< ožujak, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2010 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Da/Ne



Design by: NoBrain
Pic by: DeviantArtist

Opis bloga

Na rubu mojih misli, riječi koje se u tom trenu vrzmaju po meni, često potpuno nepovezane.

Evo neki blogovi koje ja čitam

Alica iz bjelog zeca čudne zemlje, koji je nestao. tako nešto =)

Božica. za nju neman šta reć, to jednostavno morate pročitat =)

Jedna cura iz mostara, Mia, odlična je.

Dr0can. totalno smeče. zanimljiv blog.

Anđaaaa. Dobar blog, zanimljivi postovi.




Dolazi da me odnese u nove poraze,
Dolazi da pokaže kako polagano uzima me
Dolazi samo da kaže kako slaba sam,
Lagano me ubija lagano krvarim
tek toliko da zna koliko me ima,
a ima me...cijelu...

Malo o meni

Zovem se Iva
To je nebitno
Imam nekoliko poroka
Moje postove rijetko ko razumi
Volim svoj grad
Volim more
Ne volim emare

Vrlo san komplicirana
Nepredvidljiva
Temperamentna
Snalažljiva
Osjećajna
Ponekad agresivna
...
a ponekad previše postojim

Volim se zabavljat
Mrzim depresiju
Obozavam crtat
Obožavam muziku

Imam jezive snove.





END OF ALL HOPE

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth

No will to wake for this morn
To see another black rose born
Deathbed is slowly covered with snow

Angels, they fell first but I'm still here
Alone as they are drawing near
In heaven my masterpiece will finally be sung

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me

Wounded is the deer that leaps highest
And my wound it cuts so deep
Turn off the light and let me pull the plug

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth

Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence

Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me

This is the birth of all hope
To have what I once had

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me

It is the end of all hope
To lose the child, the faith

END OF ALL HOPE!!




...Ni potok s ribama od srebra, ni mlado zdrijebe vlazna oka, ni jabuka u cvatu.. Nitko..

Znas li kakav je osjecaj obuci istu odjecu, namirisati je istim parfemom...
Znas li kako je slijediti stare stope, znajuci gdje vode..
dolazeci stiskati sake do boli, moleci se da si tu..
Kako je bolno spoznati da nisi..
Znas li kako je sjesti na isto mjesto, osjetiti sam taj isti miris u zraku... miris parfema, cigarete i ranoproljetne noci?
Tiho zvati tvoje ime, odazivati se na svaki sum, trzati i dizati pogled pun nade.. a onda spustati isti pun suza?
Kako je to, biti tako bespomocan.. Usnama iskati jedan poljubac, jedan jedini, traziti tvoje, opet tako nedostizne?
Gledati u isto crveno nebo kroz grane borova, trazeci tvoje ruke..
Smisljati razne izlike i price po kojima ces biti tu za samo par trenutaka, i po kojima ce slijedeci korak koji cujem biti tvoj, samo nadati se. Zamisljati te kako se oblacis i izlazis, i trcis, znajuci gdje te cekam.. Htjeti otici jer umor vec svladava, a opet ostati cekati, sa strahom da ako odes da ce to biti bas onaj tren u kojem dolazis, i u kojem se mimoilazimo..
Kako je, odlazeci ici istim putem, spustati pogled i i prazno gledati kroz ulice. I kako je ne gubiti nadu sve do kraja puta, nadajuci se da te isto ono nebo, kojeg si proklinjao podsjetilo da ipak dodes.. Ne znati hodas li sporo od nemoci, ili samo da krades vrijeme, jer se jos uvijek nadas da ce necije lice koje po povratku sretnes biti tvoje..
Pa, znas li kako je to?

(Kao oblak u tvojoj kafi, doci cu u krombi kaputu i cut cu kad ti se moje ime omakne i krene polako sama od sebe posljiednja suza za mene..)


01.03.2010. u 23:04

| .Komentari (0) | Da/Ne | Printaj | # |






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.