Zatišje pred buru
Danas mi je bolje. Možda samo to mislim...
Žao mi je a nisam ovaj blog otvorio ranije, toliko mi se misli motalo po glavi i toliko sam toga imao za reči, ali to sve u efektu, sada mi je polako sve to ishlapilo iz glave... Sada to več polako prolazi...
Subota je, vikend...
Nekada sam jedva čekao vikend... zbog toga što me ona čekala da zajedno završimo u 13h i da odemo na kavu, pričati, smijati se i dogovoriti što čemo navečer... Zato što je subotom navečer bila samnom, što smo se voljeli i što je onako ljepo pajkila u mom krevetu... Tresla nogicom i uspavljivala se... Znao sam (i naravno, još uvjek znam) sve njene sitnice, kako diše, kako živi, što misli... Svaki njen pokret znao sam kako zavrava...
Znam da se nije sjetila da bi nam jučer bilo 7 godina... Nadao sam se.... očekivao da će možda, ali ipak možda poslati neobaveznu poruku, moždapozivna kavu dvoje starih prijatelja, ali ništa... Nije se sigurno sjetila što je 18.01 i koliko na mje značio.
Iskreno, rijetko tko od nas se tijekom ovih 6 godina i sjetio godišnjice, jednostavno to nam nije bilo toliko bitno, ali sječam se jedne godine smo se sjetili i bilo nam je super, odlično...
Da, danas sam puno bolje... nadam se...
Više ni sam neznam što želim i koliko. Kako minute idu, sve manje želim biti s njom, iako je još uvjek bolesno volim i mislim i da mi danas priđe, neznam dali bi ponovo s njom.
znam, faza kao i uvjek....
Da, to sam htio peči... obožavao sam vikend, jer je bila samnom, jer je bila moja i posvetila se samo meni, a danas?
Mrzim vikende, jer znam da samo pitanje vremena kada ću je vidjeti sa drugim i kada će mi namjerno nabiti pod nos kako je napokon sretna.
Mrzim vikende!
Nadam se da je večeras neću vidjeti, jer nakon 20 i nešto dana što je nisam vidio, sve mi je bolje... A i nadam se da ću večeras nekoga upoznati... Možda je ipak ne volim, nego me jebe ta navika i to što mi fali.. Možda ljubavi već odavno nema... Pa to želim i provjeriti s nekom drugom osobom...
Koliko god ovo sebično zvučalo, ne mogu se riješiti osječaja da ona več duže vrijeme nekog ima i da to dobro krije, kao radi mene, da me ne povrijedi, jer zna da patim i da je čekam...
Neznam dali nekog ima, iskreno se nadam da ne, ali ona nezna da neće nači osobu koja će je voljeti koliko sam je ja volio i koliko sam je dobro poznavao, koliko sam dobar bio, no najbitnije u svemu tome ona nezna da je neću čekati dovjeka i kada to shvati biti će kasno.
Samo se nadam sa se tada neće osječati kao ja i gristi, što je pustila i dozvolila da nešto predivno (kao što sam ja) ode, odšeta iz njenog života.
Mene to sve polako prolazi i nadam se da je i nju prošlo i da joj se to neće desiti.
Možda čak više, od svega se nadam da je sve ovo bila jedna faza, jedan mali odmor i razmišljanje, da oboje shvatimo kako to ipak je bilo to i da se sada spremimo (na neki način) za zajedničku budučnost.
Možda... možda... nadam se... nadam se da stvarno možda.... ovo ipak je zatišje pred buru...
19.01.2008. u 13:22 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
| |
siječanj, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (12)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nakon šest godina predivne veze došao je kraj i sada se pitam: "Zašto? Što mi je to trebalo?"
Kratko objašnjenje
Možda će i netko skužiti tko sam zbog priče, ali nije me briga. Ovaj blog postoji radi mene, da lakše prebolim osobu koja mi je bila sve na svijetu, koja mi je bila oslonac i savjest, koju sam pustio da ode i s tom greškom se ne mogu pomiriti...
Samo za nju...
Bila si u pravu... uvjek... Zato i jesi bila moja savjest... Zato sam te i volio... jer si savršena... i zato te još uvjek i volim... jer si savršena. Bio sam bezobrazan, nisam te slušao, a trebao sam... Sada to znam... Veza je kompromis, za vezu je potrebno dvoje... kao i za prekid...
Jesi... bila si u pravu.... uvjek i za sve...
Dodatak 29.01.2008:
Ovo sam ti samo htio reći, ali ne želiš više imati ništa samnom, ali želim ti zahvaliti na tome što si mi pružila 6 najdivnijih godina u mom životu, što si uvjek bila uz mene, pomagala mi pa makar to bilo i na tvoju štetu, a najviše na svemu hvala ti što si me voljela i što si mi pomogla postati bolji čovjek i hvala ti na tome, jer zbog tebe, ja to jesam!
A želim ti reći, da stvari koje su mi prije bile meni (ne)potrebne, a u biti mogao sam bez njih, beznačajne, toliko puta si mi govorila o tome, ali ja sam jednostavno nastavljao po svome.
Šest mjeseci sam razmišljao Dijana, odlučivao što i kako, svih tih šest mjeseci ja nisam ništa radio, zapostavio sebe, obitelj, posao, jer posvetio sam se tome, da vidim gdje sam griješio, što mi je važno, što nije i kakav želim da mi život bude.
Sada znam, vratio sam se, posvetio sam se sebi, obitelji i poslu, osječam se bolje nego ikad i spremniji nego ikad za nove poslovne i ljubavne uspjehe, a to sve zahvaljujuči tebi... i samo tebi...
Ovo su te stvari.. te stvari koje sam prije radio, a sada mi uopće ne pada na pamet, sada živim drukčije... punim plućima...
- Ne izlazim kao prije (i ako budem izlazio, nikada više igdje bez moje cure!)
- poštujem mišljenje osobe do koje mi je stalo
- više cijenim osobe, do kojih mi je stalo i kojima je stalo do mene
- ne stavljam banalne stvari na prvo mjesto i ne pridodajem ima važnost kao prije
- ništa više ne shvaćam i prihvaćam kao "zdravo za gotovo"
- ne gledam više filove i TV, već dan iskoristim za prirodu i druženje
- šetam i uživam u šetnjama, pogotovo sa voljenom osobom
- ne čitam novine na kavi kada sam sa voljenom osobom, to kratko vrijeme iskoristim za razgovor
- ne jedem u krevetu
- ne jedem u spavačoj sobi
- kod mene u sobi se manje gleda TV, a više se druži i posvećuje obostranom razgovoru i nekoj društvenoj igri
- više vremena provodim sa voljenom osobom, manje sa društvom
- voljenu osobu stavljam na prvo mjesto, ispred sebe i svojih hireva
- kompjuter služi meni, a ne ja njemu, pa prema tome manje se služim njime, manje vremena provodim sa njime, a više vremena provodim sa osobama do kojih mi je stalo
- idem ranije spavai i budim se ranije
- nedjeljom se budim ranije, kako bi vrijeme iskoristio sa obitelji i voljenom osobom
Ima još puno tih promjena, no to bi primjetila samo ti, ali eto, nažalost, nikada neće biti prilike da to i vidiš... A znam da bi te usrećio i da bi nakon samo nekoliko mjeseci bila najsretnija što si opet samnom, jer bila bi najsretnija na svijetu, koliko bi te volio, usrećio i koliko bi kvalitetna bila ta veza. Znam da sada misliš kako trabunjam, ali ne, ozbiljno mislim, jer to sada i ja želim više nego išta... Želim sada ozbiljnu vezu, samo nas dvoje bez prijatelja, bez društva, ja i ti, putovnja i više vremena zajedno... Šteta, jer dobila biš dečka i vezu kakvu si oduvjek željela... pa i više...
Isprika svima
Želim se ispričati svima na mojim pravopisnim greškama, na "č" ili "ć" slovu, te na nekim riječima koji će možda biti spojene ili razdvojene, no moja isprika, moje neznanje je u tome što sam osnovnu školu završio u Sloveniji, tako da je kod njih pravopis poptuno drukčiji (kao i u svakom "stranom" jeziku), te oni, odnosno slovenski pravopis ima samo slovo "č". Znaći slovo "ć" ne postoji.
Prema tome, moje iskrene isprike na greškama.
Nadam se da će te uživati u mojom životnoj priči...