Željela sam ti gledati u oči... Kroz njih tako duboko prodirati u tebe, pa i poznavati ti tajne, tihe i sablasne...
Tvoja sjena se još uvijek poigrava sa mnom, saznajem li više nego što pitam?
Sverazoran zvuk istjeran tišinom šapuće mi na uho... Odlazi!
Osmjeh skriven u kutu tvoje usne, trzaj smrti među mojim prstima.
Naši pogledi blijede kroz trenutke praznog odjeka požude...
Mjesto samo za mene, idila mog perfekcionizma...
Sverazorna tišina istjerana zvukom vrišti mi na uho... Ostani!
Postajem li ono što jesam, mjenjam li se? Ili se samo gubim u tebi... Kada naiđem na svoj odraz vidjeti ću tvoju misao kao svoju sliku, zaista?
Želja u meni gori: hladna navika je neće ugasiti, zapamti.
Sama u sebi nadilazim granicu za koju nisam znala da postoji
(Znaš da te gledam i zato mi ne želiš uhvatiti pogled, ruke mi trne a moja plahost se još uvijek igra svojom najdražom igračkom. Mojom slabosti. Zabranjeno voće.)
Jer ja sam samo slovo tvog razmišljanja,
Koje ne zeliš dobro da pročitaš,
Zarobljena ostajem u tvojim mislima,
Jer ti si laž...
I molim te napusti me....
Post je objavljen 02.03.2009. u 14:13 sati.