petak, 27.08.2004.

Muško u rađaoni

Mislim si već dugo da li da pišem o tome kako je to u hrvatskim bolnicama kad uz ženu, majku, rodilju u rađaonu uđe muškarac koji nije liječnik, tehničar ili neki drugi član bolničkog osoblja.

Imate li nesreću u sreći da vas trudovi uhvate u nedjelju, kao mene, velike su vam šanse da naiđete na dežurnu ekipu ljutu na cijeli svijet i vas osobito, jer ste se drznuli doći u bolnicu tijekom vikenda i prekinuti njihovo gledanje telke u sobi za sestre. Nakon što, kako im dužnost nalaže, obave sve pripremne radnje, od popunjavanja beskonačnih upitnika do pregleda, strpaju vas na nekakav krevet u predrađaoni, u kojoj biste trebali strpljivo i što tiše čekati trenutak u kojem će odlučiti da je vrijeme da vas prebace u boks, mjesto u kojem vam se može pridružiti i partner, muž, otac djeteta ili neka sasvim druga osoba poput prijateljice, majke, sestrične - po vašem izboru. Iako je dokazano da su trudovi manje bolni i kratkotrajniji ukoliko se rodilja kreće, nedjeljnopopodnevna-noćna smjena namrgođenih zdravstvenih djelatnika kojima ste se usudili omesti vikend prikačit će vas na ctg, spravicu kojom se mjeri intenzitet i učestalost trudova i pustiti vas da ležite satima ako treba. Za to će vrijeme vaš muž, ako nije od one sorte koja sjedi doma, gleda telku i organizira terevenku s frendovima, izgristi nokte u bolničkoj čekaoni i svaku prolazeću sestru pitati što je s vama, ima li novosti i kada će biti pozvan u boks. Nakon što to u roku od par sati pita ravno tri-četiri puta, bit će proglašen napornim ocem koji remeti bolnički mir, vama će bijesno doći sestra koja će vas pozvati na red zbog muža koji izvolijeva tko zna što, otkačit će vas s ctg-a i poslati vas da ga smirite. Nakon što ste se vidjeli s mužem i odmah se počeli bolje osjećati, jer ste konačno porazgovarali s nekim za koga ste osoba, a ne komad mesa sa zdravstvenom iskaznicom, naravno da će vas vratiti u krevet, jer niste u bolnici da biste se dobro osjećali, za Boga miloga, nego da budete jadni i što očajniji.

Ako se još k tome dogodi da ste i vi naporni i zahtjevni, u definiciju čega recimo ide da svakih par sati tražite da vas otkače s ctg-a kako biste se popiškili ili barem protegnuli noge, doći će vam doktor Mengele (dežurni liječnik) osobno i očitati bukvicu. Meni je, primjerice, rekao otprilike ovako: da šta si ja zamišljam, tko sam i gdje sam; da ovo nije privatna bolnica u kojoj mogu izvolijevati, nego državna u kojoj on određuje pravila, a ne ja; da on zna da me boli, ali neka me boli, to je normalno, a ja sam razmažena; boljelo je i njegovu ženu kad je rađala, pa šta, svaku ženu boli. I tako dalje. Meni se u glavi vrtio odgovor na svaku njegovu izjavu, otprilike dragi doktore, ja ništa ne izvolijevam, osim da me pustite da ustanem, jer bi mi i u normalnim okolnostima bilo neudobno ležati tri sata u istom položaju, a pogotovo mi je bed sad kad me rasturaju trudovi; imate pravo, ovo je državna bolnica, što znači da se financira iz MOG poreza i da JA plaćam VAS, a ne vi mene, pa biste se trebali tako i ponašati; s obzirom na količinu ljudskosti koja se krije u vašem pogolemom biću, trebali ste studirati promet i baviti se miješanjem asfalta za ceste, a ne medicinu; e, jadna vaša žena, drago mi je da to nisam ja; samo da ne rodim u vašoj smjeni, jer VAS na porodu zaista ne bih željela; bolje da niš ne kažem na glas, jer ipak postoji mogućnost da rodim u vašoj smjeni, a onda sam na*ebala.

Za to vrijeme se vaš naporni i drski muž usudio zaustaviti još koju sestru i pitati za vas, što vas je nepovratno dovelo na crnu listu i upisalo vaše ime u bolničke anale. U međuvremenu se glas o vama širi po drugim bolničkim odjelima. Nešto nakon vas u rađaonu dolazi rodilja koja si je dobra s jednom od sestara. Nju ne vežu za ctg, niti za krevet, niti ju smatraju napornom zbog toga što se jednom u dva-tri sata mora popiškiti. Nju puštaju na hodnik, gdje ju čekaju, pazite sad, muž, vjenčana kuma s dečkom, krsni kum još nerođenog djeteta s curom, sestrična i mama. Budući da vas više ne mogu farbat da je izlazak iz predrađaone zabranjen, puštaju i vas na hodnik, gdje se ponovno srećete sa svojim sve nestrpljivijim mužem i cjelokupnim društvancem, koje je sve glasnije i veselije. Kad konačno i vas i vašu novostečenu prijateljicu utrpaju u krevete u predrađaoni, bučno društvance u hodniku nastavlja se veseliti i izražavati svoje nestrpljenje u kombinaciji s radošću, no budući da ne gnjave sestre pitanjima kako je njihova žena, frendica i kćer, nitko ih ne dira. Vašeg tihog muža, koji ne pije, ne pjeva, ne urla i ne skače po klupama, nego strpljivo sjedi i čeka da ga netko, sad već desetak sati nakon vašeg dolaska, pozove, smatraju problematičnim tipom, jer s vremena na vrijeme pita kako ste.

I tako, došli ste poslijepodne, noć je prošla, svanulo je, u međuvremenu je nekoliko malih bića ugledalo Svijet, a vi ste još uvijek u predrađaoni. Međutim, s jutarnjom smjenom dolaze i nešto razumnija lica, vjerojatno zbog nepokvarenog vikenda manje ljuta na vas i atmosfera postaje bolja. Samoinicijativno vam nude epiduralnu, koju ozarena lica prihvaćate, prebacuju vas u mitski boks, za koji ste u međuvremenu gotovo prestali vjerovati da postoji i zovu vašeg problematičnog muža. Petnaestak minuta kasnije, neki čudni lik u zelenoj kirurškoj odori ulazi u vaš boks, a vi se pitate tko je on i što tu traži prije nego što prepoznate Onog Kojeg Ste Željno Čekali.

I tu kreće cijela priča. Imate trudove koje ne osjećate, nego ih pratite na ctg-u. Pričate s mužem. Zekate se. On vam dodaje vodu, a kad popijete sadržaj bočice, sipa vam novu. Kad vam ispucaju usne, pruža vam labello. Kad vam je dosta, uveseljava vas i hrabri. Drži vas za ruku. Priča viceve. Ako nešto trebate, pozove sestru. Uglavnom, radi sve one stvari koje vam nitko ne bi napravio da tamo ležite sami. Zaista nitko.

I, konačno, kad se vaša Pikulica rodi, tu je da vas zagrli, da vam prvi čestita. Da pomazi to Malo Čudo i da drhtavom rukom opali koju fotku.

Iz svih razgovora o porodu zaključila sam da je priča o muškarcu koji u rađaoni pada u nesvjest čisti mit. Urbana legenda. Ili i sve moje frendice i ja imamo iznimne muževe, što također nije pomisao koju bi trebalo olako odbaciti.

<	kolovoz, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31