nedjelja, 02.01.2005.

Mnogo buke nizasto

Kao i vecina beba, moja nasljednica ima hrpe zvecki i drugih proizvodjaca buke. Recimo, ima nekakvu plasticnu igracku u obliku krave na kojoj je hrpa raznih gumbica koji, kad ih stisnete, proizvode zvukove klavira, violine, zvizdaljke, pile za drvo, vlaka, telefona, policijske sirene i jos kojecega, a oko vrata joj je objeseno zvono koje se pak glasa vrlo specificno: najprije zamuce, a zatim odsvira jednu od petnaestak melodija koje ima u memoriji. Izbor je sirok, od Na seoskoj maloj farmi, ija, ija, oooooo... i Bratec Martin do Beethovenove Ode radosti.

Zatim ima zirafu koja, kad joj stisnete trbuh, pocinje plesati i pjevati nespretno izrezan izlomak iz neke prastare i ne pretjerano uspjesne Elvisove pjesme (barem se nadam da je to Elvis).

Ima i kornjacu koja, kad joj stisnete oklop, hoda, za sobom vuce svoje mladunce, trese se u ritmu i uza sve to svira Twinkle, twinkle, little star.

O zveckama s raznim zvukovima, od zvonaca preko diskretnog suskanja do ovih ili onih melodija necu ni poceti pricati.

Reci cu samo da nasljednica vec par mjeseci, tocnije, otkad je navrsila sesti mjesec, ponosno sjedi s jednom zveckom u svakoj ruci i odlucnim pokretima mase zrakom, kako bi zvecke bile sto glasnije, a s vremena na vrijeme njima pukne i kravicu, koja proizvede neki od gorenavedenih zvukova. Naravno, svemu tome dodajte i odusevljeno gugutanje zadovoljne bebe i to je otprilike to. Poanta je, ocito, proizvesti sto vise buke sa sto manje pokreta i u sto kracoj kolicini vremena. Ono sto je nenaviklom slusatelju katastrofalna buka meni je svakodnevna zvucna kulisa na koju sam skroz navikla.

Buka je, ocigledno, jako bitna stvar.

Buku i sve moguce instrumente za njezinu proizvodnju koriste mnogi tehnoloski napredni ili nenapredni narodi kako bi dozvali kisu ili otjerali oblake, prizvali plodnost, prestrasili zloduhe i tako dalje. Buku koriste i egzibicionisti kako bi skrenuli paznju na sebe ili glupi i nesposobni kojima je pak cilj smantati publiku. Znate onu skvadru koja puno prica, malo radi i na kraju ipak uspije ostaviti dojam da nekog vraga mogu i znaju, iako su, realno gledano, niskoristi. Buka je odlican nacin prodavanja magle. Ili zastrasivanja protivnika. Blefiranja. I tako dalje.

Sve su to, sto god mi mislili, manje ili vise promisljene, inteligentne i uspjesne primjene buke. Medjutim, ponekad je bucenje samo sebi svrhom i zaista ga ne kuzim, pa da se postavim na glavu.

Recimo, pogledajmo prometni krkljanac. Ulica s dvije trake u svakom smjeru kriza se s istom takvom. Auti stoje ili se krecu puzevim korakom dokle vam pogled seze. Raskrsca su blokirana, ne moze se ni naprijed ni natrag. Vjerovali ili ne, obavezno se nadje tenkre koji ce lec' na trubu i time cijelom svijetu ili barem svojoj blizoj okolici, onoj u radijusu od petstotinjak metara, objaviti svoju iznerviranost, frustriranost i posvemasnji nedostatak inteligencije. Tim trubljenjem stvarno nis ne dobiva: raskrsce ce, bez obzira na trubu, fanfare, recitiranje Shakespearovih soneta ili zvukove neke lelujave glazbe koja mozebitno dopire iz obliznjih kafica, i dalje biti zakrceno. Auti se nece, poput mora iz biblijske price, razmaknuti ne bi li propustili tenkrea. Niti ce nestati. Ali bitno je da tenkre trubi, trubi i trubi. Na zalost, buduci da su ljudi cesto povodljivi, jednom tenkreu gotovo se bez iznimke pridruzi barem jos jedan i zatim trube u duetu ili nekoj drugoj orkestralnoj formaciji, ovisno o kolicini tenkrea na pojedinom raskrscu. Stanujete li ili radite u sredistu grada, sigurno obozavate tipove koji se ne znaju skinut' s trube.

Aktualna buka koju ne kuzim je kvaziblagdanska. Iako tesko objasnjiva, cinjenica da je Bozic ili Nova godina dovela je do toga da do izrazaja dodju ljudi koji smatraju da ce im blagdani biti veseliji, bogatiji ugodjajem ili oplemenjeni ako vam, kao slucajnom prolazniku, bace petardu pod noge. Ako se trznete, zaista ste ih razveselili. Ako opsujete, sasvim ste im uljepsali blagdane. A ako kojim slucajem padnete, izderete se na njih ili se vidno prestrasite, niste im uljepsali samo blagdane, vec i zivot kao takav. Naravno, nije fora gadjati ljudima noge, ako ih mozete pogoditi u glavu. Jedina nerijesena dilema jest - pobjeci i potajno uzivati u saznanju da ste nekog barem dobro sokirali ili ostati i promatrati reakciju, pouzdajuci se u brzinu svog trcanja i dobro poznavanje okolnih haustora u koje se, u slucaju frke, mozete sakriti.

Jednako je zabavno bacati petarde s prozora ili balkona. Losa mjuza, predvidljiva klopa i komadi koji nisu za akciju istog ce trena kad razvalite nocnu tisinu pretvoriti los tulum u dobar. Ako ste pravi maher, petarde ce pasti na auto omrazenog susjeda ili barem u njegovo dvoriste. Takodjer je zgodno, imate li mogucnosti, pucati u zrak ili u svim smjerovima iz pistolja ili neceg jos ubojitijeg. Uopce nije vazno ubijete li pritom nekog naivcinu koji je, recimo, cekao bus ili kratio vrijeme nekom slicnom beskorisnom aktivnoscu. Takodjer je duhovito pucati iz mitraljeza ili bacati bombe, ali ipak nemojte pretjerati, zolja je rezervirana samo za vrhunske fakere.

Vratimo se revijalnom tonu. Ako vec ne bacaju petarde ljudima pod noge, freakovi kojima su te male smrdljive stvarcice izvor orgazmickog zadovoljstva misle da je super baciti ih u predvorju crkve za vrijeme polnocke ili ih pak, ne bi li buka bila sto veca, nagurati u motor napusenog automobila. Ako pritom izgube komad sake ili trajno ostete vid, nema veze. Bolje je biti junak na pola minute, nego trajna i bezvremenska (ili mozda svevremenska?) papcina i kukavica koja za takvo sto nema petlje. Posebno mi se svidjaju roditelji koje cesto vidjam kako kupuju petarde djecici ne starijoj od desetak godina. Macho tata mora odgojiti macho sina, a kako ce to drugacije izvesti nego uceci ga da je najsladje ciniti ono sto nije pristojno. Ako dijete pritom izgubi saku ili oko, hej, nije problem: svaki veliki pothvat zahtijeva i poneku zrtvu, nije li tako? Nesrece se ionako dogadjaju nekom drugom.

<	siječanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31