Otkrit ću ti tajnu (mom suprugu)

Krenuli smo na to neko ludo putovanje, zvano zajednički život...
Put prostrt problemima i nezadovoljstvom... mojih roditelja, tvoje obitelji...
i svima usprks išli smo... nasuprot vjetru neodobravanja...

Sad, nekoliko godina poslije, zahvaljujem životu na nama...
Ako postoji ljubav i smisao, to bi bilo to....

Držanje za ruku kad mi se cijeli svijet rušio...

I miris tvoje prisutnosti u hladnim bolničkim sobama...

I riječi ohrabrenja u tamnim noćima...

I čvrsti zagrljaji kad su me svi napustili...

Smisao braka i obitelji?

Upravo ta povezanost...

Prelaženje međusobnih mana i otkrivanje novih vrlina...

Znaš one neke sitnice koje me živciraju? Smijem se ponekad sama sebi, jer su toliko nebitne. Naspram ovoga što imamo ti i ja.

Hoćemo li trajati zauvijek? U ovom brzom i teškom današnjem dobu... ne znam... i ne opterećujem se previše time... živim za danas... uživam u tome što imamo i gradimo...

Što će sutra donijeti? Hoću li se promijeniti? Hoćeš li trebati nekog/nešto drugačije?

Ne znam...

Ljudi smo... danas jesmo, sutra nismo... sad smo tu, postojimo, sutra tko zna?

To je život...sudbina...zvijezde...

Jedno znam i sigurno se ne mijenja - ljudi poput tebe, oblikuju pojam ljubavi...

Nisu to samo pusta obećanja i slatke riječi... to su svakodnevni dokazi... djela... ono što pokazuje, a ne samo biva izgovoreno...

Čudan je i fascinantan taj neki "život"... promjenjiv iz sata u sat... iz dana u dan... i upravo zato čaroban...

a sve ovo naše čuvat ću u ovom kutku srca zauvijek...

hodali jedno kraj drugog ili ne...

uvijek ću biti tu za tebe, baš kao što si ti bio i jesi tu za mene...

ako to nije ljubav, mili, ne znam što jest...

zovite me ludom u ovom dobu kad se razbacuje novcem i krivim idealima... ja sam jedna od onih što ne pati za tim... jer moja ruka treba stisak i samo ono: "Znaš koliko te volim!"