Bem ti ciklus poljskog filma! I tako cijeli mjesec!
Tražila čizme, probala čizme. Proklete noge moje. Kupila trenerku. Sad možemo ić igrat košarku na Campetto.
Sutra se moram dići u 7 ujutro da bih došla na fax u 8 i slušala sat vremena onog manijaka i nadala se da će možda reći nešto na njemačkom pa da se smijemo.
Počelo je "Mesto žensk", bit će, između milijun drugih stvari, neka predstava od Lene Lupi, queer performans (?) "Edgy women", nešto o Svetlani Boym (Natali ako čitaš - ona piše o nostalgiji, zato mi je bila poznata) i nešto o piskinjama jugoistočne Europe. Već se vidim kako ne idem ninašta.
Vidjela se s U, bio je vrlo charming, opet ima bradu.... I upravo mi je poslao raspored od FF s posebnom naznakom da oni imaju ženske študije. Doći ću na zao glas. Tj. na krivi glas, kako ja obično dođem na glas da znam nešto o čemu zapravo nemam pojma.
Zaboravila pidžamu u Ri, donijet će mi je Vlasta.
Još uvijek nemam stvari i to mi ide na živce.
Baka K je došla k nama.
Par naših popadalo i to zbog glupe metodologije iz 2.godine (da nije bilo Barbs...).
Bežični miš. Uuuu.
Donijela Showgirls sa sobom da ih gledam preko vikenda.
Pjesma od danas (osim one koju sam zaboravila):
Maybe your heart is made of stone
Maybe I'm just too blind to see
Ali ne znam zašto.
Post je objavljen 02.10.2006. u 22:16 sati.