utorak, 24.08.2004.

Da pocrnite, a na izgorite i druge price s godisnjeg

Evo, nas kratki jednotjedni godisnji je dosao i prosao. Kao da ga nije ni bilo.

Iako sam vec odavno odustala od kupovine bilo kakvih casopisa i slicnog zabavnog stiva za plazu, jos uvijek ne mogu izbjeci - naravno, na internetu - poplavu savjeta kako ne izgoriti, zbog cega se treba cuvati sunca, kako se suncati, kako zadrzati preplanulu boju do kasne jeseni i slicno. Iskreno se divim urednicima koji recikliranjem prastarih tema uvijek iznova uspijevaju prodati ljetne brojeve casopisa, a jos se vise divim lobotomiziranim citateljicama koje uvijek iznova gutaju iste price, bok uz bok izvjestajima o tome gdje ljetuju poznati.

Mislim, who cares?! Nisam tip koji voli lezati na plazi i prziti se i sasvim mi je svejedno sto mi je ten pri povratku s mora jednako bijel kao i prije odlaska ili, recimo, usred zime. Skroz. Sto posto. Samo s vremena na vrijeme razvucem usne u kiselkasto-pobjednicki osmijeh kad u tekstovima goreopisanog tipa naidjem na tvrdnje poput svijetla put ponovno je in ili, jos gore, nitko tko drzi do sebe (mrzim tu nadmocnu novinarsku konstrukciju) ove jeseni nece preplanuo setati gradom, a sve je zajedno obicno upotpunjeno slikama anemicne Nicole Kidman, koju uvijek izvlace iz rukava kao neki svemoguci adut kad je u pitanju bilo kakva trendovska ludost.

Domace citateljstvo dobiva i dodatnu utjehu u vidu glumaca s Dubrovackog ljeta ili kako se to ove godine zove, koji takodjer cuvaju svoj alabasterni ten kako bi se fino uklopili u Drziceve komade. Iako nije iskljuceno da ce se jedne godine glumci organizirati, sakupiti lovu i potplatiti nekog teoreticara knjizevnosti ili povjesnicara koji ce objaviti studiju temeljenu na ozbiljnoj gradji u kojoj ce tvrditi da je davna dubrovacka gospoda takodjer hodala svijetom preplanula obraza.

Jos mi je draze citati savjete o tome kako se potrebno prvi dan suncati pet minuta, drugi deset i tako svaki dan povecati broj minuta za pet, a sve iza pet poslijepodne. Pa dobro, mamumu, koliko bi dugo celjade zeljno preplanule koze trebalo biti na moru, tri mjeseca?!

Anyway, ja sam na more bijela dosla i bijela otisla. Ove sam godine imala i odlicnu ispriku za neprzenje, a to je, pogadjate, nasljednica. Ona, naravno, ne smije na sunce i samo bi ju mama-ubojica vodila na plazu u udarnom terminu. I tako smo svi troje lijepo gustali u gustoj hladovini, isli na cuge i izlete, a na plazu ili bazen (hm, da) odlazili tek na kratko i iskljucivo u kasnim poslijepodnevnim satima. I znate kaj? Bilo nam je super.

I tako, ovim se postom i ja pridruzujem poplavi blogova na temu kako mi je bilo na moru.

<	kolovoz, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31