utorak, 20.07.2004.

Vidimo se uskoro?!

Možda moje malobrojno, ali vrijedno, cijenjeno i meni izuzetno drago čitateljstvo primjećuje da se ne javljam redovito. Moram vam reći, ne zbog toga što nemam inspiracije, već zbog nedostatka vremena.

Naime, selimo. Pakiramo stvari u torbe, kutije i vrećice. Idemo. Odlazimo. Sad je gotovo dva ujutro, a mi još imamo dosta toga za napravit. A ja pišem blog. Grozota.

Idemo živjeti u grad u kojem sam već neko vrijeme živjela. Bivši glavni grad. Sjetili ste se Beograda? Beeep, wrong! Krenite dalje u prošlost, imali smo još glavnih gradova. A da samo znate kako je selidba u inozemstvo komplicirana, ostali biste zauvijek tamo gdje jeste, pogotovo ako ste poput mene, bojažljivi čim je riječ o papirologiji, birokraciji i uniformiranim likovima relativno tupog pogleda.

Zgoda. Istinita. Platite uslugu profesionalnog selitelja, koji u nazivu ima "međunarodno", tu čarobnu riječ. Međutim, on ne zna što sve trebate kako bi vaše stvari u njegovom kamionu došle iz Zagreba do Beča. Pa vam kaže da nazovete nekog špeditera u Austriji. Pa vi nazovete. Iako plaćate profesionalnu uslugu agencije za selidbe. Međutnarodne, čak. Pa pričate. Pregovarate. Prenoseite poruke. Zovete jedne, pa druge. I tako nekoliko puta. Na kraju morate nazvati i Slovence. Da svisneš.

Još jedna lijepa stvar je što na svakoj kutiji mora pisati detaljni popis svih stvari koje su unutra. I tako, na mojim kutijama uskoro će, čim isprintam, biti popisi tipa "CD The Smiths Rank, komada 1, star 9 godina, vrijednost 120 kn, ukupno 120 kn, CD The Verve Urban Hymns, komada 1, star 7 godina, vrijednost 120 kn, ukupno 120 kn..." U kutijama su samo originali i jednostavno sam se zaprepastila nad svojim vlastitim poštenjem. Imam puno originala. Uredno plaćenih. Ispržene ćemo furat na neku drugu foru. Sad, kako biste uhvatili atmosferu i moje raspoloženje, zamislite jedno umorno lišce vratom pričvršćeno za umorno tijelo koje okreće očima i sliježe ramenima. E, to sam vam ja.

Idući put se čujemo kad odaberemo telefonskog operatera. Lijepo je živjeti u zemlji u kojoj ne vlada monopol. Iako je tlaka uspoređivat cijene, tarife i sve te stvari. Zatim biramo providera. I tada smo, nadam se, online. Ako u meni ostane koja trunka energije, svakako ću vam se javiti. I ovdje, i na vašim blogovima. Sve vas koje čitam, a vi znate koji ste, duboko cijenim, štujem i volim. Postali ste dio moje svakodnevice, a vaši blogovi moje nezaobilazno štivo. Slijedi mi apstinencija, teško izdrživa. No, pročitat ću, prije ili kasnije, sve što ćete u međuvremenu napisati i tome se unaprijed veselim. Budite mi lijepo pozdravljeni i jako uživajte!

	srpanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31