utorak, 30.11.2004.

Diskrecija zajamcena

Koliko vjerujete u ono sto se skriva pod sirokim nazivom poslovna etika? Pitanje je dvosmjerno, jer bismo u poslovnoj etici ljudi s kojima imamo posla, poput lijecnika, policajaca ili bilo koga drugog, voljeli uzivati, no isto se tako potrebno zapitati jesmo li i sami revni u postivanju iste kad se ona ocekuje od nas.

Recimo, meni je jako vazna diskrecija koju pojedine sluzbe podrazumijevaju i tesko mi pada kad vidim da se lijecnici - van radnog vremena, naravno - sprdaju na racun pacijenata, da bankovni sluzbenici komentiraju tudje prihode i rashode, da si trgovci, umjesto da budu sretni sto ste, u sveopcoj raskosi ponude, usli bas u njihov ducan i upravo kupujete nesto, samouvjereno uzimaju slobodu nabaciti komentar u stilu pa, fino se zivi kad si to mozete kupit, i tako dalje.

Prije par godina sam se skrsila na skijanju. Nis posebno, ni prva ni zadnja kojoj se to dogodilo. Pad je bio dovoljno spektakularan da sam, nakon sto sam se konacno zaustavila, dosta ispod mjesta na kojem sam pala, ubrzo bila okruzena skijasima koji su mi donosili moje putem izgubljene skije i stapove, zabrinuto me pitajuci jesam li u redu, a kad sam se puzevim korakom spustila na dno staze, muzic i ja nismo se autom vratili u hotel, vec smo se hitnom odvezli do doktora.

Tresla se brda, rodio se mis. Osim sto sam se prilicno natukla i iscasila prst na ruci, sve je bilo ok. Putno osiguranje pokrilo je troskove lijecenja, ja sam se jedan dan odmarala i zatim lagano nastavila skijati, vodjena svojom univerzalnom osobnom filozofijom da me nitko i nista nece i ne moze zaustaviti. Jos sam neko vrijeme, zapravo dosta dugo, imala imobiliziran prst i dio sake, a bolove sam osjecala gotovo godinu dana, no nekih drugih posljedica nije bilo (osim sto mi i dan danas mi krcka prst kad napravim odredjeni pokret).

Zasto vam sve to pricam? Jer nas je, mjesec-dva nakon povratka sa skijanja, jedan frend pozvao na otvaranje svoje izlozbe. Nismo se dugo vidjeli, pa smo se rado odazvali pozivu. I, kako to obicno biva kad se s nekim ne vidite dugo, pricali smo o svemu i svacemu, kadli me frend pitao kako prst. E, sad. Meni je to s prstom bio takav lanjski snijeg da me zbunio pitanjem. Prva reakcija bila mi je kakav prst?! Frend je sa smijeskom rekao cuo sam da si imala nezgodu na skijanju, sto me je dodatno zbunilo, jer se, kao sto naravno nisam propustila spomenuti, neko vrijeme nismo vidjeli. Mislim, znala sam da on zna da smo bili na skijanju, jer smo mu se javili razglednicom, ali bila sam sto posto sigurna da se nakon povratka nismo vidjeli i da mu nisam ispricala za dozivljeni lom i krs.

Na pitanje otkud zna za moj prst - iako spomenuti dogadjaj nije bio nikakva tajna, na kraju krajeva, par tjedana sam hodala svijetom s imobilizacijom na ruci - objasnio mi je da mu je rekla njegova frendica (koju ja, usput budi rečeno, ne poznajem!) koja radi u hrvatskoj filijali moje osiguravajuce kuce.

Mislim, halo?!

U glavi mi se u jednoj pikosekundi stvorilo soma i pol pitanja tipa otkud tvoja frendica zna tko sam ja i otkud zna da se nas dvoje znamo, a njezinu potrebu da, ako je vec na neku foru uspjela skuzit tko sam i koga sve poznajem, podijeli moj dozivljaj sa sirim krugom mojih poznanika nisam htjela ni poceti komentirati.

Frend - ni kriv ni duzan, da se razumijemo - mi je strpljivo objasnio na koju foru doticna mene zna. On, naime, s vremena na vrijeme mailom salje viceve na grupu od petnaestak primatelja, u kojoj smo i ta njegova frendica-osiguravateljica i ja. E, sad, ja bas i nemam naviku - zapravo, nemam vremena koje je potrebno kako bih si priustila tu besmislenu radnju - analizirati liste primatelja grupnih mailova, a jos manje pamtiti iste. No, to sto ja u zivotu imam pametnijeg posla, ne znaci da imaju i drugi.

I tako, doticna frendica je, nicim izazvana, zapamtila moje ime i prezime te je, kad joj je moj slucaj iz ordinacije alpskog doktora stigao na naplatu, automatski povezala odakle sam joj poznata i, ne budi lijena, fino nazvala naseg zajednickog frenda i sve mu lijepo izbrbljala: kad i gdje sam bila na skijanju, koliko sam dugo ostala, sto mi se dogodilo, koje sam lijecnicke tretmane imala i, nesto sto ni ja sama ne znam, koliko je sve to kostalo.

Ponavljam zgrazanje: mislim, halo?!

Ne znam moram li reci da smo muzic i ja jos barem dan-dva zgranuto raspravljali o alapaci koja bi u svakoj pristojnoj zemlji nakon takve indiskrecije dobila nogu s posla. Zapravo me muzic nagovarao da ju prijavim nekakvom sefu, kojeg pouzdano ima, buduci da se doticna nalazi na dnu hrandibenog lanca ili cak inozemnoj sredisnjici osiguravajuce kuce u kojoj radi, no ja sam samo - iako sam, da se razumijemo, bila bijesna svaki put kad bih se sjetila njezinog ponasanja - odmahivala rukom, uvjerena da prijavom ne bih postigla nista, apsolutno nista.

Zapravo, mozda su me nevelike dimenzije slucaja navele da odmahnem rukom. Na kraju krajeva, tjesila sam samu sebe, nije odala nikakvu moju tajnu niti podatak koji bi mi mogao nanijeti stetu ili prouzrociti probleme. No, nije moralo biti tako.

Toj i slicnim kokoskama preko ruku prolaze papiri ljudi koji u inozemstvo odlaze na ozbiljne operacije, odvikavanja od droge, lijecenje za HIV ili AIDS i jos sto stvari. Preko takvih ruku mozda prolaze i vasi papiri, pa se po povratku s nekog dalekog i egzoticnog putovanja mozete zapitati smijeskaju li vam se prijatelji jer se vesele sto vas vide i jedva cekaju price o zemlji koju ste posjetili ili jer su vama iza ledja saznali da ste veci dio putovanja proveli na zahodskoj skoljci, buduci da vam nepoznata kuhinja i jaki zacini bas i nisu najbolje sjeli.

Osobno znam za slucajeve lijecnika koji otvoreno blebecu o boljkama svojih pacijenata, no ne zaustavljaju se samo na njima, nego komentiraju i tjelesne atribute istih. Znam konkretnog poreznog sluzbenika u Zagrebu koji ce bez imalo dlake na jeziku glasno, da svi u prostoriji cuju, prokomentirati visinu vasih primanja i jednako glasno dodati sasvim konkretne iznose primanja nekih poznatih gospodarstvenika. Ne, oni nisu njegovi osobni prijatelji i ne, oni ga nisu ovlastili da prica o njihovoj lovi. On jednostavno ima prilike zaviriti u njihovu poreznu prijavu i nekaznjeno blebetati o onome sto je u njoj vidio. Prije petnaestak godina sam cekala u banci u redu, a ispred mene je bio jedan od poznatijih saborskih zastupnika, koji je - nisam ocima vjerovala - osobno dosao upisati placu i odmah podici cjelokupni iznos. Nakon sto se sluzbenica, prepoznavsi velicinu iz novina pred svojim znatizeljnim nosom, najprije glasno odusevila, nekoliko puta uzviknuvsi njegovo ime i prezime, da ne bi slucajno nekom u banci promaklo s kim ona trenutno ima posla, oci su joj ispale vidjevsi iznos i najprije je bila toliko bezobrazna da pita covjeka radi li se samo o placi ili je tu jos i neki honorarcek, a zatim si je dozvolila komentiranje visine iste. Mislim, mozemo vi ili ja imati svoje misljenje o visini primanja saborskih zastupnika, mozemo ih medjusobno i komentirati, no radimo li s njima to nam je pravo uskraceno i tocka. Kad je gospon zastupnik konacno obavio svoje, jos nije ni izasao iz banke, a kokica je vec iskokodakala svojim kolegicama iznos tocan u tadasnji hrvatski dinar, uz prigodne komentare, sto je ciklicki ponavljala svakom novom klijentu koji joj se nacrtao pred facom, ono, u stilu ste vi vidli kolko ovi nasi sabornici zaradjuju, sad mi je bas tu bil...

I sad mi recite da sam okrutna, bahata ili jednostavno odvratna (cekam da se javi moja povremena anonimna kriticarka), ali ja bih takvoj skvadri bez pardona uvaljala otkaz. Na licu mjesta. On the face of the place. Sa zabranom dobivanja bilo kakve naknade za nezaposlene, jerbo su si sami, u kooperaciji s vlastitom gluposcu, krivi.

Nemres se tak ponasat. Zna se kakav tip ponasanja koji poslovi podrazumijevaju. Ako si toliko neprofesionalan, indiskretan ili brbljav da tudju naklonost kupujes insiderskim pricama o poznatima, sorry, letis. Razmisli o alternativnoj karijeri. Recimo, vrtlara, pa pricaj s biljcicama. Ali tiho, da te ne cuju prolaznici.

<	studeni, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30