prehranu, izbacivanje slatkisa, preskakanje vecere i nekakvo vjezbanje: od uplacivanja preskupih clanarina po fitness klubovima do iluzornog i rijetko ostvarivog obecanja o deset minuta vjezbanja ujutro i deset minuta prije spavanja.

Ako pusite, vjerojatno cete pozeljeti prestati ili barem smanjiti broj cigareta. Ne znam za alkose i narkice, mozda pozele prestati, a mozda ipak da im piva i koka teku u potocima, tko zna?

Pa vam zadnjih tjedana u prosincu pocnu padati na pamet sve moguce i nemoguce stvari koje ste tijekom godine vidjeli kod drugih i mozebitno pozeljeli provesti u svojoj osobnoj praksi, a cekali ste taj mitski datum, prvi prvi. Sastavljate spisak, mozda pravi, konkretni, na papiru, a mozda samo u glavi. I obecajete si da cete manje gledat' telku. Vise citati. Uclaniti se u knjiznicu i procitati najmanje jednu kvalitetnu knjigu tjedno. U iducoj godini odgledati pedesetak antologijskih filmova koje ste uspjeli propustiti, a neugodno vam je priznati da ste Casablancu posljednji put gledali kad vam je bilo devet godina i da je se tek maglovito sjecate. Ici vise u kazaliste, a manje u kino. Ne dopustiti da vam promaknu gostujuce izlozbe, ionako ih nema vise od pet-sest godisnje, a vi i njih uspijete promasit'. Manje sjediti u kaficima, a vise setati. Prestati trositi novac koji nemate i ulaziti u minus zbog cipela, cd-ova i knjiga. Postati racionalni s lovom. Obnoviti garderobu. Upisati tecaj talijanskog i zavrsiti ga. Ne obazirati se na zlobne ljude i ne dopustiti da vas iznerviraju tracevi koje cujete o sebi. Dapace, prihvatiti iste kao kompliment i znak iskrenog i dubokog strahopostovanja, sto i jesu. S vremena na vrijeme uplatiti neku lovu u dobrotvorne svrhe. Citati National Geographic, a ne Cosmopolitan. Provoditi vikende u prirodi, a ne spavajuci do podneva. Redovito ici zubaru. Paziti na svoje zdravlje. Kvalitetnije se hraniti. Izbaciti cokoladu, a alkohol piti samo kad pjenuscem (kvalitetnim!) nazdravljate neciji rodjendan. Smrsaviti i prije ljeta se rijesiti celulita. Sloziti slike u fotoalbum i oznaciti ih. I tako dalje, i tako dalje.

I sto se dogadja? U idealnom slucaju novu ste godinu docekali na tulumu, pa se prvog sijecnja umjesto orni, odmorni, vedri i cili u osam ujutro, budite mamurni i pospani nesto iza podneva, u glavi vam odzvanjaju zvukovi od sinocnjeg doceka pomijesani s odjecima ponocnog vatrometa i buducih zvukova negodovanja koji ce vas docakati zakasnite li mami na rucak. Zato na brzinu ustajete, bacate se pod tus i zatim u ogledalu rezignirano gledate svoje izmoreno lice i otuzne podocnjake. Nabacujete na sebe nesto malo sminke, ulijecete u udobnu odjecu, iz kose vadite ostatke sljokica i stizete na rucak koji se, naravno, sastoji od sarmice, kao stvorene za jutro poslije, ali i odojka, francuske i svih drugih cuda, nakon kojih slijede nepristojne kolicine kolaca. Naravno da ne bi bilo lijepo odbiti te divote i objasniti mami da ste od danas vegan ili barem makrobioticar. Stoga se jos danas zrtvujete i ubijete u odojku. Osim toga, s obzirom na to da od sutra krecete na strogi i beskompromisni rezim zdravog zivota, bolje da se dobro najedete, jer ce u vasem novom zivotu odojak, sarmica i slastice biti zabranjena klopa.

Uz takav rucak naravno ne mozete odbiti casicu vina, a na kraju cete, uz kavicu, ziher zapaliti cigaretu, sto i nije bed, buduci da sutra ionako prestajete. Sad, nije uopce fora jahati na toj jednoj. Uz to, prvog sijecnja ne rade fitness centri pa ne mozete ispuniti svoje obecanje o pocetku redovitog vjezbanja, a buduci da vas je ekipa pozvala na reprizu doceka, tjesite sami sebe da cete tijekom izlaska potrositi dovoljno kalorija kako biste mogli preskociti deset minuta gimnastike koju ste si obecali prije spavanja. Na zalost, repriza se svodi na premoreno sjedenje u nekom kaficu uz kaloricnu pivicu, ali tjesite se da ste barem hodali od auta do birca i natrag do auta, pa to mozete racunati kao tjelovjezbu. Vani je bilo hladno i bilo bi posteno to smrzavanje racunati pod boravak u prirodi. Ili bar na otvorenom.

Sljedecih nekoliko dana jos vlada blagdanska atmosfera, pa posjecujete frendove i oni posjecuju vas i podrazumijeva se da niste neodgojeni prostak koji ce u tudjim kucama odbijati kolace i pice. Uostalom, dijeta moze pricekati, cemu zurba, gdje gori? Za fitness jos uvijek niste nasli vremena, ali naci cete ga. Vec iduci tjedan, od ponedjeljka. Istina, prosao je vec cijeli tjedan, a vi jos uvijek niste uspjeli procitati nijednu knjigu, pa se pitate moze li se desetak sati na netu racunati kao intenzivno citanje. Isto tako, zasad jos niste otisli do videoteke i posudili neki od filmova koje ste si ambiciozno pozeljeli pogledati, no prije neki dan ste tupo sjedili pred telkom za vrijeme Ramba, pa ste trenutno u akciji samouvjeravanja da Rambo jest antologijski film.

I tako dalje, i tako dalje.

Moram reci da sam svojevremeno velik dio novogodisnjih odluka ispunila. Ali, dio nisam. Ni necu. Kao prvo, shvatila sam da to nisu moje odluke, vec da sam ih donosila stoga sto su bile sveprisutne. Mislim, so what ako ce se skvadra odreci cokolade? Ja necu i zbog cega da si nabijam griznju savjesti kad ju jedem? Cokolada postoji kako bi se u njoj uzivalo. Kao drugo, rad na sebi i odluke koje donosimo nemaju previse veze s kalendarom.

A osim toga, smijem jesti coksu u kojim god kolicinama pozelim. Znate zasto? Jer u novoj godini krecem na fitness. Cvrsto sam odlucila.

<	siječanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31