subota, 13.11.2004.

Ogranicene kolicine ljepote

Jeste li primijetili da se mrzitelji komplimenata dijele u dvije velike grupe? U jednoj su oni koji mrze da se komplimenti daju drugima, dapace, ne mogu podnijeti situaciju u kojoj oni sami nisu primatelji lijepih rijeci, a u drugoj su oni koji mrze davati komplimente i preko cijih usana lakse prelaze najgore psovke od skroz uobicajenih sitnih pohvala.

Ne znam koji mi je tip gori, no da su oba naporna, jesu.

Nedavno sam sjedila s grupom mladih mama i njihovih prekrasnih potomaka na kavici. Medju nama je bila i ona, Pakosnica. Nakon sto smo se nasle i razmijenile ne kurtoazne, nego skroz iskrene primjedbe tipa kako ti je naraslo dijete, stvarno je prekrasno bacile smo se na druge teme, sve dok jedna mama, kopajuci po torbi u potrazi za papirnatim maramicama nije nabasala na foto-album, a u njemu, tko ili sto, slike s mora. Prekrasne slike, moram reci. I tako, zamolile smo ju da nam ih pokaze i jedna po jedna, istodobno sudjelujuci u razgovoru, promatrale smo fotke. A na njima - idila. Sunce, more, preplanuli ljudi, prekrasna beba, ma sve pet. Posebno mi se svidjela jedna slika, na kojoj je njezina divna djevojcica uhvacena kako radi svoje prve korake. Preslatko. Zaustila sam da kazem koliko mi se slika svidja, kadli me Pakosnica prekinula u pol recenice i strogo-hvalisavim glasom objavila da je i njima isto bilo super na moru, cak i bolje, ali da ona, eto, svoje slike nije htjela nosit sa sobom, jer nas nije htjela gnjaviti, posebno naglasavajuci posljednje rijeci, zeleci valjda istaknuti svoju nadljudsku plemenitost i nesebicnost. No, da to ne bi bilo sve, za nas neupucene neznalice dodala je da je djevojcica ionako prekasno prohodala, za razliku od njenog malog, koji je po svim kriterijima jako napredan. Kad su fotke dosle do nje, gledala ih je zajedno s frendicom koja je sjedila do nje. Frendici se svidjela slika na kojoj su mama i beba stajale u plicaku. Taman je krenula to reci, kadli je Pakosnica odrezala komentar u stilu ajme, kolki su ti bokovi, pa ti uopce nisi smrsavila od poroda! I sve u tom stilu. Nitko nije nikom smio reci nista pozitivno, jer je kod Pakosnice obavezno sve bolje i ljepse. Zapravo, savrseno. A tko smo mi, obicnjace jedne obicne, da se mjerimo s njom? Imamo bit sretne kaj uopce hoce popit kavu s nama, je l' tak?

Vjerujem da i vi poznajete ljude pred kojima vam nitko ne smije reci da imate lijepo dijete (ili vi nekom drugom, svejedno), jer oni imaju jos ljepse, a k tome je i odlikas, pred kojima nije dozvoljeno reci da imate odlicno sredjen stan, jer je vas stan uredjen amaterski, a njihov je uredio najbolji arhitekt u gradu, kojima ne smijete pokazivati slike s mora, jer je njihovo ljetovanje bilo puno luksuznije od vaseg, i tako dalje.

S druge strane su freakovi kojima se ni u naludjim snovima nece zalomit kompliment na tudji racun, osim ako bas nesto ne trebaju od vas, pa vam se namjenski ulaguju. Kao da ce, ako vam kazu da imate dobar auto, njihov vlastiti automatski izgubiti barem deset konjskih snaga, ako vlastousno izgovore da vam je frizura dobra, njihova ce istog trena postati opustena i mlohava, ako primijete da vam je dobar ten, oni ce sami dobiti deset novih pristica, ako im se svidi rucak koji ste skuhali, njihova ce hrana postati bljutavija... Stvarno ne kuzim.

Kao da na svijetu postoji ogranicena kolicina ljepote.

Ako das kompliment Parizu, oduzeo si Rimu. Ako kazes da Stefica radi dobre strukle, automatski si uvrijedio Baricine. Ako pohvalis Antinu barku, odmah si pokudio Siminu.

Glupa logika, ali cesto prisutna. Ne bi covjek vjerovao koliko cesto. Zapravo je fascinantan broj ljudi nesigurnih u sebe i svoje vrijednosti, opterecenih time da ce im tudji rejting poremetiti vlastiti, s ukorijenjenim kompleksima svih vrsta... A sto je najzalosnije, s apsolutno rastimanim kocnicama pri izrazavanju istih.

I, konacno, da bi apsurd bio veci, zanimljivo je primijetiti da svi ti mrzitelji komplimenata, oni koji ne znaju ili ne zele naci lijepe rijeci za druge - ili barem odlusati komplimente koje treca osoba upucuje zajednickom prijatelju - nenadmasni su kad treba pricati o sebi, hvalisati se ili, kao sto bi Krleza rekao, japajakati. Tada bi ih, kako duboko vjeruju, svi trebali pazljivo slusati i, naravno, odgovarati bujicama komplimenata. Ne ucine li to, ljubomorni su, nis vise. Pa, uostalom, tko i ne bi bio ljubomoran kad mu se pred ocima nacrta primjerak cistog savrsenstva.

<	studeni, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30