Danas sam je vidio.
Nakon skoro mjesec dana što se nismo čuli, pa i vidjeli, odnosno ja nju nisam vidio više od mjesec dana, možda ona mene je, danas sam je opet vidio.
Doduše, u autu, taman se "parkiravala", i kada je stala, ugasila auto, ja sam proša kraj njega,. Ona je sjedila u autu, pogledala me i ja sam uspio složiti mrtav-hladan smješak, dignuti ruku, totalno ono "Prošlo me, šta je bilo - bilo je", a ona mi je pomahala kao nekada. Kao da smo još uvjek zajedno i baš zbog toga mislim da ju je prošlo, da se ohladila.
Izašla je iz auta, ali ja sam je pozdravio u hodu i nisam htio stati i pričekati da izadje, da popričamo. Htio sam joj kao dati do znanja da mi je samo još jedna poznanica koju sam pozdravio...
A srce?
Srce mi je htjelo eksplodirati, lupalo je tako brzo, tako jako, da mislim da je i ona u autu čula. Ostao sam bez zraka, jedva sam disao...
I na kraju, je... Srce mi je puklo jer sam u tom trenutku htio stati, pričekati da izađe i da je zagrlim, kao nekada, da joj kažem volim te, i da ona mene zagrli, da i o meni kaže volim te, da je uhvatim za rukicu... i odšetamo u nepoznato, gdje će svijet stati i gdje ćemo biti samo nas dvoje...
Uz sve to, sinoć sam je opet sanjao, a taman su prestali snovi u kojima se pojavljuje ona... I opet, ista priča. Zajedno smo, oprostila mi je i voli me...
Bili smo na krevetu i ja sam je pitao:
- "Jel bi se ti ljutila, da se sada kada smo ponovo zajedno vidimo svaki dan, da te čekam da završiš s poslom i da se nađemo posljeposla i da budemo zajedno?"
Rekla je:
- "Ne, bilo bi mi drago..."
Ali po izrarzu lica, vidio sam da je ljuta, nažalost takav izraz lica izgleda da pamti moj mozak... I po tom istom izrazu lica, ja sam vidio, da se ohladila i da iako smo se vratili, da joj treba vremena da se opet vrati na staro... Da mi opet počne vjerovati...
Neka, neka patim, tako mi i treba i sada ću naučiti. Htio sam prekid, to sam i dobio. Sa vatrom se ne igra, a ni sa osječaijam voljene osobe.
Danas... Danas, kada je naš povratak jako daleko i kada je ona nastavila dalje, ja je volim još više i želim joj pokazati i dokazati, da njena svinjica može biti druga osoba.
Ali druge šanse, iskupljenja nema na pomolu...
Neka, tako mi i treba... Imao sam priliku, više njih, a sve sam propustio... Neka, tako mi i treba...
Post je objavljen 21.01.2008. u 21:52 sati.