< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2010 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Da/Ne



Design by: NoBrain
Pic by: DeviantArtist

Opis bloga

Na rubu mojih misli, riječi koje se u tom trenu vrzmaju po meni, često potpuno nepovezane.

Evo neki blogovi koje ja čitam

Alica iz bjelog zeca čudne zemlje, koji je nestao. tako nešto =)

Božica. za nju neman šta reć, to jednostavno morate pročitat =)

Jedna cura iz mostara, Mia, odlična je.

Dr0can. totalno smeče. zanimljiv blog.

Anđaaaa. Dobar blog, zanimljivi postovi.




Dolazi da me odnese u nove poraze,
Dolazi da pokaže kako polagano uzima me
Dolazi samo da kaže kako slaba sam,
Lagano me ubija lagano krvarim
tek toliko da zna koliko me ima,
a ima me...cijelu...

Malo o meni

Zovem se Iva
To je nebitno
Imam nekoliko poroka
Moje postove rijetko ko razumi
Volim svoj grad
Volim more
Ne volim emare

Vrlo san komplicirana
Nepredvidljiva
Temperamentna
Snalažljiva
Osjećajna
Ponekad agresivna
...
a ponekad previše postojim

Volim se zabavljat
Mrzim depresiju
Obozavam crtat
Obožavam muziku

Imam jezive snove.





END OF ALL HOPE

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth

No will to wake for this morn
To see another black rose born
Deathbed is slowly covered with snow

Angels, they fell first but I'm still here
Alone as they are drawing near
In heaven my masterpiece will finally be sung

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me

Wounded is the deer that leaps highest
And my wound it cuts so deep
Turn off the light and let me pull the plug

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth

Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence

Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me

This is the birth of all hope
To have what I once had

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me

It is the end of all hope
To lose the child, the faith

END OF ALL HOPE!!




Htjela bih negdje da te vidim, kao slučajno, u kom džepu ovaj grad te noćas sakrio... Sada ne mogu da zaspim, nešto se dogodilo, poludjela sam sasvim otkad mislim na tebe... sve se izmjenilo....Netko te ima noćas, netko te voli....

Netko te ima... To nisam ja.
Okovi od hladnog srebra na mojim prsima.
Jer ako i preživim ovu kišu, bura će me slomiti.
I ova neprospavana noć me već satjerala tamo gdje nitko nije smio biti, protiv sebe same me okrenula.
I zato reci mi sad, jer pitam... Gdje da više idem?

(Davni i hladni snovi naviru. Ponovo rođena prošlost se ponavlja. A sve što sam htjela je da te imam. Samo jednu noć, da osjetim tvoj dah na svom vratu... I jesam, ali se sada više ničeg ne sjećam)

Šuti, dok vjetar grane dodiruje i lomi kao ovo vrijeme mene, ne kvari viječni trenutak poezije... Pisane po mojoj priči.

(Skrivena karta u rukavu, Joker, nikad moj...)


26.03.2009. u 09:29

| .Komentari (4) | Da/Ne | Printaj | # |






Ne okreći se ni za čim, moja je prošlost bila s njim, tvoja je duša postala morbidna tuga ratnika...

Željela sam ti gledati u oči... Kroz njih tako duboko prodirati u tebe, pa i poznavati ti tajne, tihe i sablasne...
Tvoja sjena se još uvijek poigrava sa mnom, saznajem li više nego što pitam?
Sverazoran zvuk istjeran tišinom šapuće mi na uho... Odlazi!
Osmjeh skriven u kutu tvoje usne, trzaj smrti među mojim prstima.
Naši pogledi blijede kroz trenutke praznog odjeka požude...
Mjesto samo za mene, idila mog perfekcionizma...
Sverazorna tišina istjerana zvukom vrišti mi na uho... Ostani!
Postajem li ono što jesam, mjenjam li se? Ili se samo gubim u tebi... Kada naiđem na svoj odraz vidjeti ću tvoju misao kao svoju sliku, zaista?
Želja u meni gori: hladna navika je neće ugasiti, zapamti.
Sama u sebi nadilazim granicu za koju nisam znala da postoji

(Znaš da te gledam i zato mi ne želiš uhvatiti pogled, ruke mi trne a moja plahost se još uvijek igra svojom najdražom igračkom. Mojom slabosti. Zabranjeno voće.)

Jer ja sam samo slovo tvog razmišljanja,
Koje ne zeliš dobro da pročitaš,
Zarobljena ostajem u tvojim mislima,
Jer ti si laž...
I molim te napusti me....


02.03.2009. u 14:13

| .Komentari (1) | Da/Ne | Printaj | # |






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.