utorak, 28.12.2004.

Sretna vam Nepismenost i sve najbolje u Godini bez pravopisa

Koliko ste dobili ili vidjeli - po gradu, na telki ili u novinama i casopisima - bozicnih i novogodisnjih cestitki? Vjerojatno desetke, ako ne i stotine. A koliko ih je bilo tocno napisano? Ako smo vidjali iste, pretpostavljam da je rijec o maksimalno desetini. A ostatak? Bolje ne komentirati. Iako pogadjate da cu bas to uciniti - komentirati.

Kaj da vam velim, kad dobijem rukom ispisanu (ili natipkanu) cestitku od neke drage mi osobe trudim se ni ne gledati pravopis (iako moja sitnicavost u kombinaciji s dobro izvjezbanim okom barem usput primijeti takve stvari). Drago mi je da su se ljudi sjetili napisati nekoliko prigodnih rijeci i poslati svoje lijepe zelje i pozitivne vibre. Ako u njihovim cestitkama ima gresaka, trudim ih se trenutno zaboraviti i u tome uglavnom i uspijevam.

Medjutim, dobivam slomove zivaca kad vidim greske na tiskanim cestitkama, na onima koje nam upucuju mediji, firme koje nam pokusavaju uvaljati stosta, politicke stranke i drugi koji nam se prigodno uvlace znate-vec-gdje. Jednostavno ne uspijevam shvatiti da netko posjeduje tiskarsku kucu i zivi od prodaje raznoraznih karata i razglednica, a ne padne mu na pamet provjeriti je li tekst kojeg prodaje tocno napisan ili nije. Mislim, u cemu je catch? Zar je tako tesko platiti tridesetak kuna (toliko, naime, kosta sat studentskog rada) nekom studentu kroatistike i u par minuta rijesiti sve svoje sumnje? Ako ste ambiciozniji, mozete se upustiti cak i u angaziranje pravog lektora, sto vas takodjer nece previse opaliti po dzepu. Lektoriranje cijele kartice teksta kosta kao maloprodajna cijena jedne do dvije cestitke. Ali ne, to je tesko i komplicirano, a u zemlji nepismenih i sasvim nepotrebno.

Ne znam jeste li primijetili da ima bisera koji vam zele sretne Bozicne blagdane, ne sjecajuci se, siroti, da su jos u osnovnoj skoli ucili o tome da se pridjevi pisu malim slovom. Valjda misle da ce Bozic biti manje svecan napisu li bozicne blagdane malim pocetnim slovom.

Ili vam, sto mi je jos bolje, zele cestit Bozic. Mislim, koliko god da nam je taj Bozic bitan, ipak je to samo dan i da se postavim na glavu nemrem skuzit kak to dan moze biti cestit i kakav bi bio dan koji nije cestit? Pokvaren? Zao? Nemoralan? Mislim, kaj fali frazi sretan Bozic?! U zelji za originalnoscu uvijek nekome mozete pozeljeti da mu taj dan bude vedar, veseo, blagoslovljen, miran, raskalasen, you name it, ali u mom svijetu cestiti, posteni, pokvareni, zli, moralni, nemoralni i slicno mogu biti ljudi, no ne i dani. I sto u stvari zelite osobi kojoj napisete cestit Bozic? Da se Bozic ne materijalizira u osobu koja ce mu orobiti kucu, zavesti zenu i ukrasti novi, jos neplaceni tuti? Mislim, znam da je to cest biser, ali njegova ucestalost ne cini ga nimalo pametnijim. Ajde, moram priznati da cak i medju kroatistima ima onih koji podrzavaju varijantu cestitog Bozica, ali i onih koji joj se zestoko protive, tako da uporaba tog pridjeva prema nekim strucnim misljenjima i nije pogresna. Prema drugima pak jest. Nisam kroatistica, ali priklanjam se ovima drugima.

Eh, da. Bozic nam zapravo i ne daje previse mogucnosti za greske. Eventualno jos mozete napisati ime cijelog blagdana malim pocetnim slovom, no takvo sto nisam vidjela vec godinama.

Ali zato su novogodisnje zelje plodno tlo za sve moguce i nemoguce vrste gresaka.

Najcesca je kad vam ljudi pozele srecu, zdravlje, ljubav, lovu i puuuunooooo seksa, ali samo jednog jedinog dana u godini. Naime, napisu zelim ti sretnu Novu godinu. E, pa Nova godina je blagdan kojeg slavimo 1. sijecnja i cije se ime, kao i ime svih blagdana, uostalom, pise velikim pocetnim slovom; zele li nam sretnu Novu godinu, pozeljeli su bas to - srecu 1. sijecnja i ni sekunde duze.

Ja, recimo, svojoj obitelji i frendovima zelim srecu tijekom cijele iduce, nadolazece, nove, sljedece, blabla (primijetite, molim, da su to obicni pridjevi, svi odreda pisani malim slovom) godine, a ne samo tog jednog jedinog dana kojeg se uglavnom nitko ni ne sjeca, jer je obavijen maglom mamurluka, zgaravice i glavobolje ako je docek uspio, a mozda jos i vise ako nije. Kad malo bolje razmislim, ako cu vec biti skrta u svojim zeljama, bolje da im pozelim srecu i cijeli paket na neki drugi dan, neki kojeg ce se bolje sjecati. Recimo, sretan Bozic i sve najbolje za Dan rada. Kaj velite na to? Ono, proljece, lijepo vrijeme, sunceko, pticice pjevaju... Pa nek dodje i srecica. Ili mozda Sretan Bozic i sve najbolje za Dan domovinske zahvalnosti?! Jos bolje. Ljetno sunce przi, cvrcci cvrce, valovi sume, a vi ste sasvim neocekivano dobili svoju porciju lijepih stvari. Nekako mi se ti dani cine mnogo boljim izborom od Nove godine, ali svi koji mi, skrto i sebicno, zele srecu samo jednog dana u godini, obavezno ju usmjere bas na taj 1. sijecnja. Hm. Jedino kuzim kad to napravi neka banka, koja nam, naravno, ima i razloga zeljeti srecu samo dvadeset i cetiri sata u cijeloj godini: naime, ako nam lose krene, morat cemo uzeti kredit, a banke zive od nasih kamata, je l' tako? Stoga iskazujem svekoliko razumijevanje za njihovu umjerenost prilikom izrazavanja lijepih zelja, usput budi receno, ponosno izvjesenih iznad vrata njihove najvecih i najuocljivijih poslovnica. No, ako je u pitanju nepismenost sve moje razumijevanje trenutno nestaje i pitam se pa dobro, zar u takvim etabliranim financijskim institucijama ne postoji barem jedna osoba koja je savladala OSNOVE pravopisa?!

Eh da... Ima i onih koji vam zele srecu u Novoj Godini, a koji je razlog pisanja obicnih pridjeva i imenica usred recenice velikim pocetnim slovima samo oni znaju. Ili, bolje receno, ne znaju, zato tako i pisu. Osobito svecane persone uputit ce vam tekst u stilu zelim ti Sretnu Novu Godinu, jer su vidjele da se na engleskom sve tri rijeci pisu velikim slovom, pa sto ne bi i na hrvatskom. Kajgod.

Kad bolje razmislim, ljudi se pale na velika pocetna slova. Imaju kolektivni fetis. Da mogu i kad ne bi zvucalo presmijesno, predsjednicki, saborski i drugi kandidati rado bi nas bombaridali porukama tipa Zelimo Vama i Vasim Obiteljima Cestit Bozic i Sve Najbolje u Novoj Godini.

Kad smo vec kod ugledanja na engleski, po novinama ima i zelja za sretnom novom 2005 godinom. Da, dobro ste procitali, bez tocke nakon broja godine. Kak bi se to zapravo citalo? Sretna vam nova dvijetisucepet godina? Hm, ne bi islo? Mozda ipak dvijetisucepeta? E, da. Al' to nemrete tak procitati, kad fali tocka. Mala, sitna, nezamjetna digresija: primijetila sam pravu epidemiju izostavljanja tocke iza godine kod pisanja datuma. To valjda djeluje nobl, stranjski i svjedoci da se osoba barem jednom u zivotu susrela s datumom napisanom na nekom stranom jeziku ili je mozda rijec o tome da treba ostaviti dojam osobe koja je toliko zaposlena da nema vremena obracati paznju na banalnosti poput jedne obicne tocke.

I, konacno, ima tvrtki i politicara koji sve nas toliko cijene da nam se obracaju s Vi, sto je sasvim ok, jer ne bi valjalo da mi se, recimo, neki tamo tusti politicar obrati s ej, mala, sretan ti Bozic i skuvaj mi kafu, oj. Medjutim, buduci da cestitaju vecem broju ljudi, zamjenica napisana velikim pocetnim slovom napisana je beeeep! wrong!

Valjda sam pobrojala sve greske koje se mogu napraviti, iako sumnjam. Kreativnost u pogreskama neogranicena je. I na kraju cijele litanije vracam se na pocetak i jos jednom se pitam kaj si sve te javne osobe, firme i drugi cestitari dobre volje misle kad se pojave s krivo napisanom cestitkom? Da ce im to podici rejting? Da ce dobiti na kredibilitetu? Osobno se bojim kaj ce banka ciji se zaposlenici ne sjecaju osnovnoskolskog gradiva iz hrvatskog napravit s mojom lovom? Mislim, tko mi garantira da jednako tako nisu zaboravili i matematiku?

<	prosinac, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31