| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Pa ništa posebno ...
ANGINA PECTORIS
If half my heart is here, doctor,
the other half is in China
with the army flowing
toward the Yellow River.
And, every morning, doctor,
every morning at sunrise my heart
is shot in Greece.
And every night,c doctor,
when the prisoners are asleep and the infirmary is deserted,
my heart stops at a run-down old house
in Istanbul.
And then after ten years
all i have to offer my poor people
is this apple in my hand, doctor,
one read apple:
my heart.
And that, doctor, that is the reason
for this angina pectoris--
not nicotine, prison, or arteriosclerosis.
I look at the night through the bars,
and despite the weight on my chest
my heart still beats with the most distant stars.
NAZIM HIKMET
SJENE
Jer je jednog dana
Htjedoh učiniti dijelom svoje sudbine
Moji je snovi stvaraju strpljivo
Iz tisuću tajanstva
Ona je biljka ili ptica ili žena
Njeno ime titra u istim slogovima
Ako postane lopoč
Galeb il' ljubavnica
JEAN GUY PILON
VOLIM TE KAD PRIČAŠ
volim te kad pričaš
u svom ovom ludilu
slutnja gubi privid
ogoljela do kostiju
postaje stvarnost
zaboravljena bol
ne želim da te odvlačim daleko
riječi poput bajke
smiruju čamotinju
ne brini
netko pamti svaki tren u godini
sve vaše šetnje razgovor
a ti još razmišljaš
vjeruj mi
gledaj molu malu kako ide niz ulicu
primjećuješ li boju na njenom obrazu
danas je prvi dan u proljeću
i ona uživa kao da je posljednji
ŠTULIĆ
ODSUTNOST
Odlazim u naručje sjena, evo me podno sjena, sam.
Milosrđe je na višem i može tamo ostati,
Krepost stvara milostinju od njenih grudi,
A ljupkost se uhvatila u mrežu njenih vjeđa.
Ona je ljepša od kipova na stubištu, ona je tvrđa,
Ona je dolje s kamenjem i sa sjenama.
Ja sam joj se pridružio.
Tu jasnoća gubi svoju posljednju bitku.
Ako zaspim, to je zato da više ne sanjam.
Kakvo će tada biti oružje moje pobjede?
U mojim velikim otvorenim očima
sunce pravi pukotine. O perivoji mojih očiju!
Plodovi su ovdje da bi predstavljali cvjetove,
Cvjetove u noći. Prozor od lišća
Otvara se naglo sred njena lica.
Gdje da spustim usne, prirodo bez obala?
Žena je ljepša od svijeta u kome živim,
I zatvaram oči. Odlazim u naručje sjena,
Evo me podno sjena, i sjene me čekaju.
PAUL ELUARD
POEZIJU ĆE SVI PISATI
San je davna i zaboravljena istina
Koju više niko ne ume da proveri
Sada tuđina peva ko more i zabrinutost
Istok je zapadno od zapada lažno kretanje je
Najbrže
Sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene
Bolesti
Cvet između pepela i mirisa
Oni koji odbijaju da prežive ljubav
I ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
Vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
I zemlja koja ostaje verna smrti
Jer svet ovaj suncu nije jedina briga.
Ali jednoga dana
Tamo gde je bilo srce stajaće sunce
I neće biti u ljudskom govoru takvih reči
Kojih će se pesma odreći
Poeziju će svi pisati
Istina će prisustvovati u svim rečima
Na mestima gde je pesma najlepša
Onaj koji je prvi zapevao povući će se
Prepuštajući pesmu drugima
Ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
Jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
Ja primam na sebe osudu propevale gomile:
Ko ne ume da sluša pesmu slusaće oluju
Ali:
Hoće li sloboda umeti da peva
Kao sto su sužnji pevali o njoj?
BRANKO MILJKOVIĆ
Elle est retrouvée.
Quoi ? - L'Éternité.
C'est la mer męlée
Au soleil.
Mon âme éternelle,
Observe ton voeu
Malgré la nuit seule
Et le jour en feu.
Donc tu te dégages
Des humains suffrages
Des communs élans
Et voles selon...
- Jamais d'espérance
Pas d'orietur.
Science et patience,
Le supplice est sűr.
Plus de lendemain,
Braises de satin,
Votre ardeur
Est le devoir.
Elle est retrouvée !
- Quoi ? - L'Éternité.
C'est la mer męlée
Au soleil.
ARTHUR RIMBAUD
ROĐENI DVADESET TREĆE, STRIJELJANI ČETRDESET DRUGE
Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.
Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.
A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima.
Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
IZET SARAJLIĆ
KROJ
Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.
Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu sa tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.
Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.
Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.
MIKA ANTIĆ
VOLIM TE
Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim
Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja
Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.
Paul Eluard
ZBOG LJUBAVI
Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam
Razmrsio sam polje i grad gdje život provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima,
Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim.
Svijet male sreće, bez površine i bez dna,
S odmah zaboravljenim čarima,
Rođenje i smrt zamršava njihove dodire
U neba i zemlje pomiješanim naborima.
Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje.
Da bi se voljelo, sve stvorih:nestvarno i što je java;
Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu
I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.
Paul Eluard
SPALITI ZEMLJU
Istog časa kako si otišla
stihovi su prestali vrijediti
ne samo oni o tebi
nego općenito; svi
stihovi ljubavni stihovi politički
i stihovi o smrti
Koji su se na tebi grijali
koje sam mogao na tebi ispitati
s pogledom na tebe
idući u tvoju trošnu ložnicu
ispisani na tvojoj načetoj puti
potražiti ih u tvojim
gorućim usnama
I sad mi se postavlja pitanje:
što ostaje od poezije
kad se rastane od one
koja me na nju silila
Istog časa kad si otišla
pokušavao sam spasiti
pokušavao sam ispraviti
pokušavao zalijepiti
ali udarci udarci…
kroz koje najprije voda
pa niska večer
pa »trava prerasla«
i na koncu
zvučni znak
zračni znak očajanja
To sve sabrati
i spaliti za sobom
na prijevaru
na izdaju
pokorenu zemlju ljubavnika
ARSEN DEDIĆ
Lucija
Ispričaću ti jednu priču, Lucija
jednostavnu, kao kad se ploča snima
Lucija, tako si krhka i mala,
kćer bi mi mogla biti
u mene je jesen uplovila
i pijano kestenje pleše pod mojim nogama
šta da se kaže – Lucija, Lucija moja dragana
u mom srcu živi jos ujed anđela
ivicom odzvanjaju glasovi umornog naroda
promrzle devojčice nude ljubav po trgovima
i žuti sneg pada raspuklim ulicama
Ines se je zvala
nedaj se generacijo moja,
šapćem u vetar što pustoši Zagreb i Beograd
podjednako
ti nemogući noćni vlakovi
dupli konjak u Subotici
i mirisi istrošenih hotela što se zavlače u kožu...
u kosu... u kosti...
zima je posvuda... dođi generacijo moja...
ljubavnice
još imam stari mornarski kaput
Lucija... nisam ti ovo pričao...
ja nikada nisam video Amsterdam
tamo se, kažu, putuje sam
beli brodovi i crne marame oko vratova devojačkih
žale mornare i ispijaju rum za Brela
obično neverne ili bolje verne samo sebi
krhkim kukovima ispraćaju svoje mornare
na plovidbe dalekim morima
sa suzama u očima i obećanjima
nikada, nikada više Maruška
ili kako se već zovu te čudne Niderlanđanke
sklone avanturama, alkoholu, incestu
neverne same po sebi, a opet sebi verne
zima je posvuda – dođi generacijo moja
dođi da se zajedno grejemo
da se zajedno nedamo
nedaj se Ines – govorio sam joj
nedam se ni ja
nedaj se ni ti Lucija
nedaj svojih 16 godina
ovim godinama što kao crne ptice sleću
na našu kožu, na naše ruke, na naše oči
da nas porobe
Lucija,
samo da mi je još videti Amsterdam
Maruškin i Brelov Amsterdam
pa neka bude što biti mora!
Rade Šerbedžija
UZALUD JE BUDIM
Budim je
zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je
zbog reci koje peku grlo
volim je usima
treba ici do kraja sveta
i naci rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari
koje lice na ove ovde
zbog ljudi
koji bez cela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reci, trgova
budim je
zbog manufakturnih pejzaza, javnih parkova budim je
zbog ove nase planete koja ce mozda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu
drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice
nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore koju budim
budim je
zbog zore, zbog ljubavi, zbog sebe, zbog drugih
budim je
mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
ta zena sa rukama deteta, koju volim
to dete koje je zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud, uzalud, uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas, voda protice, ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke
i pretvorite me u kamen
Branko Miljković
NE BUDIM TE TEK TAKO.....
Jutros je ulicama našega grada prolazila kočija bijela
i bijela mećava vije...
mutan dan.
Do utajene sobe naše stare ljubavi
trpim svoje, i tuđe... što me bije
i mrzlo mi je u srcu;
ne treba rakije - ne grije.
Za tebe, ljubavi, govorim ove riječi
Za tebe, koju nosim u mozgu ko užarenu kuglu djetinjstva,
ko ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene,
duboko ukopana školjka u kamenu,
miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe,
zbog tebe,
zbog sebe.
Predlažem da saberemo naše siromaštvo u dodir koji liječi naša srca
u koja je rđa pala s bijelom igrom u samoći.
Moj križ plaća račun ove noći,
ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna.
Oguli naranču,
operi lice.
Otvori se, utjeho.
Zagrli me jako i probudi se, dragana,
ne budim te tek tako.
Za tebe, ljubavi, govorim ovu pjesmu.
Za tebe koja si dio mene,
duboko ukopana školjka u kamenu.
Za tebe što u toplim rukama nosiš ruže nijeme
i prosipaš ih u suhu fontanu.
Za tebe,
zbog tebe,
zbog Preverta.
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova i u prkos njima.
Ne budim te tek tako...
Otvori oči, ljubavi i pogledaj kroz prozor,
vani su zasijane gorčine,
tumaraju pomrčine i studen
i bijela mećava u gradu vije...
mutan dan.
A i srce je počelo šumjeti...
Divljak! - Ovdje je kvar.
Ne treba rakije - ne grije.
Dok bije u njedrima - dobro nam je.
Gledaj, nemoj da ti tražim oči.
Primakni se bliže, još bliže...
Zagrli me ljubavi,
zagrli me jako.
I probudi se već jednom,
ne budim te tek tako.
Rade Šerbedžija
DRUGA BEZIMENA
Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.
Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.
Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.
RABINDRANAT TAGORE
LOVE WILL TEAR US APART
When routine bites hard, and ambitions are low
And resentment rides high, but emotions won't grow
And we're changing our ways, taking different roads
Then love, love will tear us apart again --
Why is the bedroom so cold? You've turned away on your side
Is my timing that flawed - have our feelings run dry?
Yet there's still this appeal that we've kept through our lives
Love, love will tear us apart again --
You cry out in your sleep - all my failings expose
There's a taste in my mouth, as desperation takes hold
Just that something so good just can't function no more
When love, love will tear us apart again --
JOY DIVISION
STO PUTA PREKO MENE
Ona sjedi
sto puta preko mene
i smiješi mi se
ili mi se smije
ta djevojka s očima koje pripisujem toplini djetinjstva
ona pije pivo
i dražesno cijuče beštija mala
promukla od prošle noći
nemarno crnilo topi joj se s oka
uplašena sipa
drhtulja pogana
ona se pridiže i naginje preko šanka
odveć smiono
otpuhuje kolutove dima
ona je parna lokomotiva
tračnice su naši ukršteni pogledi
htio bih je tu pred svima
lijeva oko vrata desna oko pasa
volio bih miris vazelina na njenim usnama
i uopće volio bih
ona miriše ko junferica
a znam da nije
već smo se jednom jebali na nekoj kamenoj plaži
pokazivala je tragove na leđima
ona je beštija koja voli polako
poslije se hihiće i kaže da sam najbolji
mora da joj se dopadam
već treći put oblizuje usne
palaca jezikom
pa šapuće nešto mladiću do sebe
slomicu joj kičmu slijedeći put
na plaži
izabrat cu najoštrije kamenje
kurvica mala
ona to dobro zna
ona je slatka beštija
neman mora
sipa drhtulja
ona u stvari uopće ne postoji
ona je noćas moja utvara
i dok ispisujem ove riječi
zabrinuto na kraju dodajem i ovo:
pogađa li ova djevojka
sto puta preko mene
ijednu od mojih nemirnih misli
i smiješi li se
ili mi se smije
RŠ
OLELOLE
Ole Lole, pišem ti pesmu devet dana,
brusim filigranske detalje,
nižem, al' ništa od đerdana - lepo neše dalje.
Ole Lole, nameću neki ritam marša,
lude se klanjaju k'o đeram.
Pevaju pesme s puno falša, ja po svome teram.
Lole, valja mi tamburu spaliti, k'o one vikinške lađe,
pustiti rekom pa žaliti, nek je đavo nađe.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu.
Lole, imas li ikoga na svetu,
ili bi samnom na put mogla?
Hajde da menjamo planetu, sutra dajem oglas.
Ole Lole, pogledaj samo šta nam rade,
na karti neba mi smo tačka.
Stavi pred krevet barikade i mirna Bačka.
Lole, taman se ludilo raščisti, taman smo nadomak smisla,
evo ih sledeći fašisti dok si rek'o "piksla".
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu, ajde...
Ole Lole, cakli se mesec k'o medaljon,
al' nešto goropadno motri.
Postroji zvezdani bataljon, fališ na toj smotri.
Ole Lole, baš tebe briga, slušaš jastuk,
stiskaš tu svilu kao klešta,
misliš na neki bezobrazluk. O, Bože, bas koješta.
Lole, danas sam pun neke Španije, triput sam živeo tamo.
Sumnjaš u živote ranije? Ako, smej se samo.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu.
Lole, valja mi tamburu spaliti, k'o one vikinške lađe,
pustiti rekom pa žaliti, nek je đavo nađe.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu.
Lole, danas sam pun neke Španije, triput sam živeo tamo.
Sumnjaš u živote ranije? Ako, smej se samo.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju crnu dušu, Lole moj!
ĐOLE
SPANISH CARAVAN
Carry me Caravan take me away
Take me to Portugal, take me to Spain
Andalusia with fields full of grain
I have to see you again and again
Take me, Spanish Caravan
Yes, I know you can
Trade winds find Galleons lost in the sea
I know where treasure is waiting for me
Silver and gold in the mountains of Spain
I have to see you again and again
Take me, Spanish Caravan
Yes, I know you can
THE DOORS
MOJI DRUGOVI
Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu
I ja sam selica pa ih po nekad sretnem u letu
Da l` je to sudbina, il ko zna šta li je
kad god se sretnemo, uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama
Moji su drugovi žestoki momci velikog srca
i kad se pije i kad se ljubi i kad se puca
gore, od Alaske do Australije
kad god se sretnemo, uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama
Da smo živi i zdravi još godina sto
da je pesme i vina i da nas čuva Bog
da su najbolje žene uvek pored nas,
jer ovaj život je kratak i prozuri za čas
Za moje drugove ja molim vetrove zu puna jedra
puteve sigurne, a noci zvezdane i jutra vedra
da l`je to sudbina il`ko zna šta li je
kad god se sretnemo uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama
Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu
i ja sam selica pa ih po nekad sretnem u letu
da l`je to sudbina il`ko zna šta li je
kad god se sretnemo uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama
Uvek se završi s nekom od naših pesama...
BAJAGA
3N
Zbog cega primatima nikad ne iskljucuju elektriku
oni u principu ionako rijetko citaju
a i to sto citaju krive stvari citaju
pa zasto im onda ne iskljucuju elektriku
zelite li dobro svojoj djeci
zasluzni
zelite li mozda najbolje
ne
ja treniram da gadjam
ne
ja treniram da mrzim
ne
ja treniram da slusam
ponekad sam usamljen
a i plasim se
drzim te na stolu
gospode
sanjao sam fini party
mnogo ljudi
nigdje zandara
sanjao sam sretna lica
dugo nisam takva gledao
znam za smijeh
zbog cega da se smijem
znam za ples
nikom se ne plese
znam za noc
vidim
tu je oko mene
kao nesreca na putu
kao zivot
ili
smrt
ja se zovem pola horvat
ljubila sam mrtvog covjeka
stigao je po zadatku
cijelo vrijeme sam ga cekala
proljece
ili mozda jesen
ne znam
sjecam se gorjele su svijece
a ruke njegove tako muske i prozracne
kao putokaz za nesto
za logor
ili
smrt
prisjecam se mnogih stvari ali pamtim jedan dozivljaj
by the way
nisam bio krupna zvjerka morao sam ici do kraja
bila je tako lijepa te veceri
kao kad tamna voda izvire
kao kad neobicno zabljesne
kao izvjestaj centrali
kao udar
sudbina
AZRA
USPOMENA
pogedaj
gasi se ljeto
rose su bose
u travi
vidim da
zaboravljas sve to
zriju ti dunje
u glavi
ides niz strme ulice
mame te pune trznice
oko tebe se roje pcele
slatka kao med
prolazis
m m m
i dugo slusas u se
a ja sam sada
samo uspomena
a ja sam sada samo uspomena
hej!
Darko Rundek
SJAJ U TAMI
Ulazim, i grad nestaje
Zaboravljam strah, usporavam korake
Gledaj moje ruke, gledaj san,
Primakni svoje tijelo, toplo je
Pogledaj nije jos dan
Padaju zvijezde
Oboji se sve, otvaraj vrata,
i vidi svijet, kraj nas
Gledaj moje ruke, gledaj san
Primakni svoje tijelo, toplo je
Gledaj moje oci, gledaj sjaj
Sjaj u travi
Na mene, dolaze sjene i mirno stoje
Izmedu nas
Gledaj moje ruke, gledaj san,
Primakni svoje tijelo, toplo je
Gledaj moje oci, gledaj sjaj,
Sjaj u travi
Dorian Gray
The Ground Beneath Her Feet
All my life I worshipped her
Her golden voice, her beauty's beat
How she made us feel
How she made me real
And the ground beneath her feet
And the ground beneath her feet
And now I can't be sure of anything
Black is white and cold is heat
For what I worshipped stole my love away
It was the ground beneath her feet
It was the ground beneath her feet
Go lightly down your darkened way
Go lightly under ground
I'll be down there in another day
I won't rest until you're found
Let me love you, let me rescue you
Let me bring you where two roads meet
Oh, come back above where there is only love
Only love
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
Let me love you true
Let me rescue you
Let me bring to where two roads meet
Let me love you true
Let me rescue you
I want to bring you to where two roads meet
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
U2 i Salman Rushdie
SVE TE VODILO K MENI
Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
Sve te vodilo k meni
veĆod prvih koraka
Mada niŠta nisi rekla
ja sam znao, ja sam znao
istih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao
Sve te vodilo k meni,
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče
Kad te baci kao lađu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi morašbiti draga ...
Da mi moraš biti draga
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta,
tvoje ljubavi mrtve,
moja loša iskustva.
Mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem,
sve te vodilo k meni
Sve te vodilo k meni...
PAMTIM SAMO SRETNE DANE
Pamtim samo sretne dane,
pamtim samo one noći,
koje sam djelila s tobom
sanjajući i ljubeći.
Pamtim samo sretne dane,
pamtim samo ona jutra,
koja bude naša tjela
zagrljena, kao mrtva.
Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.
nananananana
Pamtim samo sretne dane
pamtim samo one kuće.
Gdje se naša ljubav krila
sama, kano i bespuce.
Pamtim samo sretne dane
oko nas je voda rasla.
Pamtim samo samo sretne dane
da bih našu ljubav spasla.
Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.
nanananananana
Pamtim samo sretne dane
svi su drugi magla, san.
Samo onaj koji valja
u lice je upisan.
Pamtim samo sretne dane,
oko nas je voda rasla.
Pamtim samo sretne dane
da bih našu ljubav spasla.
Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.
nanananananannana
STRANGERS IN THE NIGHT
Strangers in the night exchanging glances
Wond’ring in the night
What were the chances we’d be sharing love
Before the night was through.
Something in your eyes was so inviting,
Something in you smile was so exciting,
Something in my heart,
Told me I must have you.
Strangers in the night, two lonely people
We were strangers in the night
Up to the momentWhen we said our first hello.
Little did we knowLove was just a glance away,
A warm embracing dance away and
-Ever since that night we’ve been together.
Lovers at first sight, in love forever.
It turned out so right,
For strangers in the night.
ČAKAJ ME/Čekaj me
Mojih pet minut je danes.
Brez kravate in vezalk.
In če mi še stopinje vzameš,
bom kot plesalec brez plesalk.
(Sad je mojih pet minuta
bez kravate raskopčan
a ako izbrišeš trag iz puta
plesač sam koji pleše sam)
Mojih pet minut je danes.
Stražarji puškam pojejo.
Ko sonce jutru zarjo vname,
jim bodo pesmi vračale.
(Sad je mojih pet minuta
puškama straže pjevaju
a zora kada noć proguta
one im pjesme vraćaju)
Mislim samo tiste misli,
ki jih seveda ne bi smel.
In ko se vrnem, bom še vedno isti,
ki na postaji prosi: čakaj me!
(Mislim samo takve misli
koje su zabranjene znam
i kad se vratim bit ću onaj isti
na stanici što moli: čekaj me)
Danes se mi zdijo zvezde...
Na prste stopim in so tu.
Polne žepe jih prinesem!
Verjame sreča vitezu?
(Danas su mi blizu zvijezde
stanem na prste već su tu
da u džepu ih ponese
sklona je sreća vitezu)
Potem bom samo tvoj heroj za večne čase.
Predprašnik, senca tvojega psa.
Potem bom obešalnik, kahla za otroke,
kava v postelji, ljubimec za oba.
(Zatim ću biti heroj tvoj za naše vječne sate
otirač, sjena tvoga psa
i bit ću vješalica, posuda za djecu
kava u postelji, ljubavnik sa dna)
Arsen Dedić, Zoran Predin
RAZBIJAČ ŠALTERA
Sinoć sam se napio,
Kao svinja, kaže se…
Od stubišta do kupaone
Polupao sam sve šaltere,
To mi je inače specijalnost.
To niko ne umije kao ja,
Razbijač šaltera…
Rekla mi je "da Bog da te struja ubila" ,
I još mi je rekla da sam zadnja vucibatina,
I da me takvog ne treba…
Mila je bila moja gospođa
Dok mi je to govorila,
I haljina se malo rastvorila,
K’o da me mami…
Laže da me ne voli pijana…
…tada razbijam najbolje…
Moja gospoža nikad ne pije,
Kaže da vino ubija.
Mene neće ni rakija, šapćem joj
Dok je dahom opijam…
Eh kad bi znala moja gospođa
Da ja to sve zbog Don Huana,
Ona mi je žene sve,
A struja,
Grom što ubija…
Rade Šerbedžija
Pesma ženi
Ti si moj trenutak i moj sen
i sjajna moja reč u šumu
moj korak i bludnja
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.
A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.
Jovan Dučić
Ne daj se Ines
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
Tvoj je nacin gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao naranca
Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Grković
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I "Molim Vas, ako me tko traži"
Ne daj se Ines
Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s još milion nježnih
I bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napusta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
Odlazeći da se počešljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Znam da će još biti mladosti,
Ali ne više ovakve - u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
Kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo šetnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines
Arsen Dedić
SLETJETI U DUBROVNIK
Sletjeti u Dubrovnik
u avgustu
kad rascvjetane bogunvile
opijaju ko najbolji kokain
sletjeti u 6 popodne
kada sunce blago polegne zemlji
i kada stari grad isijava umornu toplinu
kao ljubavnik nakon ljubavi
sletjeti u Dubrovnik
nakon svega
nakon svih ovih godina što su nas dvaput ostarile
doći kao talac nekdanje ljubavi
svjedok nijemog praštanja
i ruku duboko zakopanih u džepove
hrabro podnositi ravnodušnost grada
koji nema vremena za nijanse
biti iznova dio ulice
koja se otkriva suncu
i kao široka rijeka ukapa u srce grada
da ga ponovo oživi
buditi sjećanja
i nježno prelaziti pogledom po starim zidinama
čuvaju li toplinu tvojih dodira
sletjeti u Dubrovnik
makar u mislima
makar na tren
biti ponovo s vama
prijatelji moji
koji negdje na Stradunu
tajno ispijate
duplu lozu za mene
Rade Šerbedžija
El poeta llega a la Habana
Son de negros en Cuba
Cuando llegue la luna llena
iré a Santiago de Cuba,
iré a Santiago,
en un coche de agua negra.
Iré a Santiago.
Cantarán los techos de palmera.
Iré a Santiago.
Cuando la palma quiere ser cigüeńa,
iré a Santiago.
Y cuando quiere ser medusa el plátano,
Iré a Santiago
con la rubia cabeza de Fonseca.
Iré a Santiago.
Y con la rosa de Romeo y Julieta
iré a Santiago.
Mar de papel y plata de monedas
Iré a Santiago.
ˇOh Cuba! ˇOh ritmo de semillas secas!
Iré a Santiago.
ˇOh cintura caliente y gota de madera!
Iré a Santiago.
ˇArpa de troncos vivos, caimán, flor de tabaco!
Iré a Santiago.
Siempre dije que yo iría a Santiago
en un coche de agua negra.
Iré a Santiago.
Brisa y alcohol en las ruedas,
iré a Santiago.
Mi coral en la tiniebla,
iré a Santiago.
El mar ahogado en la arena,
iré a Santiago,
calor blanco, fruta muerta,
iré a Santiago.
ˇOh bovino frescor de cańavera!
ˇOh Cuba! ˇOh curva de suspiro y barro!
Iré a Santiago.
Federico Garcia Lorca
ODLAZAK
U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
Tin Ujević
|
Kada pristojnoga čovjeka zadnjih dana mediji zveknu po glavi kovanicom "slučaj selotejp" - a to se događa sve učestalije, pošto je "u 'slučaju selotejp' Branimir Glavaš proglašen prvoosumnjičenim", ili je "zbog 'slučaja selotejp' za Branimira Glavaša zatražen pritvor", ili se "povodom 'slučaja selotejp' sastalo Mandatno-imunitetno povjerenstvo Hrvatskoga sabora", ili se "za 'slučaj selotejp' Županijski sud u Osijeku proglasio nenadležnim"... - čini se da jedina suvisla, makar posve uzaludna, reakcija na taj repetirajući "slučaj selotejp" može imati oblik kletve: Jebo vas selotejp, u svakom slučaju! To je taj hrvatski poratni paradoks: pristojni ljudi sve su češće prisiljeni psovati zato što su nepristojni pretjerano fini. Upravo tako, "slučaj selotejp" jedan je od vulgarnijih iskaza profinjenosti koji se na ovim prostorima našao u javnome optjecaju. Hrvatski mediji spontano su, i s ogromnim olakšanjem, prihvatili frazu koja ukida sve obaveze prema mučnim potankostima. Jer kovanica "slučaj selotejp" - ili "slučaj garaža", koja je uslijedila odmah zatim, a također se rabi u sve obilnijim količinama - zbog svoje birokratske mekoće i bezličnosti može se koristiti i u dječjim slikovnicama, a da nikome ne zatitra želudac od nelagode. U stvarnosti se ne radi ni o "slučaju selotejp" ni o "slučaju garaža"; nije riječ ni o krađi uredskoga materijala niti o otuđenju rezervnih auto dijelova; ako bi već trebalo kodnim sloganom prispodobiti činjenično stanje stvari u "osječkim ratnim događanjima", mogao bi to biti "slučaj prosviranih lubanja", ili "slučaj prisilnog utapanja u Dravi", ili "slučaj mučenja induktorskim telefonom", ili "slučaj primoravanja zarobljenika da ispija nerazrijeđenu sumpornu kiselinu, tako da mu ona sprži ždrijelo, želudac i crijeva, prouzroči mu neizrecivu bol, pa zarobljenik uz urlike počinje bježati, a stražar ga dokrajči preciznim metkom u leđa"... Ali to nisu fraze koje bi dobro zvučale u dječjim slikovnicama. One ne bi pomogle sveopćoj kinderizaciji hrvatske javnosti: ozbiljnome pedagoškom naporu da se "teško štivo" prilagodi maloljetničkome naraštaju, te da se "mračne istine" skiciraju onima koje ne smijemo zastrašivati mrakom. Jer taj će zahvalni hrvatski konzument, kojemu je suđeno da pohađa vrtić od trenutka kada se odvojio od majčine sise pa do časa svoje prirodne smrti, valjda lakše zaspati uz pokušaj imaginiranja nekakvog "slučaja selotejp", što ga možda podsjeća na šarene kartonske kolaže izložene na panou predškolske ustanove "Pčelica", nego uz mogućnost da mu u san doplutaju pomodrjeli leševi koje nosi neumoljiva Drava. Radost je obostrana, reklo bi se, a ni kreator delikta nema naročitog razloga za brigu, jer, naposljetku, svi znamo zašto se u zrelim godinama odajemo maloljetničkim furkama: djeca su simbol nevinosti. I ništa nas neće nagnati da povjerujemo kako je to obična malograđanska predrasuda. U svakom slučaju, kreativni duh hrvatskoga žurnalizma još jednom je pronašao formu da izrazi refleksnu težnju prema uljepšavanju zločina. Na neki se način radi o višoj razini istraživačkoga novinarstva: tragamo za kodnim eufimizmima kojima ćemo obezličiti i prikriti neugodne fakte, kojima ćemo parfimirati slučajna nalazišta najsmrdljivijih gadosti, a da pritom ne lažemo. Hrabro iznosimo najbolnije istine na način da nikoga ništa ne zaboli. Većina medijskih izvjestilaca, naročito onih televizijskih, koristila se proteklih dana kovanicom "slučaj selotejp" kao potpunom zamjenom za sadržaj kriminalnih djela zbog kojih je "slučaj" uopće postao "slučaj". Dovoljno je izreći/napisati frazu "slučaj selotejp", ili "slučaj garaža", pa da se podrazumijeva kako je poznato o čemu se tu radi, tj. da kvalitetan novinar ne treba oko toga trošiti suvišnih riječi - njegova dužnost je, uostalom, biti kratak, jezgrovit i profesionalno hladan - nego će tu kiblu najgorih zamislivih ratnih prljavština prepustiti predznanju i mašti gledatelja/čitatelja. Javni prostor raskužen je od vonja neželjenih leševa, krici žrtava nisu prilagođeni službenoj frekvenciji u eteru. Slijede posve bešćutne televizijske debate - poput one što ju je vodila Hloverka Novak-Srzić, recimo, s još jedanput ponovljenim tematskim pitanjem radi li se u Glavaševu predmetu o montiranome političkom procesu ili o djelovanju pravne države, te s još jednim 80-postotnim izjašnjavanjem gledatelja u korist prve opcije - rasprave upakirane u staniol građanski uljuđenog prostaštva, u kojima još jedino zalutali Milorad Pupovac bezuspješno pokušava uvjeriti auditorij kako u cijeloj priči postoje i nekakve žrtve, nekakva ljudska bića koja su po nečijoj naredbi brutalno mučena, ubijena i bačena u rijeku. Nasuprot njemu sjedi 80-postotni Krešimir Bubalo, na primjer, župan slavonsko-baranjski, i bez prestanka se cereka, punih sat vremena, za cijelog trajanja emisije cinični osmijeh mu ne silazi s lica, poput facijalnog grča, čovjek se kesi sve u šesnaest, pa i kada Pupovac spominje ona trupla u Dravi, tada mu je cerek još izraženiji, naginje se naprijed i prilaže diskusiji seriju degutantnih osmijeha, kesi se čitavim svojim bićem, punih sat vremena, toliko da bi ga neki novinski komentator tanjih živaca trebao već jednom poslati u krasni kurac, ili ga priupitati bi li se možda tako cerekao na grobovima svoje rodbine, pa će se i takav pisac valjda uskoro naći. A opet, Bubalo debatira o "slučaju selotejp" - kao što to ovih dana čini i cijela zemlja - žustro raspreda o politici, sudstvu i nenamjenskom trošenju uredskoga materijala, te, "u skladu s temom", ne osjeća poriv da suzbije svoj facijalni cinizam zbog običnoga ljudskog pijeteta. No, nije savjest jedino što tu nedostaje. Stvar je krajnje prostačka i nemoralna zato što je "slučaj selotejp" termin koji nas olakšava od sadržaja što se pod njim krije. Taj proizvod hrvatskoga žurnalističkog duha, makar se iščilio iz duboke podsvijesti, trebao bi poslužiti kao šifrirano "uputstvo za rukovanje", ili barem markirati put do klasičnoga žanra priče za malu djecu. Omogućiti, dakle, da jednu okrutnu i mračnu storiju, storiju o "našim" ratnim zločinima, medijski prodestiliramo tako da ona teče pravolinijski bezbolno, poput bajke o Crvenkapici, gdje je apstraktni zli vuk u trenutku nesmotrenosti pojeo bakicu, ali bez ijednog krvavog detalja koji uobičajeno prati takav čin. Samo što život nije bajka: bakica je iz rasporena vukova trbuha iskočila živa i zdrava, a iz Drave, bogami, ne bi. |
|
Sanjala sam fuj san, baaa, osjećala se cijelo vrijeme grozno i iscrpljeno – da sam se glupo, bedasto, srednjoškolski posvađala s Nessom oko toga tko će gdje spavat na nekom izletu pa se ona duri a ja pizdim. Bile su prisutne Hrva (??), Kela (ona me podržavala) i još neki iz PRHG. To se sve zbivalo u Šenoini, u stanu. I zato sam bila još dodatno :( jer mi je falio. Jučer sam pak sanjala isto nešto čudno, nešto s Olgom ali ne znam točno što. S kim sam pričala kako bi trebalo u torbe ugraditi svjetlo? Lara? Natali? To piše u Cosmu! Nevjerovatno. Ili ne. Pjesma od Pussycatdolls "I don't need a man". Podupire DMinu teoriju pa... veseli se. Ante Kotromanović u nekom SDPovom odboru za branitelje i bla. Svašta. Iako ne znam zašto me to čudi, svi su takvi prevrtljivci... Glavaš u pritvoru pa ne u pritvoru pa... Glavaš u pritvoru zvuči pre dobro da bi se ikad dogodilo. Jer bi to značilo i Šeks u pritvoru. I još svašta. Država nam je mračna i tamna i mutna i pitam se hoće li se ikad te stvari riješiti. Više uopće ne pratim nikakve vijesti. To je grozno. Fale mi neke A i B, i nekoliko V i M i još pokoje slovo. If someone said three years from now You'd be long gone I'd stand up and punch them up Cause they're all wrong I know better Cause you said forever And ever Who knew Užasno depresivna pjesma. Vrijeme je svo takvo, puhovito i sipi. Ja hoću takve rukavice. mmm Ili barem one. |
|
Ah, konačno spavala kako treba. Probudila sa u 10 sretna kao pas. Dobit ćemo oskara, so da. Near perfection. Ha ha kakva je to vijest uopće. Trebali su napisati opet. Ili ddda. Hell yeah you still got it. ![]() Slušam Ojos asi i čekam Helenu Trojansku. PS šefica od anketa se isto zove Helena i zakon je. Jučer nam je kuhala kavu. Dva dana dobrih kava, prvo u Bi kofeu s M onda jučer. A i moja danas nije bila za odbacit. Oh, you know I have seen A sky without sun A man with no nation Saints, captive in chains A song with no name And I have seen... I have seen... Whenever wherever ![]() |
|
Prvo da kažem da iako je odgovorila na mejl sam ja znala, sad sam samo još puno puno sigurnija (ako je to ikako moguće) da mi nikad, nikad i nikako, nećemo uspjeti otići u Ljubljanu/ Trst. Jednom otkaže L, jednom otkažem ja i to se tako vuče već tri godine. Osim toga, dogodilo se to da mi je pisao MP što je mene strašno oduševilo i raznježilo jer ga nisam jako dugo ni vidjela ni čula i već sam se htjela žaliti Nessi na njega, pa nisam. I sad mi je drago da nisam. Imala sam zadnjih dana prilično živahnu i zanimljivu sms korespondenciju s raznim ljudima. Da, crne su dušo, obožavam kad mislimo isto isto. Iako sam sad sposobna obožavati i kad ne mislimo isto - napredak :) Konačno imam kanotijeru koju mogu nositi i ovako pa sad to koristim i nosim je ovako, iako moja majka ne bi to odobravala. Ali moje majke nema, daleko je i ne vidi me i mogu hodati naokolo u potkošulji i uotalom kako hoću i mogu raditi što hoću iako ne radim baš. Pokušavam se sjetiti nekog filma... ništa, nije važno. Uzela sam 3 filma ali izgleda da moj video prihvaća samo Diabolique, tako da ću očito gledati to. Nisam ja kriva, što da radim, tako je ispalo, ne mogu ništa... Ostali filmovi su bez Sh. Mota mi se danas cijeli dan po glavi od Arsena "Ali odaju te oči..." s tim da ne znam kako se pjesma zove i ne mogu naći text i ne mogu se sjetiti ničeg drugog osim tog... vapaja... Mota mi se po glavi već par dana i sljedeća pjesma a sad me MP još dodatno potaknuo na to, iako on nije a beautiful girl i everything around him is not a silver pool of light ali svakako Suddenly I see (Suddenly I see) Why the hell it means so much to me a ponekad i (više se ne odnosi na njega)she's looking at me I can see her eyes looking from a page in a magazine (recimo danas dok sam u Maxi marketu pila sirup za grlo iz boce). Kad sam već kod gledanju s plakata - skužila sam da je ono na plakatima od Manga Milla Jovovich, to sam skužila tako što sam čitala u Cosmopolitanu. I imam ideju za seminar iz Kulture medija. Uglavnom... Da skratim priču - stvari mi još znače. Iako sam došla do zaključka da je fax velikim dijelom kriv mojoj smetenosti ali... nije važno. Volim kad mi stvari znače. Kad me odaju oči. I ruke. I glas. I sve. Rade dobio fuj zvijezdu u Opatiji. To je grozno. Ne samo zato što je grozno nego zato što izgleda kao grob. Ali svejedno jedva čekam da prošetam čizme sljedeće nedjelje onuda, da bude sunčano i burovito. I da Suddenly I see (Suddenly I see) This is what I wanna be Suddenly I see (Suddenly I see) Why the hell it means so much to me |
|
Jedan od onih dana kad me žurba zaljulja. Kad mi se malo mrači pred očima pri, recimo, silasku sa stola na kojem sam sjedila ili pri gledanju u cipele. Jedan od onih dana kad se mrštim zbog samog kretanja, kad mičem stvari nogama, kad izgledam očajno, dišem na usta i kad se vrijeme samo vuče. Jedan od onih dana kad mi posebno smeta svjetolost, nosila bih sunčane naočale i po kući. Jedan od onih dana kad ću izgristi usnice do bola i onda proklinjati svoju glupost, opet, i svoje loše navike. Jedan od onih dana kad škiljim prema ekranu. Kao sad. I ne čitam tvoje stare mejlove. I ne čitam Zazie u metrou jer nemam volje za Zazie. I ne odlazim u podrum napumpati gume iako znam da bih trebala, iako znam da ću zaboraviti i neću stići i onda ću opet voziti na sploštenim gumama i uništavati ih. Gledam nezadovoljno u ekran. Možda nekog vidim s one strane. I'm ready to jump danas ujutro. Boli me nešto u leđima, ne mogu se nikako namjestiti u ugodan položaj. Eventualno ovako, da, ali koliko će vremena proći prije nego mi se zaustavi cirkulacija u lijevoj nozi? A jučer je bio tako dobar da, lijep, miran dan u kojem sam imala vremena za sebe. Danas je jedan od onih dana… Onih dana kad ću pogledati sliku tajno iza knjiga i onda biti još žalosnija. Jedan od onih dana kad ću čekati da me mama nazove a neće me nazvati ili će me nazvati baš kad ne treba. Jedan od onih dana kad nećeš poslati mejl a ja tebi ne mogu od kuće a zaboravit ću ti ga poslati s faxa. Jedan od onih dana kad imam dobru prvu rečenicu i onda samo ništavilo iza. Pa opet ništa od svega toga. Jedan od onih dana kad definitvno ne mogu opisivati ali i ne želim opisivati pa mi ne pada teško kao inače kad se mučim s imenovanjem boje, svjetla ili dijelova tijela. Jedan od onih dana kad bih išla u kino a ne mogu. A i da mogu, za ćuđenjem konstatiram, ne bih jer mi se ne bi dalo. Lani nisam voljela srijede, ima tome već skoro godinu dana. Kasnije je bilo bolje. Kako god bilo ne volim jesen. Jesen je kriva (da, okrivimo godišnja doba). Ali jest. |
|
Ah... Ona žena što je devil nije uopće devil, baš je ok. Priznala nam je da je pisala svom djetetu nedavno neki seminar za školu o Vermeru (kako se to piše?). He he. I čitala mi je misli danas na predavanjima, frustrirajuće, što god ja pomislim ona kaže. Onda sam čim sam pomislila kako su se Nijemci prilično sistematično krenuli denacificirati brzo to i rekla pa je došla k meni, gledala me i govorila meni. Jee! Naći Fiskea, pročitati Fiskea. Ići kod KŠ na konzultacije. Ići kod Petera na konzultacije. Platiti račun. Promijeniti novac. Pogledati torbu. Zima je tu :( |
|
I've got you under my skin I've got you deep in the heart of me So deep in my heart, that youre really a part of me Ive got you under my skin I've tried so not to give in I've said to myself this affair never will go so well But why should I try to resist, when baby will I know than well That Ive got you under my skin I'd sacrifice anything come what might For the sake of having you near In spite of a warning voice that comes in the night And repeats, repeats in my ear Dont you know you fool, you never can win Use your mentality, wake up to reality But each time I do, just the thought of you Makes me stop before I begin cause I've got you under my skin Prednosti i mane Vove sobe. Jučer mi je još bilo čudno, odnijela sam torbu u svoju sobu, bio mi je bed bacati robu okolo i raditi nered, ostavljati svoje stvari... Sad sam se navikla, iako je i dalje malo neobično, ostavljam robu okolo bez problema, razbacujem svoje sitnice, čak sam uzela i vješalicu iz ormara i objesila svoju košulju. Nisam znala kamo bih s njegovom kravatom koja je na vješalici visila pa sada vise obje. Sviđaju mi se, pašu si. Krevet je OK. Neobično, jer ja sam tu oduvijek a kako mi je ipak strano biti u ovoj sobi. Koju sam btw uvijek željela. Ne treba dobivati stvari koje želiš. Komp u sobi - pukla mi je kapilara u oku. Sutra je dedi Joci godišnjica, očekuje me groblje, ne mogu eskivirati. Zapravo i ne želim. Ali onda umjesto: Moj deda već dugo... radije Nebo opet nešto smera (miting zvezda iznad Miločera) Dok čekamo Montenegro express Onaj provaljeni frajer, pokvarenjak i voajer Napadno proviruje kroz čempres Zrnce soli na tvom licu, detalj za tu razglednicu Priznaćeš mi jednom s kog si sveta Stranci tegle karavane, dalek im je put do grane Skrckali su sledovanje leta Daleke vatre na obali po pesku vitlaju boje Razne smo krajeve probali, al ovde, stvarno, dobro je Umorna si mila, nek si, to je nešto što ti stoji seksi Dremni malo, ko kaže da ne smeš? Dva oblačka, ko dve grudve, blesave se iznad Budve Dok čekamo Montenegro express Ćuti, jedina, zavuci se pod moje rame Sludeće me bregovi i voda Ćuti, sve se zna, i sve su priče ispričane Ne znam šta bi moglo da se doda Ćuti... ćuti... ćuti... mmmm Ćuti, moja mila |
|
D-oh! Udarila sam se oštrim rubom knjige iznad usnice (ispod nosa). Sad imam ozljedu koja izgleda kao veliki prišt. I boli me k tome. Au. Jučer sam napisala tak' lepi post i onda umjesto da stisnem "spremi" jer sam htjela još nešto vidjeti, ja stisnem "spremljeni postovi" i ode sve u pm. Danas ću ručati odvratnu paštu a večerati nadam se ćevape ![]() Imamo, naime, kulturološku zabavu u nekoj lovačkoj kućici na Savi. Hrana, cuga, muzika, party. Navodno profesori kuhaju a mi donosimo cugu. Zanima me kako će to ispasti. I kako ću se vratiti kući. I da li su dvije osobe zajedno (ne želim zaključivat na prečac, samo zato što se povremeno drže za ruke i dragaju). Možda da zaigramo nisam nikad hehe ili istinu i izazov (nisem nikoli ali resnica ali izziv). |
|
Vratila se moja opsjednutost kakaovcem. Ovaj put samo na kratko. Vidjela sam čokoladu koja košta više od 60 kuna, poželjela je kupiti, jako, jako ali nisam. Eto. Jučer je ispao sjajan dan (saturday - anythingcanhappenday). Počeo je s maglom, do pola snimljenim L wordom u 8 i pol ujutro ali kako je odmicao bilo je sve bolje. Šetanja psića po Metelkovoj i upoznavanje istoga sa svim (skoro) ljudskim izlučevinama, višenje kod Vlaste na youtubeu (...kako im prilazi očarana s osmijehom sa cigaretom sa sjajem u očima...), mexički ručak i corona i dvije cigarete (da znam, da znam, neću cijeli tjedan, dobro, možda u četvrtak). Na kraju "Edgy women" ispala je baš super predstava, odnosno performans, par videa, sjajna pjesmica o kromosomima i spolnorodnim razlikama, ful smiješne žene, od kojih jedna u zadnjem dijelu obučena u preslatkog velikog zeca. Ovaj vikend nisam bila žalosna zbog trivijalnosti. Nisam uopće bila žalosna. Možda zato što mi je ipak falila Ljubljana. Ili zato što sam imala ispunjen vikend (6h U, 8h Gucci). Volim MD, kako je mogu sjajno sebi prilagoditi. Kako je mogu precizno odrediti uz neizbježnu i potrebnu dozu izmicanja. Ljubavnik je bezveze, druge su mnogo bolje. Otkrila sam nešto o sebi što mi je skrhalo koncepciju ličnosti. Živim godinama u uvjerenju da ne volim tikvice i onda jedan dan, sasvim slučajno i neočekivano, ta spoznaja. Zapravo su mi baš dobre, tj. sasvim u redu. Tko zna što još volim a ne znam. Karfiol? Fuj. Prokulice? Fuj fuj. Kuhanu mrkvu? Fuj. Hrenovke? Fuj. Volim mafine. Volim Tina Ujevića. VOLIM TE GLEDATI KAD PLEŠEŠ VOLIM NAŠE ŠALE VOLIM TE SE SJEĆATI VOLIM TE KAD SI LIJEPA I SVI TE GLEDAJU A TI SI MOJA MOJA MOJA VOLIM TVOJE PORUKE VOLIM TVOJE IZNENADNE MEJLOVE VOLIM KAD MI STAVIŠ RUKU NA NOGU VOLIM KAD ME POGLEDAŠ VOLIM TE KAD SE SMIJEŠ VOLIM NAŠE SLIKE VOLIM KAD VOLIMO ISTE STVARI VOLIM KAD MI OTKRIJEŠ NEŠTO NOVO VOLIM MISLITI NA TEBE VOLIM KAKO SU TI OČI PLAVE VOLIM KAD TI POMIRIŠEM KOSU VOLIM KAD TE ZAGRLIM VOLIM TE KAD SI SLADAK VOLIM KAD MI KAŽEŠ DA MI DOBRO IZGLEDAJU NOGE VOLIM KAD USPOREĐUJEMO BOJU VOLIM KAD MI ČAČKAŠ PO KOSI VOLIM ŠTO TE VOLIM VOLIM TE KAD RAZUMIJEM ŠTO OSJEĆAŠ VOLIM TE KAD SAM S TOBOM JA VOLIM KAKO ME SMIRIŠ VOLIM NEPOZNATO S TOBOM VOLIM KAD SAM KOD TEBE DOMA VOLIM TE KAD SE NE OBAZIREŠ NA MOJE BESMISLICE VOLIM TVOJE POKRETE VOLIM TE KAD SI TU VOLIM NAŠE PLANOVE VOLIM TE KAD ME ZADIVIŠ VOLIM TE KAD ZNAM ŠTO SLIJEDI VOLIM TE DODIRNUTI VOLIM TE KAD SE ČUJEMO NAKON PUNO VREMENA VOLIM OSMIJEH KAD POMISLIM NA TEBE VOLIM ŠTO TI VOLIŠ VOLIM TE JER TI JE STALO VOLIM KAKO ME ZOVEŠ VOLIM TE JER SI ME OSVOJILA P.S. Danas imam 21 i pol. Going on 22. Znači da Snježa ima... 22 i 1/4 ? |
|
Sanjala neke orgije, zapravo vrlo čudno, imala sam i pripovjedača koji je bio brat glavnog lika, valjda pod utjecajem Crne Dalije (gledala sam je jučer, dobro kaže Feral "upropašteno remek djelo"), probudio me sat, odvukla se na fax i saznala da su predavanja otpala. Sjajno i krasno i super. Vratila se kući. Mrzim otpadnuta predavanja. Gdje su druge drage i dragi nije mi poznato. Ti draga bežična ili samo lijena za pisat postove... gledala sam jedan film sad u kojem su pjevali, al' baš pjevali, ono arriba, abajo... He drinks tequila,and she talks dirty in spanish Him in his sombrero,her in her purty pink jammies The dance all night to the Mariachis Till there ain't nobody left standin' He drinks tequila,and she talks dirty in spanish ![]() Moram pisati seminar o znanosti (ddd!!??) i o umjetnosti (ajde). Donijela sam si 150 knjiga koje samo stoje. Pomalo pomalo čitam Durasicu. Tako je nekako... nekako... bliska mi. |
|
Ne, štovani zastupniče Kramariću, činjenica da su prije vas samo žene govorile u ime svojih klubova zastupnika o diskriminaciji žena u društvu, nije dokaz da diskriminacije nema nego da muškarce za to nije briga. |
|
Bem ti ciklus poljskog filma! I tako cijeli mjesec! Tražila čizme, probala čizme. Proklete noge moje. Kupila trenerku. Sad možemo ić igrat košarku na Campetto. Sutra se moram dići u 7 ujutro da bih došla na fax u 8 i slušala sat vremena onog manijaka i nadala se da će možda reći nešto na njemačkom pa da se smijemo. Počelo je "Mesto žensk", bit će, između milijun drugih stvari, neka predstava od Lene Lupi, queer performans (?) "Edgy women", nešto o Svetlani Boym (Natali ako čitaš - ona piše o nostalgiji, zato mi je bila poznata) i nešto o piskinjama jugoistočne Europe. Već se vidim kako ne idem ninašta. Vidjela se s U, bio je vrlo charming, opet ima bradu.... I upravo mi je poslao raspored od FF s posebnom naznakom da oni imaju ženske študije. Doći ću na zao glas. Tj. na krivi glas, kako ja obično dođem na glas da znam nešto o čemu zapravo nemam pojma. Zaboravila pidžamu u Ri, donijet će mi je Vlasta. Još uvijek nemam stvari i to mi ide na živce. Baka K je došla k nama. Par naših popadalo i to zbog glupe metodologije iz 2.godine (da nije bilo Barbs...). Bežični miš. Uuuu. Donijela Showgirls sa sobom da ih gledam preko vikenda. Pjesma od danas (osim one koju sam zaboravila): Maybe your heart is made of stone Maybe I'm just too blind to see Ali ne znam zašto. |



