Prica o Loli (svrsetak)

Deja vu

Pozvonila je na moja vrata tog sijecanjskog jutra, jednog obicnog radnog dana kad sam Malu vec bila odvela u vrtic i u nastavku obavljala uobicajene kucanske poslove. Do tog trenutka, dan se cinio ugodno dosadnim.

Lola, obucena nesto pomnije nego inace, dosla je bez svog najdrazeg zamotuljka. Brzo sam izracunala da bi maloj Hanako sad trebalo biti oko dva mjeseca. 'Danas mi je prvi radni dan nakon porodiljnog', rece Lola u ocitoj zurbi, 'i popodne vec imam sastanke u skoli, ali eto, nemam kome ostaviti bebu... u vrticu ne primaju prije prvoga u mjesecu, a to je tek za par dana... Ostavila sam bebu nacas kod kolega u zbornici, moram se brzo vratiti... Ako bi ti mogla danas...?'

Naravno, rekoh Loli, drage volje cu ti je pricuvati, nemam obaveza popodne, osim sto moram po Malu u vrtic.

Nije imalo nikakva smisla prodikovati Loli o pozeljnosti dogovaranja takvih stvari unaprijed, a jos manje sam je mogla pitati sto bi bila uradila da slucajno nisam bila kod kuce, ili me pokosila gripa, ili imam goste, ili nesto cetvrto.
Mozda je Lola jednostavno bila rodjena pod sretnom zvijezdom, i pouzdavala se u povoljnu nebesku konstelaciju koja joj je govorila: sto god cinila, danas ce ti ici dobro, ne brini nista.
Ili je gatala iz salice tog jutra.
Ili je jednostavno imala povjerenja u ljude, ma kakvi oni bili.

U usporedbi s Lolom, mnogi od nas bica su predvidljiva i smrtno dosadna. Ukljucujuci i mene.


FF.

Hanako je zaspala u Malinom kreveticu. Nije mi bilo tesko brinuti se za nju, iako je bila jos vrlo mala. Lola je svracala u pauzi izmedju sastanaka.

Priblizavalo se vrijeme da odem po Malu u vrtic. Nije mi bio bas blizu, i trebalo mi je barem pola sata da odem i vratim se. Sto ciniti ? Niti mogu ponijeti bebu sa sobom, niti bilo tko drugi moze otici po Malu umjesto mene. A Lola je cijelo popodne morala biti u skoli.
'Pa ostavi je samu za to vrijeme, ionako spava, ne smeta nista', optirala je Lola.
Pa da se beba pazi sama ? Jok, ne dolazi u obzir.
Lola se rastrcala po skoli, trazeci kolegicu Amerikanku koja ce dezurati u mojoj odsutnosti.
Sto ti je zenska solidarnost ! Sto su ti sretne zvijezde ! Amerikanka je bila zauzeta, ali umjesto nje se po sluzbenoj duznosti na mojim vratima pojavila druga profesorica, Japanka, koja je odmah krenula na posao. Dozo yoroshiku, nema veze sto se ne poznajemo, samo vi izvolite, lijepo se smjestite, beba bas spava...

Ona nista keksic, nista sokic, nego je odmah zasjela uz bebin krevetic kao sfinga, ne micuci pogleda od Hanako.
Takvu sam je nasla i kad sam se vratila. Sensei je izasla bas kao sto je i usla, strogo po duznosti, ne gubeci ni trenutka. Valjda su je cekali njezini ucenici.
Steta, pomislih ispracajuci je pogledom, bila bi savrsena babysitterica.


FF.

Zima je prosla i stiglo je proljece, Hanako je preko dana bila u jaslicama, dok je Lola odradjivala svoje zadnje dane u elitnoj srednjoj skoli preko puta.
I opet joj se zurilo, i znala sam dobro zasto. Morala je sto prije naci novi posao. Tih mjeseci Lola je neprestano nesto kalkulirala, odvagivala za i protiv, trazila najbolju racunicu, svoj 'savrseni plan'.

Nekako u to vrijeme, pozvala me k sebi na rucak.
Pretpostavljajuci da nema bas previse vremena za kuhanje, zamolila sam je da se ne zamara, i uostalom, mogu i sama nesto donijeti za jelo.
Ali ona je inzistirala na kuhanju, i na kraju sam pristala.

Nije mi rekla da je osim mene na rucak pozvala i drustvo. Morita-san vec je bio ondje i igrao se sa svojom malom djevojcicom. Izgledao je nesto stariji od Lole, i koliko se moglo zakljuciti, dolazio je iz druge prefekture da ih povremeno vidi i kupi sto treba.
Razgovarali su neobicno, ona njemu na engleskom, a on njoj na japanskom. Ni inace se nije cinilo da njih dvoje mogu naci neki zajednicki jezik.

Pricajuci o svojim najsvjezijim avanturama u vrticu, u kojem su vazila kruta i za gaijine iritantna pravila, i tuzeci se kako joj za novi posao nude mnogo losiju placu, Lola je polako sjeckala povrce za rucak. Pristojnosti radi, ponudila sam joj pomoc, i uskoro smo se obje motale po kuhinji. Morita-san nije bio tu bas cesto, pa je valjda zasluzio posteni rucak, a dolazila je i neka prijateljica Kenijka.

Kad je koji trenutak kasnije trebalo dojiti bebu, Lola se nevjesto ispricala i turila pred mene lonac s onom svojom na prvi pogled nespojivom kombinacijom povrca. 'Moram priznati da i nisam bas neka kuharica... ali evo imamo vec svega, pa skuhaj nesto', rece mi.

Pala mi je na pamet hilaricna prica o jednoj Muzicevoj tetki, kod koje su gosti nakon vecere navodno bili zamoljeni da operu sudje.

Na moje najvece iznenadjenje, od svega onoga sto je Lola narezuckala i stavila pred mene, uspjele smo tog popodneva manje-vise zajedno skuhati vrlo ukusan rucak. Sjedeci za stolom za vrijeme jela, pomislila sam kako je to zacudno. Evo nas, rekoh, kako smo se nasli tu, ljudi s cetiri kontinenta, sjedimo zajedno za istim stolom, kusamo iz istog lonca naoko nemogucu kombinaciju hrane, razlicite gotovo kao i mi sami medjusobno, i sve stima, i cak je i ukusno.

Zivot je cudan, i smijesan ponekad.


FF.

Nekoliko tjedana nakon toga, srela sam Lolu u supermarketu. Mala Hanako vise nije bila tako mala, no Lola ju je jos nekako uspijevala nositi u narucju.
Ni ne primijetivsi da je s police iza sebe prevrnula bocu sojinog umaka, sa zadovoljstvom mi je priopcila da su joj se stvari konacno poslozile.
'Imam odlican plan', rekla mi je sjajeci od srece.
Prodavac iza nje uljudno je, bez rijeci vratio bocu na policu.
'Namjeravam napustiti Japan sto je prije moguce', rece Lola. 'Sad primam naknadu za nezaposlene, ali kad istekne, ne mogu vise ostati ovdje... Prestajem traziti posao. Vracam se u Brazil.'

U domovini je cekaju majka, sestra i necaci, i svi je nagovaraju da se vrati sto prije. Vjerovala je i sama da ce joj zivot tamo biti laksi. U prvo vrijeme namjeravala je zivjeti od ustedjevine, razmisljati i 'pronaci sebe'. Racunala je da ce joj trebati nekoliko mjeseci da pozavrsava sve poslove u Japanu. Ovdje ima jos dosta svojih stvari koje ne moze ponijeti sa sobom, ali ih se ni ne zeli tek tako rijesiti. Zato ce ih sad samo spakirati i pohraniti na cuvanje. Na proljece ce se vratiti u Japan da ih proda.

Nisam imala pojma o kakvim je stvarima rijec. Ali nadala sam se zajedno s Lolom da odlazi tamo gdje ce joj doista biti bolje.


she lives in a house
that reflects her state of mind
organized chaos
in this labyrinth she hides

Hooverphonic: Day After Day


Ponudila sam joj pomoc oko selidbe. Morita-san je iznajmio kamionet da preveze 'stvari' do skladista. To mu uopce nije bila losa ideja. Jer, Lola je bila kolektor.

Kad je otvorila ormare i iz njih pocela vaditi odjecu, imala sam sto vidjeti. Najrazlicitiji odjevni predmeti, vecina njih posve novi i nenoseni, koje je Lola tijekom godina pokupovala gdje god se zatekla, nasli su se na hrpi. Neki su jos imali ovjesenu etiketu s cijenom. Bilo je i dosta odjece s potpisom kreatora. Lola je skupljala i zavjese, salove, pidzame, tepihe, modne dodatke... i poslije zaboravljala na njih.
Krpica je bilo toliko da je Lola komotno mogla organizirati bazar za cijeli kvart, i rijesiti se svega za dan-dva.

Preslagivala sam joj odjecu i knjige dva dana, sto se cinio Sizifov posao. Poslije sam Lolu morala prepustiti njezinoj muci, iako se na trenutke cinilo da ocaj hvata mene i njezinog partnera, a Lolu najmanje. Potuzila mi se kako je Morita-san u jednom trenutku bijesa pobacao neka njezina kimona, vicuci da je sve to smece.

Poznajuci Lolu, nagadjam da ni ona sama vise ne zna sto je od svih svojih stvari ponijela, sto spremila, a sto jednostavno bacila.


Njih dvije otisle su jednog srpanjskog prijepodneva kad je sipila zadnja sezonska kisa prije pocetka velikih vrucina. Trebat ce im dva dana da stignu na odrediste na jugu Brazila.

Rastanak je bio hladan. Nisam bila sigurna hocu li opet vidjeti Lolu. 'Vracam se na proljece, sto posto', uvjeravala me. I neka joj posaljem mail.

Mala Hanako ispratila me svojim djetinjim ocima.


Mute

Doslo je i proslo ljeto, pa jesen, i polako smo zagazili vec i u zimu, a Loli iz Brazila nije bilo ni traga ni glasa. Na moje mailove nije odgovarala.
'Ja mislim da cak nema internet prikljucak', mislila je Amerikanka.
'She's crazy', zakljucila je nakon svega.
Ja sam sklonija pomisliti, mozda samo drukcije ozicena.

Ponekad mislim na Lolu i njezin zivot na toplijoj polutki. Je li vec 'pronasla sebe' ? Hoce li doista proputovati pola svijeta zbog svojih krpica ? Bi li Lola doista samo zato dolazila u Japan ?


Inbox

From: L
Date: Monday, December 24, 2007 21:07
To: leavingbackagain@XXX
Subject: Merry Xmas


For now, let me just wish you a very MERRY CHRISTMAS AND A HAPPY NEW YEAR!

With my Best Wishes,

L
_________________________________________________________________

No virus found in this incoming message.
Checked by AVG Free Edition.
Version: 7.5.488 / Virus Database: 269.17.7/1194 - Release Date: 2007-12-23 17:27