Početak iliti veliki prasak
Još neznam u kojem smjeru će iči ovaj blog, hoće li biti slika ili ne (mojih sigurno neće i slika iz mog života), no možda ubacim koju sliku koja će u tom trenutku prikazivati i bolje objasniti moje raspoloženje ili što u biti mislim s tekstom u blizini te iste slike.
Sve je počelo za novu godinu sa 2000 na 2001... Jooj... kada samo pomislim sada, srce mi se stišće, zavrti mi se i odmah mi bude slabo... to je ljubav, znam...
Radio sam kao konobar u jednom kafiću u mom gradu i vidio sam je i prije te večeri, tog dočeka u mojem kafiću, ali iskreno, nije mi se svidjela.. ne, ni malo. Kod nje što mi se svidjelo bilo je jedino njena visina od 1.80. Bila je prosječna cura, prosjeđne građe, ništa što bi netko zamijetio na ulici, ali baš mi se to svidjelo kod nje.
Vrhunska inteligencija, žena koja se ne ističe i koju ljudi neće obljetati, tako da u vezi nebi bilo razmirica zbog dobivenih ruža i tajnih obožavatelja. Naravno, žena je zgodna, ali nije "top 10" u gradu, što mi se u biti i svidjelo.
Za mene je ona jednostvno savršena i ne briga me što drugi misle, ali žena je onakva kakvu sam oduvijek htio, no kakav ja jesam, nije to da je nisam moga o zadržati, već ja sve moram pokvariti i uništiti.
Čitajući dalje ovaj bog shvatiti ćete o čemu pričam...
No da se vratim na priču...
"Sretna ti nova godina..." i pruža mi ruku.... Gledam je, gledam one njene pijane zelene okice i razmišljam kako je simpa i smiješna onako pijana... iako je ne poznam i iako mi se nešto određeno ne sviđa, ona me zove da poslje posla dođem na cugu u kafić koji je bio u blizini kafića u kojem sam ja radio...
Neznam zašto, bit će iz znatiželje i zabave, ali krenuo sam, otišao sam i to je bio kotač koji je pokrenuo tu šestogodišnju mašinu, taj veliki stroj koji je šest i pol godina radio samo za nas, za našu ljubav.
Ja sam 23 godine, ona 25. Danas imam 30, ona 32 i naša era, jedna era, jedna velika i jako dobra veza je završila i nikako se nemgou pomiriti s tim.
Tijekom cijele priče shvatit ćete zašto...
Prvih dvije godine sve je bilo super, kao i u početku svake veze, dao sam joj auto, ključ od stana, sve i to ne zato jer sam mislio da treba, već zato što sam je iskreno volio. Od prvog trenutka pa do danas.
No kasnije su počele promjene...
(evo baš gledam sat, sati je 17:20 i sve kazaljke su se poklopile, čak i ona od sekunde... Nadam se da je to ona i da misli ma mene kao i ja na nju... da joj falim i da će nakon nekog vremena doći do sebe, da će shvatiti i da će me nazvati, da ćemo se nači, da će mi reči da me voli i da želi samnom što i ja s njom... ljubav, obitelj, suživot). 
O kakvim promjenama se radi, pročitajte u drugom dijelu ove priče...
11.01.2008. u 16:57 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
| |
siječanj, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (12)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nakon šest godina predivne veze došao je kraj i sada se pitam: "Zašto? Što mi je to trebalo?"
Kratko objašnjenje
Možda će i netko skužiti tko sam zbog priče, ali nije me briga. Ovaj blog postoji radi mene, da lakše prebolim osobu koja mi je bila sve na svijetu, koja mi je bila oslonac i savjest, koju sam pustio da ode i s tom greškom se ne mogu pomiriti...
Samo za nju...
Bila si u pravu... uvjek... Zato i jesi bila moja savjest... Zato sam te i volio... jer si savršena... i zato te još uvjek i volim... jer si savršena. Bio sam bezobrazan, nisam te slušao, a trebao sam... Sada to znam... Veza je kompromis, za vezu je potrebno dvoje... kao i za prekid...
Jesi... bila si u pravu.... uvjek i za sve...
Dodatak 29.01.2008:
Ovo sam ti samo htio reći, ali ne želiš više imati ništa samnom, ali želim ti zahvaliti na tome što si mi pružila 6 najdivnijih godina u mom životu, što si uvjek bila uz mene, pomagala mi pa makar to bilo i na tvoju štetu, a najviše na svemu hvala ti što si me voljela i što si mi pomogla postati bolji čovjek i hvala ti na tome, jer zbog tebe, ja to jesam!
A želim ti reći, da stvari koje su mi prije bile meni (ne)potrebne, a u biti mogao sam bez njih, beznačajne, toliko puta si mi govorila o tome, ali ja sam jednostavno nastavljao po svome.
Šest mjeseci sam razmišljao Dijana, odlučivao što i kako, svih tih šest mjeseci ja nisam ništa radio, zapostavio sebe, obitelj, posao, jer posvetio sam se tome, da vidim gdje sam griješio, što mi je važno, što nije i kakav želim da mi život bude.
Sada znam, vratio sam se, posvetio sam se sebi, obitelji i poslu, osječam se bolje nego ikad i spremniji nego ikad za nove poslovne i ljubavne uspjehe, a to sve zahvaljujuči tebi... i samo tebi...
Ovo su te stvari.. te stvari koje sam prije radio, a sada mi uopće ne pada na pamet, sada živim drukčije... punim plućima...
- Ne izlazim kao prije (i ako budem izlazio, nikada više igdje bez moje cure!)
- poštujem mišljenje osobe do koje mi je stalo
- više cijenim osobe, do kojih mi je stalo i kojima je stalo do mene
- ne stavljam banalne stvari na prvo mjesto i ne pridodajem ima važnost kao prije
- ništa više ne shvaćam i prihvaćam kao "zdravo za gotovo"
- ne gledam više filove i TV, već dan iskoristim za prirodu i druženje
- šetam i uživam u šetnjama, pogotovo sa voljenom osobom
- ne čitam novine na kavi kada sam sa voljenom osobom, to kratko vrijeme iskoristim za razgovor
- ne jedem u krevetu
- ne jedem u spavačoj sobi
- kod mene u sobi se manje gleda TV, a više se druži i posvećuje obostranom razgovoru i nekoj društvenoj igri
- više vremena provodim sa voljenom osobom, manje sa društvom
- voljenu osobu stavljam na prvo mjesto, ispred sebe i svojih hireva
- kompjuter služi meni, a ne ja njemu, pa prema tome manje se služim njime, manje vremena provodim sa njime, a više vremena provodim sa osobama do kojih mi je stalo
- idem ranije spavai i budim se ranije
- nedjeljom se budim ranije, kako bi vrijeme iskoristio sa obitelji i voljenom osobom
Ima još puno tih promjena, no to bi primjetila samo ti, ali eto, nažalost, nikada neće biti prilike da to i vidiš... A znam da bi te usrećio i da bi nakon samo nekoliko mjeseci bila najsretnija što si opet samnom, jer bila bi najsretnija na svijetu, koliko bi te volio, usrećio i koliko bi kvalitetna bila ta veza. Znam da sada misliš kako trabunjam, ali ne, ozbiljno mislim, jer to sada i ja želim više nego išta... Želim sada ozbiljnu vezu, samo nas dvoje bez prijatelja, bez društva, ja i ti, putovnja i više vremena zajedno... Šteta, jer dobila biš dečka i vezu kakvu si oduvjek željela... pa i više...
Isprika svima
Želim se ispričati svima na mojim pravopisnim greškama, na "č" ili "ć" slovu, te na nekim riječima koji će možda biti spojene ili razdvojene, no moja isprika, moje neznanje je u tome što sam osnovnu školu završio u Sloveniji, tako da je kod njih pravopis poptuno drukčiji (kao i u svakom "stranom" jeziku), te oni, odnosno slovenski pravopis ima samo slovo "č". Znaći slovo "ć" ne postoji.
Prema tome, moje iskrene isprike na greškama.
Nadam se da će te uživati u mojom životnoj priči...