petak, 13.08.2004.

Pljuni pa zalijepi

Ak' nekaj ne kuzim, onda su to muskarci koji osjete potrebu da pljunu na pod onog trena kad izadju iz kuce. Ima nekaj na tom plocniku toliko neodoljivo da naprosto zove pljuni me, pljuni, ti muskarcino.

Nakon dugog i ne sasvim dobrovoljnog promatranja fenomena plocnikopljuvaca, dosla sam do zakljucka da se radi o nekoj zlocudnoj, a mozda i smrtonosnoj devijaciji grla kod muskaraca s Balkana (da, pod Balkan svakako racunam i Hrvatsku, bez obzira na to sto nam se mozda vise svidja novoizmisljeni eufemizam jugoistocna Europa). A sad cu vam objasniti zasto tako mislim.

Najprije, nigdje ulice nisu tako popljuvane kao na nasem slavnom poluotoku. Hodajuci Londonom ili Parizom mozete se popkinuti na bacene turisticke prospekte, papire raznih vrsta, opuske od cigareta, stapice od sladoleda, pa cak i pasju kakicu, ali tesko da cete ugaziti u socni hracak. To je nasa lokalna specijalnost i trebali bismo joj dati dostojnu ulogu u oblikovanju naseg kulturnog identiteta, poglavito, recimo, u turistickim brosurama. Zamislite kakav bi se tekst dao napisati pod naslovom Dodjite u Hrvatsku - malu zemlju za veliki odmor u kojoj cete, diveci se prekrasnim palacama, crkvama i muzejima, osjetiti toplinu oko noznog palca.

Neki dan setam Becom, kadli postpubertetlija koji je hodao tocno ispred mene proizvede ono znacajno nakasljavanje koje obavezno prethodi pljuvanju i, naravno, pljune. Ajde pogodite na kojem se jeziku par sekundi kasnije obratio frendu? E, pa nije na njemackom.

Sad sam ja zapravo zabrinuta za te nase muskarce. Koji oni to problem imaju, koji Austrijanci, Englezi ili Ameri nemaju? Zbog cega njihova grla vape za ovakvim javnim olaksavanjem? I kako im pomoci? Osim dobronamjernog ignoriranja cinjenice da nam pljuju pod noge, that is.

Zatim, zanimljivo je da je to pljuckanje zapravo sport na otvorenom. Taj aspekt cijele price cini spomenutu bolest grla jos zagonetnijom. Pitam se kako plocnikopljuvac izdrzi par sati sjedenja pred telkom bez prociscavanja grla. Vjerojatno tesko. Ili si kraj fotelje instalira pljuvacnicu, sto ne bi bilo prvi put u povijesti da se doticna posuda koristi, ili jednostavno pljuje na tepih, pa dobije po tintari od zene. To bi objasnilo zbog cega muskarcina jedva ceka da izadje iz kuce i pljune. Jer kod kuce ne smije. A vani ne postoji nitko tko bi ga opomenuo.

Dala bi se napravit detaljna tipologija hracaka, samo treba imat vremena i dobar zeludac. Medjutim, kad vidim da je netko upravo proizveo hracak bilo koje vrste, dodje mi da mu pridjem odostraga, copim ga za vrat, nabijem glavu u samo srediste i natjeram ga da vlastojezicno polize svojeg tijela djelo.

Medjutim, to nikad ne napravim. Jer sam kukavica. Bojim se slozit scenu u javnosti. A bojim se i da me plocnikopljuvac ne mlatne. Em je vjerojatno jaci od mene, em je vjerojatno frustiran, jer ne smije pljuvat dok doma gleda tekmu. Zamislite kolicinu bijesa koja se moze skupiti u takvom tipu! Osim toga, ako se ne varam, sluzbene statistike govore da je u Hrvatskoj svakih petnaest minuta pretucena jedna zena, a ja, hvala lijepo, ne zelim postati dio statistike. Ne takve.

I kaj mi preostaje. Nis. Hodam gradom k'o zatvorenik. Glava dolje i mjerkaj svaki korak, jer druge nema. Jedino mi jos fale ruke na ledjima.

<	kolovoz, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31