četvrtak, 29.07.2004.

Trudnoća u maloj zemlji Hrvatskoj

Neću vam pisati biološke činjenice o trudnoći, jer pretpostavljam da je u Hrvatskoj jednaka kao i bilo gdje drugdje na svijetu. Ovo će više biti osvrt socio-kulturne prirode. Ako ste imali tu čast biti u drugom stanju u našoj maloj zemlji, znat ćete o čemu pričam. Ako niste, a željeli biste, čitajte i upijajte.

Naime, zaista je teško naći zemlju u kojoj se ljudi tako dobro u sve kuže, u kojoj smo si svi kompići, pa si možemo reći sve što nam luta bespućima moždanih vijuga, u kojoj su svi ekstremno pametni, pa vam mogu, naravno samoinicijativno, dati bolji savjet nego liječnik - koji je, budala naivna, studirao godinama, pa stažirao, pa specijalizirao, a zašto? Teta Barica ionako zna sve što treba znati - u kojoj je normalno da se ispituju najosobnija pitanja, i tako dalje, i tako dalje.

Idemo redom.


Verbalno iživljavanje

Ok, trudni ste. Neko vrijeme to možete zadržati za sebe, a kasnije postaje, well, očito. Najmanje i najbenignije što možete očekivati od znatiželjnika i samoproglašenih funny guys glupe su primjedbe, neumjesna pitanja i savjeti koje niste tražili.

Primjer prvi. Imate li mučnine? Ako imate, dobit ćete puno korisnih savjeta o tome kako ih izbjeći, jer je sestrična iz drugog koljena one krave ljubavnice bivšeg muža vaše kolegice koristila baš tu metodu i mučnine su joj prošle za cigla tri mjeseca.

Nema veze što vi objašnjavate da je to sve od hormona i da nema nekog pretjerano pouzdanog lijeka, osim vremena. Tko ste vi da znate išta o tome?

Nemate mučnine? Sretnica jedna bezobrazna. No, to nije razlog da ne slušate o tuđim mučninama. Pa, ako vam nije mučno, postat će. Garantirano.

Primjer drugi. Želite li znati spol djeteta? Razmažene li trudnice. Nekad se spol nije mogao znati unaprijed i šta nam je falilo?

Ne želite ga znati? Pa, pobogu, zašto, kad imate tako divne mogućnosti, koje mi nekad nismo imali. Ne znate kako vam je lijepo. Sramota.

Podvarijanta primjera drugog. Ne želite znati spol? E, pa drugi žele. Zato će vas pažljivo mjerkati i poučno vam najaviti sina ako imate zašiljeni trbuh. Ili je to kći? Nije važno. Ako ste lijepi, definitivno čekate dečka, jer vam curica ukrade ljepotu. Ako vam se masti kosa... Bla, bla. Dobit ćete i ponude za gatanje iz kave, bacanje karata i slično. Što ste ono rekli na početku, da ne želite znati?! Pa dobro, tko vas uopće pita, kad su tu mnogi koji žele. Stvarno ste sebični.

Primjer treći. Saznali ste spol i, ako vas netko pita, ponosno odgovarate da čekate curicu ili dečka. Ha, naivčino! Upravo ste ušli u zemlju zvanu Traktat o tome koliko su česte pogreške na ultrazvuku, s posebnim osvrtom na susjedu koja je kupila sve rozo za curicu i onda rodila dečka (skraćeni naziv: Traktat o pogreškama) ili, još mnogo gore, zemlju Znaš li ti kako je opasan taj ultrazvuk, to je nešto strašno, bolje ti je da ne ideš na to (skraćeno: Traktat o ultrazvuku).

Primijetila sam da su mnogi bili osobito zluradi kad sam ih, na teritoriju zemlje Traktat o pogreškama mrtva-hladna prekinula i rekla da je liječnik sto posto siguran u spol i da smo se i moj muž i ja uvjerili u to da čekamo curicu. Kao da im je bilo krivo što znamo. Da takvi imaju bilo kakve moći, rado bi ih iskoristili za promjenu spola vaše bebe. Čisto iz hobija. Jer, zašto biste baš bili sigurni, ako oni, recimo, to nisu bili?! Ili ako oni ne žele da vi to budete?

Primjer četvrti. Imate mali trbuh? Ili veliki? Ili skroz osrednji? E, pa, izvježbano oko naših u-sve-pa-tako-i-u-ginekologiju-razumijevajućih stručnjaka rado će vam reći što misle o tome, kakva vam je beba i, općenito, saznat ćete mnoge stvari koje vam ni najupućeniji liječnik, onaj koji vas poznaje već godinama, sasvim sigurno neće biti u stanju reći.

Taj bi dio, kao i svi prethodni, uostalom, mogao biti sasvim zabavan kad prosječna trudnica ne bi bila preokupirana svojom bebom i takve gluposti u trenucima slabosti shvaćala preozbiljno. Jednoj mojoj izuzetno vitkoj frendici je par baba unutar samo nekoliko dana reklo da joj je beba premala za taj mjesec trudnoće i da poznaju nekog tko je, s istom veličinom trbuha, izgubio bebu, da bi se jadna cura totalno izbedirala i posumnjala u sebe, svog liječnika i svoj zdrav razum. Naravno da je rodila prekrasnu, zdravu bebu, to valjda ne moram ni reći. Tko zna jesu li babe zbog toga patile?!

Moj je slučaj bio obrnut. Beba je bila velika, a tiba mi je izgledala kao da su u njoj u najmanju ruku blizanci. Možete zamisliti barem dio gluposti kojih sam se naslušala?!

Jedna od tipičnih, ali zaista tipičnih rečenica bila je "A da ti ipak ne nosiš blizance?"

I kaj da čovjek veli na to? U sebi, naravno, odvalite tiradu tipa ne, tupane, ne znam što nosim, jer je moj liječnik nesposobni idiot i potreban mu je wannabe ginekolog s ceste da ga nauči osnove njegove struke, a ni ultrazvuk se nije sjetio koristiti, tako da zaista ne znam čekam li jednu ili pet beba. S druge strane, kak da to kažete?! Jednostavno nemate srca. Da je broj iq-a jadnička koji je blebnuo takvu glupost makar mrvicu veći od broja stupnjeva sobne temperature, on to ne bi rekao. Zato takve retarde tretirate kao elementarnu nepogodu ili barem osobu smanjenih sposobnosti (iako je možda magistar ili doktor znanosti) i odsmješkate se kao da je bio izuzetno duhovit. Pa neka se veseli, zašto ne?

Primjer peti. Horror-priče. To vam ne gine. Prvo što mi je jedna rođakinja ispričala nakon što smo ju muž i ja obavijestili da čekamo bebu bile su najsitnije pojedinosti s njezina dva poroda. Naravno, uz dužno naglašavanje silne boli, patnje te heroizma iste, gorespomenute. Dimenzije njezine djece narasle su do te mjere da me čudi da još nisu upisani u Guinnessovu knjigu reklorda, iako je jedan od njih bio manje novorođenče od naše curice, a drugi tek nešto veći. Pri idućem susretu me pitala imam li mučnine. Nakon što sam rekla da imam, zadovoljno je kimnula glavom i rekla da one znaju trajati i svih devet mjeseci, kao na primjer kćeri jednog njezinog kolege. Kad sam ju, pri prekidućem susretu, prekinula nakon što se spremala upoznati me s nekom novom i po mogućnosti meni nepoznatom horror-komponentom trudnoće i poroda, nadurila se i odlučno mi rekla da su moje mučnine samo plod moje mašte, kao i mašte većine drugih današnjih trudnica, koje previše čitaju o svemu, umjesto da jednostavno budu trudne. Još i dan-danas se duri. Blažena bila.

Bila sam u prilici čuti i puno drugih horrora, no ne želim ih ponavljati. Ako čekate bebu ili tek planirate trudnoću, zaista nema smisla da ih saznate.


Pipkanje

Kad ste trudni, čini se da vaše tijelo postaje javno dobro. Svatko tko vas vidi, od blagajnice u trgovini do susjede koju srećete jednom mjesečno, odlučno stavlja ruku na vaš trbuh, sa sklonošću da se uvrijedi ako beba baš tada spava i nije raspoložena za egzibicije, gimnastiku ili barem jedan dobro naciljani udarac.

Moram iskreno reći da je meni bilo baš slatko kad su mi frendovi mazili trbuh. Nekako sam si isfurala da to maženje nije namijenjeno meni, nego bebi i bilo mi je drago što toliki ljudi žele maziti moju bebicu. Međutim, ne moram posebno reći da me je vlastiti tata pitao za dozvolu svaki put kad mi je poželio staviti ruku na trbuh, dok su raznorazni anonimusi to radili u prolazu i bez pitanja.

Došlo mi je da takve zauzvrat čopim za guzicu. Ali nisam i sad mi je krivo zbog toga.

Zapravo, najgore na svijetu mi je bilo kad bi mi tibu dodirivali određeni ljudi. Znate onaj tip ljudi koji vas zeznu - i (do)životno, ako treba - bez da trepnu okom, a samo se minutu, tjedan ili mjesec kasnije prenemažu svojim silnim oduševljenjem vašom trudnoćom i tapkaju vas po tibi. Takvima bih rezala šake i bacala ih psima. Ozbiljno.


Ponašanje prema trudnicama

Odnos prema trudnicama zapravo je ogledalo cijelog našeg vrlog mentaliteta. Dok iz svih masovnih medija ori glas znate-onog-svećenika-koji-se-zalaže-za-što-više-malih-Hrvata, vi plaćate PDV na svaku glupost koju morate kupiti bebi. Od kolica do zvečkice. Znate li da u Engleskoj nisam nikada u medijima čula frazu pronatalitetna politika? A u toj istoj Engleskoj nisam ni platila porez za dječje stvari, kojih sam kupila brdo.

Što se tiče odnosa prema trudnicama u Prekrasnoj Našoj Zabiti, potrebno je naučiti promatrati stvari s određenom dozom humora. Inače vam ne gine luđačka košulja.

Recimo, vožnja javnim prijevozom. Kad sam ulazila u ZET-ovo prometalo, lica koja su sjedila uz prozor s neskrivenim su zanimanjem promatrala mene i moju ogromnu trbušinu. Međutim, kad bih ušla u isto, svi su okretali glave od mene i pravili se da me ne primjećuju. Što je, s obzriom na moje tadašnje dimenzije, zaista bilo teško, pa im ovim putem odajem iskreno priznanje za trud u amaterskoj glumačkoj djelatnosti. Zapravo, kad bolje razmislim, bilo je zabavno promatrati ispupčene žile na vratovima koji su bili istegnuti u nemogućim položajima, samo da nam se pogledi slučajno ne sretnu.

U devet mjeseci trudnoće, mjesto za sjedenje bilo mi je ponuđeno dvaput. Prvi put, nekih mjesec dana prije poroda, kada je jedna po mojoj procjeni osamdesetogodišnja gospođa inzistirala da sjednem, što je bilo jako lijepo od nje, ali ja to ipak nisam mogla prihvatiti (zanimljivo da je tom prilikom pogled kroz prozor bio čak i zanimljiviji nego inače, ako je bilo suditi po istegnutim vratnim mišićima ostalih sudionika u prometu) i drugi put, tek tjedan dana kasnije, kada mi je ustao gospodin u, opet po mojoj procjeni, šezdesetim godinama. On nije htio prihvatiti odbijanje, uz riječi da moram sjesti, jer se on dobro sjeća kako je bilo njegovoj ženi kad je bila trudna, iako je to bilo prije više do trideset godina.

Na blagajnama velikih shopping centara nitko ne šljivi natpise da trudnice imaju prednost. Čak ni blagajnice.

Iako to ne bi trebali raditi ni kad niste trudni, kolege vam ulaze u ured s upaljenim pušilicama svih vrsta. Neki ih teatralno gase pred vama i vi biste im, kao, zbog toga trebali biti vječno zahvalni. Drugi ih ne gase, nego se sasvim kulerski raspituju o vašoj trudnoći dok vam ispuhuju dim u facu. Treći skroz ignoriraju činjenicu da ste trudni, kako bi sveli mogućnost gašenja cigarete na minimum.


Sve u svemu... Kaj da vam velim?! Škvadra je takva kakva je. Na vama je da se što manje živcirate, nije dobro ni za vas ni za bebu. I da uživate. A kad vam pričaju strašne priče, pristojno im ispričajte neku još goru koja ima veze s njima. Pa da vidimo. Kako ono ide? Crna vuna, netko prede?! Hm.

	srpanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31