Marketing
Početak iliti veliki prasak
Još neznam u kojem smjeru će iči ovaj blog, hoće li biti slika ili ne (mojih sigurno neće i slika iz mog života), no možda ubacim koju sliku koja će u tom trenutku prikazivati i bolje objasniti moje raspoloženje ili što u biti mislim s tekstom u blizini te iste slike.
Sve je počelo za novu godinu sa 2000 na 2001... Jooj... kada samo pomislim sada, srce mi se stišće, zavrti mi se i odmah mi bude slabo... to je ljubav, znam...
Radio sam kao konobar u jednom kafiću u mom gradu i vidio sam je i prije te večeri, tog dočeka u mojem kafiću, ali iskreno, nije mi se svidjela.. ne, ni malo. Kod nje što mi se svidjelo bilo je jedino njena visina od 1.80. Bila je prosječna cura, prosjeđne građe, ništa što bi netko zamijetio na ulici, ali baš mi se to svidjelo kod nje.
Vrhunska inteligencija, žena koja se ne ističe i koju ljudi neće obljetati, tako da u vezi nebi bilo razmirica zbog dobivenih ruža i tajnih obožavatelja. Naravno, žena je zgodna, ali nije "top 10" u gradu, što mi se u biti i svidjelo.
Za mene je ona jednostvno savršena i ne briga me što drugi misle, ali žena je onakva kakvu sam oduvijek htio, no kakav ja jesam, nije to da je nisam moga o zadržati, već ja sve moram pokvariti i uništiti.
Čitajući dalje ovaj bog shvatiti ćete o čemu pričam...
No da se vratim na priču...
"Sretna ti nova godina..." i pruža mi ruku.... Gledam je, gledam one njene pijane zelene okice i razmišljam kako je simpa i smiješna onako pijana... iako je ne poznam i iako mi se nešto određeno ne sviđa, ona me zove da poslje posla dođem na cugu u kafić koji je bio u blizini kafića u kojem sam ja radio...
Neznam zašto, bit će iz znatiželje i zabave, ali krenuo sam, otišao sam i to je bio kotač koji je pokrenuo tu šestogodišnju mašinu, taj veliki stroj koji je šest i pol godina radio samo za nas, za našu ljubav.
Ja sam 23 godine, ona 25. Danas imam 30, ona 32 i naša era, jedna era, jedna velika i jako dobra veza je završila i nikako se nemgou pomiriti s tim.
Tijekom cijele priče shvatit ćete zašto...
Prvih dvije godine sve je bilo super, kao i u početku svake veze, dao sam joj auto, ključ od stana, sve i to ne zato jer sam mislio da treba, već zato što sam je iskreno volio. Od prvog trenutka pa do danas.
No kasnije su počele promjene...
(evo baš gledam sat, sati je 17:20 i sve kazaljke su se poklopile, čak i ona od sekunde... Nadam se da je to ona i da misli ma mene kao i ja na nju... da joj falim i da će nakon nekog vremena doći do sebe, da će shvatiti i da će me nazvati, da ćemo se nači, da će mi reči da me voli i da želi samnom što i ja s njom... ljubav, obitelj, suživot). 
O kakvim promjenama se radi, pročitajte u drugom dijelu ove priče...
Post je objavljen 11.01.2008. u 16:57 sati.