Prvo da kažem da iako je odgovorila na mejl sam ja znala, sad sam samo još puno puno sigurnija (ako je to ikako moguće) da mi nikad, nikad i nikako, nećemo uspjeti otići u Ljubljanu/ Trst. Jednom otkaže L, jednom otkažem ja i to se tako vuče već tri godine.
Osim toga, dogodilo se to da mi je pisao MP što je mene strašno oduševilo i raznježilo jer ga nisam jako dugo ni vidjela ni čula i već sam se htjela žaliti Nessi na njega, pa nisam. I sad mi je drago da nisam.
Imala sam zadnjih dana prilično živahnu i zanimljivu sms korespondenciju s raznim ljudima. Da, crne su dušo, obožavam kad mislimo isto isto. Iako sam sad sposobna obožavati i kad ne mislimo isto - napredak :)
Konačno imam kanotijeru koju mogu nositi i ovako pa sad to koristim i nosim je ovako, iako moja majka ne bi to odobravala. Ali moje majke nema, daleko je i ne vidi me i mogu hodati naokolo u potkošulji i uotalom kako hoću i mogu raditi što hoću iako ne radim baš. Pokušavam se sjetiti nekog filma... ništa, nije važno.
Uzela sam 3 filma ali izgleda da moj video prihvaća samo Diabolique, tako da ću očito gledati to. Nisam ja kriva, što da radim, tako je ispalo, ne mogu ništa... Ostali filmovi su bez Sh.
Mota mi se danas cijeli dan po glavi od Arsena "Ali odaju te oči..." s tim da ne znam kako se pjesma zove i ne mogu naći text i ne mogu se sjetiti ničeg drugog osim tog... vapaja...
Mota mi se po glavi već par dana i sljedeća pjesma a sad me MP još dodatno potaknuo na to, iako on nije a beautiful girl i everything around him is not a silver pool of light ali svakako Suddenly I see (Suddenly I see) Why the hell it means so much to me
a ponekad i (više se ne odnosi na njega)she's looking at me I can see her eyes looking from a page in a magazine (recimo danas dok sam u Maxi marketu pila sirup za grlo iz boce).
Kad sam već kod gledanju s plakata - skužila sam da je ono na plakatima od Manga Milla Jovovich, to sam skužila tako što sam čitala u Cosmopolitanu.
I imam ideju za seminar iz Kulture medija.
Uglavnom...
Da skratim priču - stvari mi još znače. Iako sam došla do zaključka da je fax velikim dijelom kriv mojoj smetenosti ali... nije važno.
Volim kad mi stvari znače. Kad me odaju oči. I ruke. I glas. I sve.
Rade dobio fuj zvijezdu u Opatiji. To je grozno. Ne samo zato što je grozno nego zato što izgleda kao grob. Ali svejedno jedva čekam da prošetam čizme sljedeće nedjelje onuda, da bude sunčano i burovito. I da Suddenly I see (Suddenly I see)
This is what I wanna be
Suddenly I see (Suddenly I see)
Why the hell it means so much to me
Post je objavljen 21.10.2006. u 23:12 sati.