ponedjeljak, 09.08.2004.

Dizajniraj me njezno

Vjerovali ili ne, stan u kojem sad zivimo vec mi je treci u posljednje dvije godine za cije sam uredjenje dobrim dijelom odgovorna. Kazem dobrim dijelom, jer i moj muzic nabaci koji prijedlog, no uglavnom se oslanja na mene i moje procjene. Ja sam ta koja uskladjuje boje i uzorke, koja kriticki odmjerava zidove i zamislja slike koje ce jednog dana visiti na njima i koja bira stil namjestaja. Suocena s tim zahtjevnim i nadasve odgovornim zadacima, a potaknuta svojom u sustini streberskom prirodom, uredjenju stana prilazim temeljito, kao i vecini drugih stvari u zivotu. Kupujem casopise o dizajnu, surfam po stranicama raznih arhitektonskih udruzenja i ureda, trgovina namjestaja i svih drugih sitnica koje je potrebno smjestiti negdje u stanu. I sto sam uspjela zakljuciti? Da je velik broj dizajnera, oprostite na izrazu, full of shit.

Uzmite, na primjer, neko ultraskupo talijansko isfuravanje od kuhinje. Najprije, doticna ima kvadrata kao prosjecni novozagrebacki dvosobni stan. Aha, svi imamo takve kuhinje. Zatim, namjestaj u njoj je ili u nekoj tmurnoj sivo-smedjoj boji koja je totalno bezlicna ili u nekoj od koje bole oci i koja samo na prvi pogled izgleda dobro – no, ruku na srce, mozete li se zamisliti kako svakodnevno sjeckate luk u jarkoruzicastoj kuhinji sa zelenim detaljima?

Bezlicne sivo-smedje kuhinje uglavnom su oplemenjene detaljima u nekoj boji, ciji je zadatak da zavara protivnika, odnosno vas, koji biste doticnu kuhinju u naletu optimizma i povoljnog kredita mozda mogli kupiti. Dakle, zidovi su obojeni u jarko crveno. Na stolu, u prozirnoj zdjeli, odmaraju se uredno poslagane zdrave crvene jabuke, sve odreda jednako velike. Sa zida visi jarkocrvena krpa. Kroz poluprozirna vrata visecih elemenata, izradjenih u trendovskom mlijecnom staklu vide se jarkocrveni tanjuri, poredani poput poslusnih vojnika pod zapovjednistvom nekog strogog i svirepog generala. Fuck, cak je i pogled kroz prozor uskladjen sa cijelom scenom: vani je, naime, parkiran upravo jarkocrveni auto. Sve skupa izgleda skroz dobro. Dodje vam da odjurite u svoju banku, uvjerite tetu salterusu da zazmiri na debeli minus u kojem se upravo nalazite i odobri vam jos jedan kredit, kako biste mogli trcecim korakom uplatiti sivo-smedje-crvenu kuhinju. Medjutim, zapitajte se kakav ce dojam vasa skoro pa buduca kuhinja ostaviti ako ne volite jarkocrvene jabuke, nego recimo zelene ili pak banane koje su, kao sto svi znamo, zute ili, nedajboze, kivije, onako maslinasto zelene? Ako pripadate onima koji nikad u zivotu nisu kupili krpu za brisanje sudja, nego ste ih u hodu pokupili od mame i na njima sarenim slovima pise faks helizim, sretna nova 1984. godina, fjord – superdeterdzent za superautomate ili nesto slicno, mozete prekriziti i efekt crvene krpe na crvenom zidu. Sad vam jos preostaju crveni tanjuri. Recite da imate crvene tanjure. Nemate? Namjeravate ih kupiti? Zbog cega naslucujem odgovor? Recite pa-pa urednoj slici crvenih tanjura u kombinaciji s mlijecnim staklom. No dobro, barem vam je auto skup i crven? Nije? Imate polovni bijeli Fiat?

Zao mi je, skupa dizajnerska kuhinja jednostavno nije za vas. Better luck next time.

Prijedjimo na dnevnu sobu. Najnoviji Ikein katalog, onaj za 2005., na jednoj je slici uredio dnevnu sobu bas onako kakvom je svatko od nas u svojim najskrivenijim mastarijama zamislja: na zidu u boji (zid nikad nije bijel!) nalazi se umjetni kamin. Samo metar udaljene, nastuprot njemu stavljene su dvije fotelje upitne udobnosti. Lijevo i desno nema nicega. Vi sjedite, po mogucnosti sa svojom voljenom polovicom, drzite se za ruke, i provodite dane i noci gledajuci u umjetnu vatru u umjetnom kaminu. Prekrasno! Tako ja zamisljam ljubav!

O Ikei i mudrostima njezinih dizajnera dao bi se napisati poseban esej, ako ne i solidan doktorat iz podrucja teorije dizajna, s posebnim osvrtom na apsurde. Recimo, listate li gorespomenuti katalog, vidjet cete da dnevne i spavace sobe, pa cak i pokoju kupaonu krasi cudo iz nove kolekcije: nesto sto izgleda kao veliki luster i visi sa stropa, no na njemu nisu zarulje, vec svijece – koje ni na jednoj slici nisu zapaljene. Kad bolje razmislim, rjesenje je idealno. Kad nocu ustajete i u polusnu tapkate prema zahodu, zbog cega biste jednim pokretom ruke mogli upaliti svjetlo? Ta moderna civilizacija je pojednostavila nase zivote do krajnosti! Nije li bolje uzeti lojtre, popesti se na njih, zapaliti svih dvanaest svijeca (ne samo nekoliko, jer tada ne bi ravnomjerno gorile te bi se izgubila estetska komponenta), odbauljati do prostorije koja vam je prijeko potrebna – ako stignete – i, vrativsi se u spavacu sobu, umjesto sto brzeg uvlacenja u krevet (spavanje je ionako precijenjeno), ponovno hops na lojtre, i ajmo, puhanje. Cujte, dvanaest svijeca treba ugasiti, a ovo ujedno moze biti i dobra vjezba za rodjendane, pogotovo ako imate malo vise godina, pa vasim plucima treba razgibavanje. Mozete nesto i pozeljeti, recimo, da ne padnete na glavu prilikom silaska. Posebno me razgaljuje razmisljanje o ciscenju takvog lustera. Ako imate srecu pa vam se vruci vosak ne prospe po glavi ili barem tepihu, svakih nekoliko dana morat cete promijeniti svijece i tom prilikom skinuti luster, dobro ostrugati ostatke voska i objesiti ga natrag. Ili sve to napraviti na najvisoj precki lojtri, na koje ste u medjuvremenu ionako navikli. Mozete, kad bolje razmislim, ocistiti luster i kad nocu idete na zahod, ionako vam je usput.

Ma, to vam ja sad pisem jer sam ljuta na Ikeu. Vec godinama si zelim visoki stol ili sank s barskim stolicama u jednom kutku kuhinje. I sad konacno imam kuhinju u koju to pase. I tako, kupili smo dva visoka barska stolca i stol koji se prikaci na zid, a ja sam, vozeci se kuci, u autu dozivljavala gotovo orgazmicko zadovoljstvo zamisljajuci se kako rano ujutro, dok nasljednica spava, sjedim na visokom stolcu, pijem kavu i sok, jedem croissant i listam novine od proslog tjedna, koje nisam stigla procitati kad su jos bile nove. I kaj se dogodilo? Stolce smo sklopili. Htjeli smo i stol. Dobili smo sarafe i sve. Medjutim, nismo dobili tiple. Ako ne znate, tiple su vam nesto bez cega ne mozete ugurati saraf u zid. Kod nas jedna kosta nekih 15-20 lipa. Nama za montiranje stola trebaju cetiri. To je manje od kune. Ali nismo ih dobili u paketu. Koji bi kao trebao sadrzavati sve sto vam treba za montiranje stola. Niti ih ima za kupiti u spomenutoj Ikei. Zbog cega bi ih tamo drzali, kad se uvijek mozete zaletiti do Bauhausa po njih? I tako, ostala sam bez svog stola, tj. moj zamisljeni dorucak morat ce pricekati jos koji dan i jako sam ljuta. Jednako ljuta kao sto sam bila kad smo prije godinu-dvije u istoj trgovini kupili zavjesu za tusiranje, ali nam nije palo na pamet da skrci ne prodaju i one kolutice za koje doticnu objesite. Pa smo ih trazili po Zagrebu. Jednako ljuta kao sto sam bila kad sam za nasu spavacu sobu u Zagrebu kupila prekrasan luster koji je dosao bez onog dijela koji se zakaci za strop. E, jesam dobro opisala, smijat ce mi se muz. Kad smo to trazili u trgovinama s elektroopremom, trgovci su nam se cerili u facu s pitanjem di to prodaju polovicne lampe. U Ikei, dragi moji, u Ikei.

Medjutim, medju Zagrepcanima vlada neobjasnjivi kult Ikee. Ako se zelite posvaditi s nekim, opsujte mu mamu i mozda ce vam uspjeti, no ipak ce vam cestitati rodjendan, pa makar i sms-om. Ako mu kazete da pozdano znate da ga zena vara s postarom, ljutit ce se na vas koji dan, no za maksimalno dva tjedna pozvat ce vas na pivu. Prosirite najgori trac kojeg mozete smisliti i imate svadju dugu mjesec-dva. No, recite nesto protiv Ikee i navalili ste si na vrat dozivotno durenje. Zagrepcani naprosto obozavaju Ikeu. Hodocaste u nju, sretni sto smiju krociti na njezino sveto tlo. Sto imaju cast u njoj ostaviti svoj novac. Iako se u neposrednoj blizini nalaze mnogo bolje i kvalitetnije trgovine namjestaja. No, Ikea je Ikea i nemres si pomoc. A sto je najgore, vjeruju da je sve to jeftino. Ma nije, samo tako izgleda.

Sad se vi, naravno, kao i svaki iole inteligentni pojedinac pitate zbog cega ja, nakon svega, jos uvijek kupujem u Ikei? Jer smo na poklon dobili odredjeni iznos kojeg mozemo potrositi samo u njoj. I nigdje drugdje. A pozamasan je i nije zanemariv.

A i zbog mesnih okruglica. Stvarno su fine.

<	kolovoz, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31