srijeda, 08.09.2004.

Puknuli smo se na autoptu

Ne nismo se puknuli/poseksali na straznjem sjedalu dok su auti bjesomucno jurili kraj nas, nego smo mirno vozili trecom trakom s lijeve strane ili drugom s desne, naletjeli na totalni zastoj, mirno i krotko stali, da bi se neka sezdesetogodisnjakinja svom snagom zaletila u nas. Sjedila sam na straznjem sjedalu, mazila nasljednicu koja se, nista ne sluteci, igrala prsticima u svojoj sjedalici, krajickom oka u retrovizoru ugledala svjetla koja nam se priblizavaju i... Tup! Nas je auto odskocio od zemlje, zaljuljao se u zraku i vratio se na cestu. Malena je, tamnocrvena u licu, u sekundi zaurlala, ja sam problijedila, a muzic ostao bez rijeci. A onda se zacuo jos jedan "tup". Drugi auto se zaletio u zensku koja se zaletila u nas. Na srecu, svi ostali vozili su prilicno polako, tako da nije doslo do opce makljaze, no i ovo je bilo dovoljno.

Muzic je vrlo brzo dosao sebi i, izbezumljen od bijesa, uletio babi sa spikom tipa pa je l' ne vidite da auti u sve cetiri trake stoje na mjestu, zar ne vidite da su radovi na autoputu i da su trake suzene, niste li vidjeli znakove ogranicenja brzine, nasto je ona mrtva-hladna odgovorila metodom napad je najbolja obrana i pocela urlati da kog vraga mi stojimo na autoputu, da autoput nije za stajanje nego za voznju (halo, pa svi stoje!), a sve gledajuci nasu stranjsku registraciju. Ne samo da se zaletila u nas u opcem krkljancu, u mraku koji je bio crven od kocnica vozila ispred nas, ne samo da je sto posto, bez dileme i rasprave kriva, ne samo da nam je duzna najmanje ispriku, nego se bahati i izmislja gluposti koje su nista drugo doli uvreda za inteligenciju. Nasu, ne njenu.

I tak, moj muz i gospon iz posljednjeg auta, koji je bez oklijevanja priznao svoj dio krivice, nazvali su policiju, koju smo cekali iducih sat vremena. Kad je dosao Herr Polizist nije se dogodilo nista revolucionarno. Vidno razocaran sto nema ozlijedjenih (!?) nazvrljao je nesto na komad papira i ostavio nas da razmjenjujemo podatke o osiguranju. Polupismena gospodja svoje je papire ispunjavala dodatnih sat vremena, oklijevajuci sto je vise mogla, a sve u nadi da cemo mi odustati i otici. Wishful thinking.

<	rujan, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30