subota, 04.09.2004.

Uspjeh na hrvatski nacin

Ako ste neuspjesan ekonomist u srednjim ili kasnim srednjim godinama, bavite se bankarstvom ili biste se njime zeljeli baviti, sanjate o uspjehu ili ste uvjereni da vam je samo pukom nepravdom hude sudbe izmakao, po mogucnosti ste muskarac sa strogim izrazom lica i ljubavlju prema prugastim kravatama, imam odlican prijedlog kako postati uspjesan ekonomist-bankar.

Naime, kako biste to postigli, nije potrebno neko vece znanje o bankarskoj bransi, globalnim putevima kapitala, svjetskim gospodarskim trendovima i slicnim tricarijama. A, ne! Dovoljno je imati frendove u vladi, sto ce vam zajamciti uspjeh barem cetiri godine, a ako su vasi frendovi spretni politicari, i vi cete biti spretan bankar. Barem jos jedan mandat.

Prica ide ovako: u Hrvatskoj ima puno banaka, od nekih malih za koje niste nikad culi do najvecih, koje necemo reklamirati, ali za koje svi znamo. Sve one manje-vise posluju po nekim zakonima trzista, ide im bolje ili losije, propadaju ili postaju mocne, itd. Sve osim jedne: Hvatske postanske banke.

To vam je banka koja je, usprkos cvrstoj potpori Drzave, uspjela uvjerljivo flopnuti, a ni svekolika nesposobnost njezina vodstva nije ju usidrila na dnu dna, gdje - ima li pravde - pripada. Ne, nju je Drzava najprije sanirala mojim i vasim novcem (Sjecate li se da vas je itko pitao? Ne? Ni ja.), a zatim je, a sve u svrhu povecanja prometa i umjetnog dizanja broja klijenata toj maloj, marginalnoj, tehnicki zaostaloj, informaticki nepismenoj i civilizacijski nepristojnoj financijskoj instituciji, natjerala drzavne institucije, penzice i rodilje da svoje novcano poslovanje vode bas kod Postanske banke.

U prijevodu, prica ide ovako: u moru banaka odlucili ste se za jednu s kojom ste relativno zadovoljni. Imate maestro karticu i nekoliko kreditnih kartica. Mozda i cekove. Odobren vam je minus. Eventualno imate privatnog bankara. Skroz ste happy. Sve pet. Zatrudnite i pred kraj trudnoce odlazite na porodiljni dopust u trajanju od, recimo, sest mjeseci ili godine dana. Za to vrijeme mozete zaboraviti svoj bankovni racun i sve kartice koje imate u banci koja se i te kako borila kako biste postali njezin klijent. Zasto? Pa, zato jer ce vam Drzava onu uvredljivu crkavicu koju zovu porodiljnom naknadom isplacivati iskljucivo preko Postanske banke, cijom cete zrtvom, htjeli ili ne htjeli, postati.

I, kako to zapravo izgleda?

Na kucnu vam adresu stize obavijest o tome da si mozete podici stednu knjizicu, a usput vam pristize i nalog za upis love. Hej, ljudi! Stedna knjizica, to jos uvijek postoji! Mislim da sam je zadnji put imala u rukama kad su me starci odveli na stednju u Pcelici Maji ili kako se vec zvala ona djecja banka u Vlaskoj. Broj mojih godina tada je bio jednoznamenkast.

Uglavnom, stizete u banku, koja se zapravo nalazi u prostorijama Poste i ima samo dva saltera, i zelite podici knjizicu. Nakon sto salterusa zavrsi skroz privatni desetominutni razgovor s kolegicom, iritiranim vam se glasom obraca - no, imajte razumijevanja, pa ipak ste joj uletili u spiku. Medjutim, u knjizici vam pise samo staro prezime, a vi u medjuvremenu imate jos jedno, novo, koje vam uredno stoji u putovnici, ali nju vam nabrijana salterusa s neukusnom frizurom ne priznaje. Nema veze sto je to vazeci dokument RH, nema veze sto zovete MUP i trazite informaciju o tome treba li vam babac izdati knjizicu ili ne (odgovor je da), nema veze sto imate sve argumente koje trebate imati, salterusa se taj dan digla na lijevu nogu i ne da vam knjizicu bez - pazite sad - vjencanog lista. Da, taj papir definitivno uvijek nosim sa sobom, pogotovo kad idem na kavu, jer nikad se ne zna kad ce mi trebati. I tako, fuckin' klimaktericna baba za koju ste vi kao friska rodilja tek neugodni podsjetnik da seks jos uvijek postoji i cak se prakticira ne da vam vasu knjizicu, nego se lijepo upucujete kuci i, sto vam drugo preostaje, donosite joj vjencani list.

Zapravo, najprije zelite razgovarati s njezinim sefom, ali, hej, poslijepodnevni su sati, tko je vidio da je sef na poslu nakon tri. Ipak je to nekakva drzavna ustanova, tu se ne radi, tu nije potrebno biti konkurentan. Zovete upravu doticne financijske kvaziinstitucije, ali i u njoj telefoni samo zvone...

Dolazite drugi put, donosite joj sve moguce papire, dobivate knjizicu i reda radi se jos malo bunite, jer stvarno nije ok da vas je setala preko pola grada zbog svog gusta, da ne kazem zlobe ili neceg jos goreg. I tada vam babac postavi pitanje na koje ostajete bez rijeci: pa dobro, a tko ste vi da se tu meni bunite?

S obzirom da na licu mjesta nismo uspjeli doci do rijeci, sada odgovaram, iako sam prema tupom pogledu i rukopisu doticne uvjerena da nije dovoljno pismena da cita blogove: gospodjo salteruso, mi smo porezni obveznici koji su izdvajanjem iz svojih prihoda spasili vase radno mjesto; mi smo porezni obveznici koji redovno saniraju negativno poslovanje vase banke; mi smo vasi klijenti i zbog nas imate prilike sjediti udobno zavaljeni u ovoj fotelji, umjesto da prodajete muske gace na placu.

Anyway, u ruci vam je prekrasna tamnosmedja stedna knjizica koja svojim postojanjem dokazuje da dizajn iz osamdesetih jos uvijek zivi i zelite podici svoj novac, ali, ne, to je banka, oni nemaju novac. Da, dobro ste me culi.

Ako zelite dici lovu, trebate ici u Postu, jer se novac dize u Posti. Tko je jos vidio da banke posluju novcem. Kajgod.

A kad dodjete u Postu, morate najprije pruziti nalog za upis, kako bi vam lovu stavili na racun, a zatim ispunite nalog za ispis, kako biste se konacno susreli sa svojim novcem. Dakle, sve one radnje kojih se vjerojatno sjecamo od prije petnaestak godina.

I sad se vi pitate na koju foru takva banka uspijeva opstati u moru suvremenih banaka koje se oglasavaju u medijima, koje nude sve moguce pogodnosti, kartice, kredite s niskim kamatama, itd, itd. Odgovor je jednostavan: to je banka koju je Drzava sanirala i cije ce propuste sanirati vjerojatno dokle god bude trebalo. To je banka u koju su klijenti natjerani i nemaju apsolutno nikakvog izbora. To je banka koja ne mora ulagati ni u marketing ni u informatizaciju pa cak ni u edukaciju svojih zaposlenika (ako nista drugo, barem par stvari iz osnova lijepog ponasanja - tipa pozdrav na dolasku i odlasku klijenta). To je banka koja ne mora biti konkurentna, nego je, bas suprotno, sasvim nelojalna konkurencija svim onim bankama koje se trgaju kako bi vas dovabile.

To je banka koja je san snova svakog ekonomista cije su sposobnosti i ambicije u obrnuto proporcionalnom odnosu.

Stoga, ako ste se prepoznali u prvoj recenici danasnjeg bloga, predlazem vam da pratite natjecaje po dnevnim novinama i prijavite se za iduceg direktora Hrvatske postanske banke. Nema da omanete.

<	rujan, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30