Gradnja obiteljske kuće u Zagrebu

Počinjemo s pitanjem- čemu sve to? Postoji puno razloga- život u kući smatramo zdravijim, boljim za djecu, kuća je prikladnija za ljubimce, da ne spominjem sve "divote" koje sustanarstvo u zgradama može donijeti...

Ja sam odrasla u kući, a trenutno živimo u stanu i iako je prošlo 6 godina, još se sjećam osjećaja jednog ljeta, kad sam shvatila da u jutro lijepog dana nema izlaska na terasu, na travu, na sunce. Ima, al moram izaći na mali balkončić i nagnuti se pod određenim kutem, e da bi me sunce moglo podraškati po dijelu lica. Ili se, naravski, mogu spustiti 2 kata niže i targetirati komade zelenja između betoniranih puteva. Uzeti ligeštul i razapeti ga, zajedno sa stolićem za kavu, novinama i knjigom, između dječjeg parkića i ceste za veliki hrvatski trgovački lanac. Al za to je potreban i napor oblačenja- ne mogu po kvartu šetkati u pidžami, s kavicom u ruci. I onda kad se tamo dolje domislim da bi nešto i gricnula...

Imala sam sreću da sam odabrala životnog suputnika koji dijeli moju želju za životom u kući, prirodi, s produžetkom stambenog prostora na terasu, vrt i dvorište. Čujem za puno situacija gdje jedna strana želi stan, druga kuću i to obično završi na stanu. Jer zapravo znamo da je stan racionalnija, praktičnija, (dosadnija :-) odluka od sulude odluke gradnje kuće.

Eto, tako smo se mi jednog dana prije 7 godina u glavama usmjerili na ideju kuće. Jednog dana.

U sljedećem postu ću pisati o tome što vlasnici zemljišta u Zagrebu, koje NE košta više od 60.000 EUR misle kad kažu da zemljište ima sve priključke, i da je u građevinskoj zoni, i da ima pristupni put, da je voda došla u naselje, itd. Hint- ništa od toga nije istina :-)))))))!!!!

Oznake: gradnja, kuća, stan, gradnja kuće, životne odluke