srijeda, 01.09.2004.

Stvari koje ne trebam znati

Bez obzira na to radi li se o ljudima s kojima sam dobra ili ih tek upoznajem, postoje podaci koji me jednostavno ne zanimaju. Tijekom godina otkrila sam da oni nepotrebno opterecuju medjuljudske odnose i, sto je jos gore, dovode do stvaranja predrasuda i stereotipa.

Dakle, evo nekoliko stvari koje mi ne morate reci niti cu vas ja pitati:

Svoju nacionalnost. Stvarno, stopostotno i apsolutno mi je svejedno jeste li Hrvat, Amer ili Bjelorus. Zbog pripadnosti ovom ili onom narodu necete mi biti vise ili manje dragi niti cu vas smatrati a priori pametnijim, plemenitijim ili, recimo, zabavnijim. Ne mislim da su pripadnici jednog naroda bolji ili vredniji od pripadnika nekog drugog naroda. Buduci da sam najveci dio svog zivota provela u Hrvatskoj, okruzena uglavnom Hrvatima, neki od meni najdrazih ljudi upravo su Hrvati. Sto ne znaci da mislim da su svi divni. Takodjer, neke od najvecih zivotnih spacki takodjer su mi priredili Hrvati. Sto opet ne znaci da mislim da su svi grozni. Da sam zivjela u Francuskoj, bili bi to vjerojatno Francuzi. U Alziru Alzirci. I tako dalje. Osim toga, vec zbog svoje struke znam da je nacija konstrukt izmisljen tek prije parsto godina i da je pripadnost nacionalnoj zajednici stvar ucenja i odgoja, a ne krvi i genetike. Ako mi ne vjerujete, procitajte sto o tome pisu Mirjana Gross ili Eric Hobsbawm. Na kraju krajeva razmislite, trebate li za vrijeme operacije krv, hoce li medicinskom osoblju biti bitno da ju dobijete od pripadnika svog naroda ili da krv davatelja bude uskladjena s vasom prema krvnoj grupi i rh-faktoru. I hocete li se, primite li krv od Nijemca, nakon transfuzije obratiti svojoj voljenoj osobi rijecima "Guten Morgen, Schatzi".

Svoju vjersku pripadnost. Ful mi je svejedno vjerujete li u Boga, Alaha ili Manitua. Ako vam je to vazno, recite mi kojoj religiji pripadate i rado cu vam cestitati vase blagdane. Ako nije, nemojte. Jedino sto vas molim je da me ne pokusavate preobratiti na svoju religiju i unaprijed vam zahvaljujem na razumijevanju.

Detalje iz svog seksualnog zivota. Iako mi to zna biti zabavno, u osnovi me stvarno ne zanima s kim se, kako i koliko cesto seksate. Naime, kaj? Ako mi ispricate neku socnu pricu, tesko da cu vas ikad vise moci - onog trena kad vas ugledam - ne zamisliti u akciji. Mislim, odrasli smo ljudi, svi imamo seksualni zivot, what's new? Niti cete ikoga impresionirati, niti cete postati laf(ica), niti ista slicno, upravo suprotno. Price o seksu u svrhu ostavljanja dojma toliko su iza nas da ih slobodno mozemo nazvati bolescu odrastanja, tako da ce svaka iole zrela osoba o seksualnom hvalisavcu pomisliti ili da je nedorastao ili da tek naknadno, sa zakasnjenjem, otkriva prelijep i bogat svijet seksa. S druge strane, zenski razgovori o seksu vodjeni u svrhu pokazivanja kako smo otvorene i suvremene zene kojima nista nije tabu toliko su djecji i davni da smo tu fazu, nadam se, ne samo ostavili iza sebe, vec i pomalo zaboravili. Pogotovo mi nemojte pricati svoje seksualne intimnosti ako zelite ostvariti bilo kakav profesionalni odnos. Jedna moja davna kolegica voljela je, izmedju ostalih seksualnih dogodovstina, pricati o tome kako je popusila decku, misleci da je zbog toga glavna, no jedino sto je postigla bilo je da smo ju kolektivno zamisljali na sve cetiri. Zlocestiji kolege (zapravo, ako cemo biti iskreni, bile su to kolegice) vukli su je za jezik da prica detalje i uvjeravali ju da je totalna fakerica, da bi joj se iza ledja okrutno smijali. Umjesto divljenja i prihvacanja kojemu je toliko tezila ili pak poslovnog postovanja, dobila je podsmijeh i mnostvo grdih komentara - iza ledja, razumije se. Naravno, ona vjerojatno i dalje misli da je superiska, no nikad se nije zapitala zbog cega nije napredovala na poslu i zasto toliki ljudi vole bas s njom pricati o seksu. Ponekad je zaista bolje drzati jezik za zubima.

Koliko zaradjujete. Jako mi je drago kad vidim da mojim frendovima ide u zivotu. Da kupuju nove automobile, apartmane na moru, da idu na atraktivna putovanja i da imaju skupu obleku. No, ni najmanje me ne zanima konkretan iznos ispisan na njihovom bankovnom izvodu. Ne volim odnose - a takvih, koliko vidim, ima puno i previse - u kojima se prijatelji rangiraju prema plateznoj moci. Sve to dovodi do prilicnih anomalija u odnosu prema vlastitim financijama. Zbog pritiska okoline da se ostavi dojam obilja ljudi pocinju zivjeti iznad svojih mogucnosti (joj, sto volim tu frazu), dizu kredite kako bi kupili aute ili odjecu kojima bi impresionirali okolinu, zaduzuju se i na kraju cesto ne uspijevaju isplivati iz ocaja kojeg su si sami stvorili. Meni je, recimo, svejedno vozite li rovera ili peglicu. Putujete li svake godine u New York kako biste obavili predbozicni shopping ili se snabdijevate u Getrou. Ne analiziram vase potrosacke navike i bila bih vam zahvalna kada ni vi ne biste analizirali moje. Drugaciji smo, imamo razlicite prioritete i to je tako. Ja, recimo, vozim mali auto, ali svake godine odem najmanje na jedno putovanje negdje gdje nisam prije bila. Ili negdje gdje jesam, ali o cemu mnogi moji poznanici - vlasnici velikih automobila - mogu samo sanjati. Njima je vjerojatno nevjerojatna moja odluka da nemam auto dug cetiri metra na kojemu se jos uvijek vidi cijena, a meni je nevjerojatna njihova odluka da godinama otplacuju kredit za gomilu lima koja se moze slupati, biti ukradena ili jednostavno gubi vrijednost i da za to vrijeme came pred telkom, jer cesto nemaju love ni za kavu. No, sve su to osobne odluke i kao takve ih treba postivati.

Za koga glasate i sto mislite o politici. Znam mnoge divne ljude, vecinu godinama, ali nemam pojma za koga glasaju niti koji im je politicar simpatican. Trudim se da politika u mom zivotu igra sto manju ulogu. Zasto? Zato jer nisam profesionalni politicar, a oni su jedini ljudi na svijetu koji od bavljenja politikom profitiraju. Svi drugi mogu samo zavrsiti u svadji i beskonacnim raspravama. Nisam clan nijedne stranke, niti to namjeravam postati. Zato, koliko god da ste uvjerljivi u objasnjavanju dobrih strana vase stranke, necu se uclaniti. Niti cu vam reci za koga sam glasala. To znam samo ja. I moj muz, ali pred njim ionako nemam tajni.

* * *

Sad se mozda pitate pa dobro, o cemu se s tobom uopce moze pricati, ako te tolike stvari ne zanimaju? Pa, osim gore navedenih, postoje nebrojene teme o kojima se moze klafrati satima. Ako ne vjerujete, javite mi se, pa cete vidjeti. :-)

<	rujan, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30