Još nisam bolje

Stao sam sa pričom, ali do dana današnjeg ima još priče, ali nisam zato otvorio ovaj blog, da vam ispričam ovu moju tužnu priču, već zato da meni bude lakše...
Možda ako bude vremena ili još bolje, ako bude volje, jedan dan ispričat ću vam, odnosno nastaviti priču na kojoj stam stao, tj. prekinutu na postu prije ovog.

Kao što sam rekao, nije ovo da bi vi čitali niti ne očekujem da netko ovo čita ili još gore, da me sažaljevate i ostavljate mi svakojake komentare, več kada mi je teško, da umjesto da tlačim neke od mojih frendova, jednostavno, da si dam oduška ovdje.

Danas nisam dobro, fali mi jako, prisječam se starih dana kada smo zagrljeni gledali TV, kada sam joj ljubio kosu dok je ležala na mojim prsima i dok sam joj šaptao:"joooj, koliko te volim, pojma nemaš...", i sada i ispada da pojma nije imala.

Znam da je ve gotovo, to se vidi po njenom ponašanju, iako nada umire zadnja i nadam se da možda namjerno glumi, da joj treba vremena kao što je trebalo meni kada smo prekinuli (trebalo mi je 5 mjeseci da shvatim da je ona TA s kojom želim život, djecu i sve ostalo), a kada sam to shvatio i želio povratak (jer je rekla da me voli, da si uzmem vremena i da će me čekati), e onda se tu nešto promijenilo i nije me htjela natrag.

Nadam se, iskreno se nadam da će za koji mjesec (jer od kada sam ja htio povratak, prošlo je mjesec i pol), da će mi se javiti, da odemo na neku kavu, na neku večeru, na razgovor...

Ili barem da će doči, dati mi nekakav znak i da ćemo početi ponovo... Ne od kud smo stali, već polako ponovo, novu vezu, s novim ja...

Ali kako sve ovo ide, koliko god se ja danao, izgleda da od toga neće biti ništa. Nažalost...

No, neznam zašto... ali također imam neki predosječaj, neko šesto čulo da će se to ipak desiti, da će i biti tog razgovora o povratku s njene strane, ali to neće biti happy end, jer taj isti osječaj, to isto šesto čulo mi govori da će tada biti prekasno... Da ću se ja ohladiti, imati nekoga ili biti preponosan, čak štoviše, preumoran od čekanja i od ove patnje.

Mislim da će me ova patnja dotuči, da jednostavno više neću moči dalje s njom...

Ali opet... Tko kaže da će se sve to dogoditi?

Jer ono što se trebalo desiti, desilo se... Tipična ljubavna priča:

- Došlo je do prekida
- Ona je htjela natrag, ja ne
- Patila je mjesecima, dok sam ja odmarao od veze
- Prošlo ju je i krenula je dalje
- Ja sam počeo patiti
- Sada ona odmara od veze

I što je najgore, mislim da me je i prestala voljeti, da se pomirila s tim da je gotovo i da što je bilo, bilo je.
Nastavila je dalje, bez mene.

I to se zove: what goes arround, comes arround.

Razlika u svemu tome je dok sam ja kulirao od veze, volio sam je i dalje i razmišljao kako ću se vratiti, jer stvarno je volim i stvarno sam htio natrag, ali s novim ja, no kod nje nije takva situacija...

Koliko će god ovo zvučati narcisoidno i umišljeno, ali samo želim reči, da će ona s vremenom shvtiti koga je imala i što je imala.

Sve je ovo još svježe i prerano za rezoniranje i nekakav povratak... Mora i nju proći ljutnja, ljuina i mora i njoj doći kao i meni) iz guzice u glavu, da ipak jesmo jedno za drugo...

Na kraju krajeva.. Puno je more riba, a jednu ću upecati sigurno. Možda i veću i bolju, ukusniju od ove prijašnje koju sam vratio u more...

15.01.2008. u 00:15 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

  siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Nakon šest godina predivne veze došao je kraj i sada se pitam: "Zašto? Što mi je to trebalo?"

Kratko objašnjenje

Možda će i netko skužiti tko sam zbog priče, ali nije me briga. Ovaj blog postoji radi mene, da lakše prebolim osobu koja mi je bila sve na svijetu, koja mi je bila oslonac i savjest, koju sam pustio da ode i s tom greškom se ne mogu pomiriti...

Samo za nju...

Bila si u pravu... uvjek... Zato i jesi bila moja savjest... Zato sam te i volio... jer si savršena... i zato te još uvjek i volim... jer si savršena. Bio sam bezobrazan, nisam te slušao, a trebao sam... Sada to znam... Veza je kompromis, za vezu je potrebno dvoje... kao i za prekid...
Jesi... bila si u pravu.... uvjek i za sve...

Dodatak 29.01.2008:

Ovo sam ti samo htio reći, ali ne želiš više imati ništa samnom, ali želim ti zahvaliti na tome što si mi pružila 6 najdivnijih godina u mom životu, što si uvjek bila uz mene, pomagala mi pa makar to bilo i na tvoju štetu, a najviše na svemu hvala ti što si me voljela i što si mi pomogla postati bolji čovjek i hvala ti na tome, jer zbog tebe, ja to jesam!

A želim ti reći, da stvari koje su mi prije bile meni (ne)potrebne, a u biti mogao sam bez njih, beznačajne, toliko puta si mi govorila o tome, ali ja sam jednostavno nastavljao po svome.
Šest mjeseci sam razmišljao Dijana, odlučivao što i kako, svih tih šest mjeseci ja nisam ništa radio, zapostavio sebe, obitelj, posao, jer posvetio sam se tome, da vidim gdje sam griješio, što mi je važno, što nije i kakav želim da mi život bude.
Sada znam, vratio sam se, posvetio sam se sebi, obitelji i poslu, osječam se bolje nego ikad i spremniji nego ikad za nove poslovne i ljubavne uspjehe, a to sve zahvaljujuči tebi... i samo tebi...

Ovo su te stvari.. te stvari koje sam prije radio, a sada mi uopće ne pada na pamet, sada živim drukčije... punim plućima...

- Ne izlazim kao prije (i ako budem izlazio, nikada više igdje bez moje cure!)
- poštujem mišljenje osobe do koje mi je stalo
- više cijenim osobe, do kojih mi je stalo i kojima je stalo do mene
- ne stavljam banalne stvari na prvo mjesto i ne pridodajem ima važnost kao prije
- ništa više ne shvaćam i prihvaćam kao "zdravo za gotovo"
- ne gledam više filove i TV, već dan iskoristim za prirodu i druženje
- šetam i uživam u šetnjama, pogotovo sa voljenom osobom
- ne čitam novine na kavi kada sam sa voljenom osobom, to kratko vrijeme iskoristim za razgovor
- ne jedem u krevetu
- ne jedem u spavačoj sobi
- kod mene u sobi se manje gleda TV, a više se druži i posvećuje obostranom razgovoru i nekoj društvenoj igri
- više vremena provodim sa voljenom osobom, manje sa društvom
- voljenu osobu stavljam na prvo mjesto, ispred sebe i svojih hireva
- kompjuter služi meni, a ne ja njemu, pa prema tome manje se služim njime, manje vremena provodim sa njime, a više vremena provodim sa osobama do kojih mi je stalo
- idem ranije spavai i budim se ranije
- nedjeljom se budim ranije, kako bi vrijeme iskoristio sa obitelji i voljenom osobom

Ima još puno tih promjena, no to bi primjetila samo ti, ali eto, nažalost, nikada neće biti prilike da to i vidiš... A znam da bi te usrećio i da bi nakon samo nekoliko mjeseci bila najsretnija što si opet samnom, jer bila bi najsretnija na svijetu, koliko bi te volio, usrećio i koliko bi kvalitetna bila ta veza. Znam da sada misliš kako trabunjam, ali ne, ozbiljno mislim, jer to sada i ja želim više nego išta... Želim sada ozbiljnu vezu, samo nas dvoje bez prijatelja, bez društva, ja i ti, putovnja i više vremena zajedno... Šteta, jer dobila biš dečka i vezu kakvu si oduvjek željela... pa i više...

Isprika svima

Želim se ispričati svima na mojim pravopisnim greškama, na "č" ili "ć" slovu, te na nekim riječima koji će možda biti spojene ili razdvojene, no moja isprika, moje neznanje je u tome što sam osnovnu školu završio u Sloveniji, tako da je kod njih pravopis poptuno drukčiji (kao i u svakom "stranom" jeziku), te oni, odnosno slovenski pravopis ima samo slovo "č". Znaći slovo "ć" ne postoji.

Prema tome, moje iskrene isprike na greškama.

Nadam se da će te uživati u mojom životnoj priči...