Opet, zar opet?
Danas sam je vidio.
Nakon skoro mjesec dana što se nismo čuli, pa i vidjeli, odnosno ja nju nisam vidio više od mjesec dana, možda ona mene je, danas sam je opet vidio.
Doduše, u autu, taman se "parkiravala", i kada je stala, ugasila auto, ja sam proša kraj njega,. Ona je sjedila u autu, pogledala me i ja sam uspio složiti mrtav-hladan smješak, dignuti ruku, totalno ono "Prošlo me, šta je bilo - bilo je", a ona mi je pomahala kao nekada. Kao da smo još uvjek zajedno i baš zbog toga mislim da ju je prošlo, da se ohladila.
Izašla je iz auta, ali ja sam je pozdravio u hodu i nisam htio stati i pričekati da izadje, da popričamo. Htio sam joj kao dati do znanja da mi je samo još jedna poznanica koju sam pozdravio...
A srce?
Srce mi je htjelo eksplodirati, lupalo je tako brzo, tako jako, da mislim da je i ona u autu čula. Ostao sam bez zraka, jedva sam disao...
I na kraju, je... Srce mi je puklo jer sam u tom trenutku htio stati, pričekati da izađe i da je zagrlim, kao nekada, da joj kažem volim te, i da ona mene zagrli, da i o meni kaže volim te, da je uhvatim za rukicu... i odšetamo u nepoznato, gdje će svijet stati i gdje ćemo biti samo nas dvoje...
Uz sve to, sinoć sam je opet sanjao, a taman su prestali snovi u kojima se pojavljuje ona... I opet, ista priča. Zajedno smo, oprostila mi je i voli me...
Bili smo na krevetu i ja sam je pitao:
- "Jel bi se ti ljutila, da se sada kada smo ponovo zajedno vidimo svaki dan, da te čekam da završiš s poslom i da se nađemo posljeposla i da budemo zajedno?"
Rekla je:
- "Ne, bilo bi mi drago..."
Ali po izrarzu lica, vidio sam da je ljuta, nažalost takav izraz lica izgleda da pamti moj mozak... I po tom istom izrazu lica, ja sam vidio, da se ohladila i da iako smo se vratili, da joj treba vremena da se opet vrati na staro... Da mi opet počne vjerovati...
Neka, neka patim, tako mi i treba i sada ću naučiti. Htio sam prekid, to sam i dobio. Sa vatrom se ne igra, a ni sa osječaijam voljene osobe.
Danas... Danas, kada je naš povratak jako daleko i kada je ona nastavila dalje, ja je volim još više i želim joj pokazati i dokazati, da njena svinjica može biti druga osoba.
Ali druge šanse, iskupljenja nema na pomolu...
Neka, tako mi i treba... Imao sam priliku, više njih, a sve sam propustio... Neka, tako mi i treba...
21.01.2008. u 21:52 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
| |
siječanj, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (12)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nakon šest godina predivne veze došao je kraj i sada se pitam: "Zašto? Što mi je to trebalo?"
Kratko objašnjenje
Možda će i netko skužiti tko sam zbog priče, ali nije me briga. Ovaj blog postoji radi mene, da lakše prebolim osobu koja mi je bila sve na svijetu, koja mi je bila oslonac i savjest, koju sam pustio da ode i s tom greškom se ne mogu pomiriti...
Samo za nju...
Bila si u pravu... uvjek... Zato i jesi bila moja savjest... Zato sam te i volio... jer si savršena... i zato te još uvjek i volim... jer si savršena. Bio sam bezobrazan, nisam te slušao, a trebao sam... Sada to znam... Veza je kompromis, za vezu je potrebno dvoje... kao i za prekid...
Jesi... bila si u pravu.... uvjek i za sve...
Dodatak 29.01.2008:
Ovo sam ti samo htio reći, ali ne želiš više imati ništa samnom, ali želim ti zahvaliti na tome što si mi pružila 6 najdivnijih godina u mom životu, što si uvjek bila uz mene, pomagala mi pa makar to bilo i na tvoju štetu, a najviše na svemu hvala ti što si me voljela i što si mi pomogla postati bolji čovjek i hvala ti na tome, jer zbog tebe, ja to jesam!
A želim ti reći, da stvari koje su mi prije bile meni (ne)potrebne, a u biti mogao sam bez njih, beznačajne, toliko puta si mi govorila o tome, ali ja sam jednostavno nastavljao po svome.
Šest mjeseci sam razmišljao Dijana, odlučivao što i kako, svih tih šest mjeseci ja nisam ništa radio, zapostavio sebe, obitelj, posao, jer posvetio sam se tome, da vidim gdje sam griješio, što mi je važno, što nije i kakav želim da mi život bude.
Sada znam, vratio sam se, posvetio sam se sebi, obitelji i poslu, osječam se bolje nego ikad i spremniji nego ikad za nove poslovne i ljubavne uspjehe, a to sve zahvaljujuči tebi... i samo tebi...
Ovo su te stvari.. te stvari koje sam prije radio, a sada mi uopće ne pada na pamet, sada živim drukčije... punim plućima...
- Ne izlazim kao prije (i ako budem izlazio, nikada više igdje bez moje cure!)
- poštujem mišljenje osobe do koje mi je stalo
- više cijenim osobe, do kojih mi je stalo i kojima je stalo do mene
- ne stavljam banalne stvari na prvo mjesto i ne pridodajem ima važnost kao prije
- ništa više ne shvaćam i prihvaćam kao "zdravo za gotovo"
- ne gledam više filove i TV, već dan iskoristim za prirodu i druženje
- šetam i uživam u šetnjama, pogotovo sa voljenom osobom
- ne čitam novine na kavi kada sam sa voljenom osobom, to kratko vrijeme iskoristim za razgovor
- ne jedem u krevetu
- ne jedem u spavačoj sobi
- kod mene u sobi se manje gleda TV, a više se druži i posvećuje obostranom razgovoru i nekoj društvenoj igri
- više vremena provodim sa voljenom osobom, manje sa društvom
- voljenu osobu stavljam na prvo mjesto, ispred sebe i svojih hireva
- kompjuter služi meni, a ne ja njemu, pa prema tome manje se služim njime, manje vremena provodim sa njime, a više vremena provodim sa osobama do kojih mi je stalo
- idem ranije spavai i budim se ranije
- nedjeljom se budim ranije, kako bi vrijeme iskoristio sa obitelji i voljenom osobom
Ima još puno tih promjena, no to bi primjetila samo ti, ali eto, nažalost, nikada neće biti prilike da to i vidiš... A znam da bi te usrećio i da bi nakon samo nekoliko mjeseci bila najsretnija što si opet samnom, jer bila bi najsretnija na svijetu, koliko bi te volio, usrećio i koliko bi kvalitetna bila ta veza. Znam da sada misliš kako trabunjam, ali ne, ozbiljno mislim, jer to sada i ja želim više nego išta... Želim sada ozbiljnu vezu, samo nas dvoje bez prijatelja, bez društva, ja i ti, putovnja i više vremena zajedno... Šteta, jer dobila biš dečka i vezu kakvu si oduvjek željela... pa i više...
Isprika svima
Želim se ispričati svima na mojim pravopisnim greškama, na "č" ili "ć" slovu, te na nekim riječima koji će možda biti spojene ili razdvojene, no moja isprika, moje neznanje je u tome što sam osnovnu školu završio u Sloveniji, tako da je kod njih pravopis poptuno drukčiji (kao i u svakom "stranom" jeziku), te oni, odnosno slovenski pravopis ima samo slovo "č". Znaći slovo "ć" ne postoji.
Prema tome, moje iskrene isprike na greškama.
Nadam se da će te uživati u mojom životnoj priči...