k!kap!x!e's point of view

ponedjeljak, 29.11.2010.

Protagonisti tvrdih pornića ovaj vikend osvojili Velesajam

Završio je još jedan sajam u Zagrebu no ovaj je za razliku od ostalih zaintrigirao domaću publiku. Kako i nebi kad je po prvi put i u našoj metropoli održan prvi međunarodni sajam erotike i prateće industrije, Eros 4U i time gradu dao lidersku poziciju među sličnim sajmovima u Hrvatskoj.


(Jedan od performansa nepoznate djevojke)
Photo by Kristina Trupeljak

Procjenjivalo se da će sajam posjetiti desetak tisuća ljudi, a prihod od ulaznica i najma donekle je trebao pokriti dugove zagrebačkog Velesajma koji već dugo ne slovi kao atraktivan prostor za održavanje ovakvih ili sličnih manifestacija.

Hrvati su u petak, prvi dan trodnevnog sajma bili malo sramežljivi no vjerujem kako su se samo zagrijavali za drugi dan jer se u subotu nije moglo disati ako ste se pokušali progurati do pozornice što zbog dežurnih dušebrižnika, što zbog znatiželjnika vulgarnih umova.


(Austrijanski porno bračni par)
Photo by Damjan Tadić/CROPIX

Sajam, koji po uzoru na mnoge slične europske i svjetske inačice organiziraju Holding i Zauder Film, prvi put u Hrvatsku doveo je desetak najpoznatijih zvijezda pornoindustrije i svijeta filmova za odrasle. Između ostalih sajam je posjetio jedan od najvećih porno magova na svijetu Pier Woodman. Izjavio je kako je razočaran lažnim moralom u Europi, koji ne daje puno prostora za širenje seksualnih horizonata na ovakav način.

Osim spomenutog, poznatih imena bilo je u izobilju, uostalom kao i atraktivnih događaja i predmeta.

Maštu je golicala najveća porno diva današnjice, dvadesettrogodišnja Čehinja Tarra White koja je svoj prvi uradak snimila već sa 18 godina. U Zagrebu je bila zvijezda sajma i time opravdala svoj status.


Nastup Tarre White



Uz nju, paviljonima je erotski show izvela i prva srpska pornoglumica Anet Mendelson, najmlađa od njih, 19-godišnja Ruskinja Teena Lipoldino te tri muška stripera čijom izvedbom Eros 4U nije razočarao ni žensku publiku.

Program je bio podijeljen u tri cjeline: show program, noćni partyji te izložbeno-prodajni dio. Stotinjak izlagača na 35 štandova predstavilo je svoju ponudu erotskih pomagala od kojih su najčudnije bile ovčice u obliku ženskih genitalija, seksi donjeg rublja i odjeće, DVD-ova i časopisa. Žene su uglavnom kupovale vibratore, dok su muškarci bili uglavnom pritajeni, očito jer imaju sve što im treba. Ovaj podatak sve govori.

Za glazbeni program u petak i subotu brinule su se svjetski poznate DJ-ice, bivše pornoglumice Niki Belucci i Viktoria Metzker.

Sve u svemu, daleko smo mi još od nekonvcencionalne sredine, tako da sajam nije ni smio predstaviti svoju 'hardcore' verziju. Zato me i čude reakcije nekih ljudi koji govore da su razočarani. Jest da masnice po nogama glavnih zvijezda i nisu baš nešto privlačne kao ni silikoni kojih je bilo posvuda, no to i čini ovaj događaj grubljim, surovim, onakvim kakav on treba biti. Onome kome je to bilo previše, trebao je ostat doma gledati crtiće. Po mogućnosti ne erotske mange.

Jeste li zadovoljni svojim seksualnim životom?
Ne, ali volim svog partnera pa nije ni važno

Jesam, partner i ja razgovaramo kome što paše

Ne, koristim pomagala jer se jedino tako mogu zadovoljiti


View Results

Create a MySpace Poll

subota, 27.11.2010.

Još da imam Fendera, vidio bi svirke...

U četvrtak, 26. studenog u polupopunjenom zagrebačkom Boogaloo Clubu održala se dodjela Fender Mega Muzika nagrada.


Plakat Fender mega muzika nagrade

Ova manifestacija dogodila se po sedmi put, a nagrade su dodjeljene u 8 kategorija. Većina dobitnika u nastupila je uživo na dodjeli nagrada, a nagrade su im uručila poznata lica hrvatskog glazbenog i javnog svijeta.

Voditelj večeri je bio Pišta iz poznate zagrebačke hardrock grupe Hard Time, a kao prezenteri, među ostalima, pojavili su se poznati klavijaturist Rajko Dujmić, proslavljeni usnoharmonikaš Tomislav Goluban, glavni urednik glazbenog portala muzika.hr Krešimir Blažević te mnogi drugi.
Organizatori su se potrudili urediti prostoriju i na trenutak, Boogaloo je izgledao kao sofisticirana dvorana za gala večeri te zračio drukčijim sjajem.

Kroz sedam godina postojanja Fender nagrade primili su mnogi zaslužni hrvatski glazbenici i ostali djelatnici koji rade za i oko glazbe - producenti, diskografi, dizajneri, novinari, scenski radnici, pa je tako bilo i ove godine.

Fender Mega Muzika nagrada nagrađuje zaslužne pojedince i grupe iz svijeta glazbe koji su svojim cjelokupnim djelovanjem postigli značajni uspjeh na hrvatskoj glazbenoj sceni tako su i dobitnici svake godine poznati unaprijed.

Ove godine novitet je da se u nagradu uključio i najveći hrvatski internet portal koji se bavi glazbom – muzika.hr, te su oni i njihovi čitatelji odlučiti o ovogodišnjem pobjedniku u kategoriji grupe.

Ovogodišnji dobitnici su svojim marljivim radom zaslužili ovo veliko priznanje jedne od najvećih firmi koja se bavi proizvodnjom instrumenata.


Opća Opasnost live

Dobitnici nagrada u obliku malih Fenderovih pojačala su Doka Z. Kaitner (Ian Paice band, Jon Lord band...) za gitaru, Boris Leiner za bubnjeve (Azra, Haustor, Vještice...), Jurica Leikauff iz Prljavog Kazališta za klavijature, Eduard Jimi Matešić (Plava Trava Zaborava) za akustičnu gitaru dok su kao mlade nade nagrađeni dečki iz zagrebačkog meta benda New Level. Nagradu za dizajn osvojio je Igor Kordej i naposlijetku kao najbolji bend godine proglašena je Opća opasnost koja je nakon godina i godina sviranja očito pronašla novu publiku koja ih i dalje drži na životu.

Ulaz na svečanu dodjelu nagrada bio je moguć samo uz pozivnicu.

srijeda, 17.11.2010.

Ususret gospođici Gagi

Danas ova, ponekad neshvaćena dama slavi svoj uspjeh i u zagrebačkoj Areni.

Vjerujem da će blogosferu preplaviti masa postova i recenzija istog događaja od strane ‘kvazi’ glazbenih kritičara koji će pokušati što neobičnijim rječnikom (ako će uopće biti onih koji će se zapravo truditi) prenijeti svoje impresije Gaginog nastupa. Zato ja baš neću učiniti isto, no ne mogu ju ne spomenuti. Bio bi grijeh, kad je takva muza.

Kao što rekoh, Gaga je inspiracija mnogima, od nas smrtnika za maske za Halloween, preko preko sveučilišta koja uvode kolegije o Lady Gagi do umjetnika koji svoje performanse temelje na fenomenu Gage. Jedan od njih je i onaj zagrebačke performerice Dane Philipps koji mi se činio posebnim za napomenuti zbog zbunjenosti koju je unio među prolaznike.

Uz ovaj performans, željela bi vam predstaviti izložbu nastalu iz kreativne mašine mladog autora kojega je također inspirirala ova neobična djevojka.

Otvorenje konceptualne izložbe “GaGaizam” autora Igora Jurilja zbilo se srijedu, 3. studenog 2010. s početkom u 18 sati u zagrebačkoj glazbenoj knjižari Rockmark koja je od tog dana postala ‘Haus of Gaga’ i imat će tu ulogu sve do 15. prosinca.




Ona je fenomen, ona je intrigantna, ona je zanimljiva i više dosadna, ona je sve to, sudeći prema umjetničkoj viziji autora.

U prostorije knjižare ulazilo se u grupicama od četvero ljudi kako bi svatko mogao na miru razgledati. Reakcija koju je autor htio izazvati kod posjetitelja kada prvi puta uđu u prostor je vjerojatno vrtoglavica i mučnina od količine Gage jer su crno bijeli plakati s njezinim likom bili na svakom zidu prostorije, od vrha do dna.


Photo by Kristina Trupeljak (prostorija obljepljena Gaginim likom)

Prvi po redu i po meni najzanimljiviji dio bio je slaganje slagalice u liku Lady Gage na zidu. Hostese su na ulazu svakom posjetitelju dale po jedan dio slagalice i čime smo i sami mogli pridonijeti izložbi na svoj specifičan način. Iz nekog razloga ostali su ljudi shvatili da mogu slagalice staviti apsolutno bilo gdje na zidu i učiniti Gagu ekstravagantnijom nego što je, s bokovima odmah ispod glave i rukama na mjestu stopala. No i takav apstraktni i apsurdni način stvaranja je dio umjetnosti i poanta cijelog fenomena. Čak na neki način i ismijavanje svog tog gagaizma.


Photo by Kristina Trupeljak (slagalica s Gaginim likom na zidu)

Zanimljiva je i usporedba Gage sa starim ikonama naše kulture, prikazanim na staklenim pločicama u crnim obrisima i umrljanim krvlju. Da bi u jednu ruku ekstremne crte svoje muze pokazao i kroz svoj lik mladi autor ispustio je vlastitu krv za ove potrebe te je dio te krvi i popio.

Sljedeća po redu za vidjeti bila je konzerva paštete pod nazivom Gageta koja je s njezinim likom kao logom samo pojačavala prethodni dojam sveprisutnosti Lady Gage.


Photo by Kristina Trupeljak (Gageta pašteta)

U odlasku za konzumirati nije bilo Igorove krvi već slanih i slatkih krekera u obliku slova G i A.


Photo by Kristina Trupeljak

Uživajte u današnjem koncertu!

Denis Kuljiš i gosti predstavili "Hrvatski bog Merkur"

Nakon predstavljanja knjige na beogradskom Sajmu knjiga, Denis Kuljiš i njegovi gosti u sklopu Interlibera u petak su održali hrvatsku promociju prvog romana poznatog novinara, urednika i izdavača nazvanog "Hrvatski bog Mars".


Photo by Kristina Trupeljak (okupljanje Denisa Kuljiša i gostiju na promociji knjige)

„To je očigledna parodija na Krležin naslov „Hrvatski bog Mars“. Hrvatski bog Merkur je bog trgovine i trgovačkih prijevara. Ovo je jedan od prvih modernih političkih romana na našoj kulturnoj sceni“, bila je uvodna riječ uglednog publicista i pjesnika, Marka Grčića. Dodao je da se Kuljiš po prvi puta usudio pogledati u nešto što još nitko nije, a to je funkcioniranje krupnog kapitala na našoj sceni.

Književni kritičar Velimir Visković započeo je sa riječima da ga Kuljiš podsjeća na Orsona Wellsa „po gomili ideja koje neprestano izviru s njim.“ O samom romanu je rekao da ima niz likova koji podsjećaju na likove iz stvarnosti te da nema pozitivnog junaka, svi su „umočeni“ u politiku i kriminal.

Spisateljica Milana Vuković Runjić je pročitala odlomak iz knjige te nakon toga iskomentirala kako ovaj roman smatra inovativnim i da je on nešto što još nismo vidjeli na hrvatskoj književnoj sceni.


Video by Kristina Trupeljak (Milana Vuković-Runjić čita odlomak iz Kuljiševog romana "Hrvatski bog Merkur")

„Hrvatskom prozom dominira drugačiji obrazac, sve je opskurno i mračno kao i u hrvatskim filmovima“, rekla je Vuković.

O autoru i njegovom romanu govorio je i novinar Jutarnjeg lista Gordan Malić: „Vrlo je jasno da se aluzijom na jednog direktora prestižne hrvatske banke zapravo aludira na direktora jedne prestižne hrvatske banke...“ te dodao kako Kuljiš svoje likove uvijek kontekstualizira i smješta ih u odgovarajući kontekst.

Na kraju, riječ je dobio Siniša Svilan, direktor programa Nove TV. Svilan je bio kratak i priznao kako je roman pročitao u dahu noć prije same promocije te kako će sigurno biti čitan. Kako je autorska prava za televizijsku seriju Kuljiš ustupio jednoj producentskoj kući u Beogradu, Svilan se na to našalio kako će možda i Nova TV proljeće ili jesen zaključiti jednom serijom od 13 nastavaka.


Photo by Kristina Trupeljak

„Hrvatski bog Merkur“ je politički roman, prvi iz „Triologije Planetopia“ koji se bavi suvremenom političkom situacijom u Hrvatskoj koja je izazvana krizom vlade, odstupanjem bivšeg premijera i sukobima unutar korumpiranog establišmenta. Nakladnik je Mozaik knjiga te ju možete kupiti u njihovim knjižarama po cijeni od 99 kuna.

Bolesna braća - Bolesni umovi 21. stoljeća potvrđuju svoju dijagnozu

Iako su na intervju za portal www.muzika.hr trebala stići oba ‘brata’ po psihičko nestabilnoj dijagnozi, pojavio se samo jedan i to Bizzo Bodega aka Bizzo Von Gad aka Bizzo Brigante, ovozemaljskim imenom Pero Radojčić. Povod ovom ‘krnjem’ intervjuu bio je izlazak novog studijskog albuma "Veliki umovi 21. stoljeća" kao i uspješni koncert u zagrebačkom Aquariusu kojim su Bolesnici samo potvrdili svoj zvijezdani status.

O novom albumu te značenju pjesama nisam htjela previše ispitivati jer svatko tko iole ima mozga u glavi shvatit će poruke pjesama ili može proguglati ‘lirikse’, a i nisam htjela da Bizzo pomisli da je ovo još jedan ‘extraordinary’ intervju pa stoga uživajte u sljedećem dijalogu.

Za početak da probijemo led, koji je od vas ono Ogavno Zgodan, a koji Odvratno Zgodan, budući da su vam to nickovi na MySpace stranici, a mene bi zanimalo koji je onda zgodniji?
Nismo još definirali. Kako za koga, za ove ljude koji vole ogavno zgodne onda sam ja zgodniji, odvratno zgodniji je Dooks. Zajedno smo odurno zgodni. Mislim da ću ipak prepustiti titulu zgodnijeg svom kolegi.


Bolesna braća (fotografija preuzeta sa službene myspace stranice benda)

Na albumu pričate i o frustracijama starih muzičara koji pokušavaju napravit hit, jeste li se i sami prepoznali u tome nakon dugih 7 godina? Iskreno, je li razlog tako duge stanke manjak inspiracije ili zauzetost drugim projektima?
Mi smo reperi koji rade albume, ne rade hit. Nama se često potrefi da napravimo neki hit, a obično to bude pjesma koja nije uopće trebala ići na album. Recimo “Lovačke priče” i “Luka i Borna” nisu trebale biti na albumu pa su postale hit. Tako da smo i ovaj album radili dugo, ne radi toga da stvorimo hit već da nama bude ok, a što se tiče pjesme “Stari reper”, mi uvijek idemo s tom nekom ironijom u ekstremu i nije toliko ta pjesma vezana za nas koliko za ljude kao mi koji se bave muzikom neko duže vrijeme. Ismijavali smo se i na starije ljude koji to ozbiljno shvaćaju i cijelo vrijeme traže neki ‘beat’ koji nikad neće napraviti. Poruka je pjesme da treba biti opušten. Mladi isto tako znaju raditi, žele se odmah prvom pjesmom probiti, pa smo refrenom ‘ove godine nemamo hit’ htjeli pokazati kako upravo tako nešto može biti hit. Pjesma je više bila testna, da vidimo gdje smo, što smo i ‘kul’ je ispalo iako nam to i nije bila najbolja pjesma na albumu.

Za novi zvuk zagriženi vas fanovi brane bez trunke skeptičnosti i nepovjerenja govoreći kako ste ispred svog vremena, što mi se čini nerealno, ili znaju reći kako samo pratite svjetske trendove.
Pa čak i ne bih rekao da je to nešto novo, to je album kojim smo htjeli napraviti sve što smo uvijek htjeli, iako će još ludila biti ‘gore’. Ovo je nekakav prijelaz s nas kao klasične hip-hop grupe iako nikad nismo bili klasični. Zaglavili smo tako u glavama nekih ljudi da radimo čisti hip-hop pa je bila takva reakcija možda. Nije da se mi nećemo vraćati klasičnom hip-hopu, ali ovako smo se ‘ufurali’ iako smo bili svjesni da će hrpi zagriženih fanova album možda biti loš. Ne možemo sve zadovoljiti, prvo sebe, pa onda ostale.

Zato te i nisam htjela pitati što misliš o općem stanju u hip-hopu jer se sve polako mijenja, nekad vraća na staro, ali sveukupno gledajući drukčije je. I mora biti, glupo je da bude isto sad i kao što je bilo prije desetak godina. Ljudi se na tu činjenicu trebaju priviknuti.
Slažem se s tim da se trebaju priviknuti, no ova nova fora sviranja s live-bendom nije tolika novina jer smo već svirali na taj način i na prvom albumu, više na drugom. "Veliki umovi 21. stoljeća" su baš planirano nastali za live-bend kao podlogu jer nam je stoput bolje u zadnje vrijeme svirati na takav način, samo što je nekad financijski malo teže, no sve za dobrobit grupe.

Što se tiče teme albuma, je li on čista zafrkancija i je li tu prisutna parodija kao najbitnija varijabla cijelog uratka? Ne bojite li se hoće li vas možda krivo shvatiti i reći da ste izgubili na dubini? Ili vam takvi ni ne trebaju kao fanovi?
Naš je stil da uvijek radimo banalno, da ne ulazimo u neku težu filozofiju, što ne znači da ne kužimo dublji smisao svega, ali mi smo oduvijek bili takav bend, idemo ‘drito u glavu’ iz perspektive jednog normalnog, prosječnog čovjeka. TBF je recimo bend koji ja jako volim, ali oni ulaze dublje s tekstovima, slikovitije opisuju situaciju. Nekad je ta banalnost kad snimimo stvar ono “isuse bože, mogli smo to malo zapakirati bolje”, ali takvi smo, snimimo pa se onda smijemo.


Bolesna braća (fotografija preuzeta sa službene myspace stranice benda)

Rekli ste da ste dosta stvari i izbacili s albuma? Hoće li se možda taj materijal naći na nekom bonus tracku ili je to stvarno otpadni materijal?
To će svakako negdje izaći, stvari koje nisu stale na album su u studiju dok smo ‘bacili’ hrpu drugih stvari koje nisu zadovoljavale. Ovih zadovoljavajućih ima sigurno negdje desetak, petnaestak, sigurno za još jedan album, ali poznavajući nas neće sigurno izaći na novom albumu, već možda na nekoj kompilaciji jer nas uvijek ‘pere’ nešto novo. Ne znam ni sam, možda napravimo i electro album jednom (smijeh), uopće ne znam što bi nas moglo sljedeće primiti. Dopuštamo si da dosta toga možemo napraviti, ali opet da su to Bolesna braća. Da zaključim, možda izađe nova edicija ovog albuma s neobjavljenim stvarima, barem pet komada, pa ćemo to izdati ili ako bude nešto dobrotvorno dat ćemo sigurno pet pjesama.

Bizzo, zašto češće nisi puštao svoj glas na albumima? Na ovom se tvoj glas mjestimice čuje…
Ja sam uvijek taj koji se najviše usredotočuje na repanje i više sam zadužen za ideje i za vizualni dio. Predložim Dooksu ideju, on to muzički ‘razvali’ i zajedno to tako ‘zakopamo’. Na ovom albumu se puno pjeva i ja i on smo si dali oduška, makar Dooks super pjeva, a ja nemam pojma.

Pa nisi zvučao uopće loše.
Pa da, tu je tek početak moje pjevačke karijere (smijeh). Dooksu sam dao ipak da taj dio odradi jer je ipak profesionalniji u pjevanju, a imali smo i puno gostiju te nismo htjeli nakrcati cijeli album repom, što su nam neki ljudi zamjerili. No bit će sad nekih projekata gdje ćemo se više baviti čistim repanjem. I sljedeći album bi trebao bit malo tvrđi hip-hop, tu ću se i ja više izživiti.

Evo kako to zvuči na novom albumu, jedna od mojih najdražih…



Znam da sigurno ne možete izdvojiti koja vas je suradnja na novom albumu posebno oduševila, ali eto možda da te pitam za koga ste imali dilemu hoće li se uklopiti kako treba u novi uradak, a da se na kraju sve dobro svršilo…
Išli smo po nekom sistemu da se sjetiš. Za Beluhana smo se odmah sjetili, on nam je i frend, dolazio je u studio i puno pomagao, i na pjesmi “Majmun Čita” odmah nam je palo na pamet da nam treba neka histerična podloga, a on pjeva operu pa nam je napravio jedan operni ’sample’. Maya Azucena isto, ona je super ‘legla’. Bilo je još gostovanja na drugim pjesmama koje nisu izdane na albumu jer nisu toliko dobro ‘legle’ ni za nas ni za njih. S Mayom smo recimo radili dvije pjesme i na objavljenoj je ona bila super, dok na drugoj mi nismo dovoljno dobro uklopili nju u cijelu stvar tako da ju nismo ni objavili. Ako netko ne ‘legne’ dobro u cijelu atmosferu pjesme onda smo mi krivi, ne oni. Evo još jedna stvar, ekskluzivno, na refrenu “Đurđe” je prvobitno bila Maya, a u toj pjesmi se nije toliko dobro uklopila koliko na stvari “Grad”. Na “Đurđi” je trebao onda trebao uskočiti jedan dečko, Beluhanov prijatelj, ali mi smo eto ipak odlučili da bi tamo najbolje sjeli propali vokali iz birtije. Pozdrav ovim putem tom dečku koji, eto, ipak nije završio na ovom albumu.

Što misliš o Connectovcima?
Dragi dečki, super rade, Dragi nam je gost na albumu, odlično je ‘legao’ na stvari “Rokaj Billy”. I dok su bili mlađa grupa podržavali smo ih uvijek i bili su nam nekoliko puta predgrupa na svojim počecima na većim koncertima po Zagrebu.

Nema nikakvog rivalstva? Nije da govorim o rivalstvu s njima nego općenito na hrvatskoj hip-hop sceni?
Ma uvijek ima toga, ali eto u našem slučaju niti nema, jer mi oduvijek ‘brijemo’ po svome i nitko nam nije kriv niti nam može pomoći ili odmoći.

Ovim albumom polako ste navikli kritiku, malo teže fanove, na novi zvuk. Znači li to da ćete i dalje ‘brijati’ na ovaj način (eksperimentirati) i da vam se ovaj stil trenutno najviše sviđa?
Evo, osim Bolesne braće radimo i Yogurt, a to je bend kojeg radimo u kombinaciji mi kao Bolesna braća i klavijaturist Saša Miočić koji nam je radio na albumu, na pjesmama “Grad”, “Operi se”, “Mali dečko” i zapravo su sve te ’starofunkoidne’ stvari nastale u suradnji s njim i bit će suradnja s još jednom svima dobro znanom osobom, ali to je još tajna. Nije muzičar, ali dobar je muzičar. On je isto u već spomenutom funk bendu Yogurt i uskoro kreće snimanje albuma s njima i to će biti više kao funk/old school hip-hop. I ja ću vjerojatno raditi solo jedan album koji će biti tvrdi hip-hop, Dooks radi solo-album, no to nisu klasični albumi, ja ga radim u suradnji s Dooksom, i on svoje sa mnom, i to bih više zapravo nazvao projektima. Da se vratim na pitanje, ako to sve napravimo, možda nećemo toliko eksperimentirati na sljedećem albumu Bolesne braće na koji se neće morati čekati sljedećih sedam godina. Poticaj su nam bili i ljudi koji su nas stalno navlačili za rukav i ispitivali kad će novi album, možda da nije bilo njih ne bi tako brzo - ako i uopće - Bolesna braća napravila “Velike umove 21. stoljeća“ jer smo bili prezauzeti drugim projektima. Ali, evo, hvala ljudi što ste nam bili poticaj.

Neću te previše ispitivati o značenju svake pjesme na albumu jer ste o njima dosad dali i previše pričali, a i čitatelji ih mogu iščitati iz raznoraznih recenzija, već me samo zanima postoji li stvar koja vam baš puno znači, da ste ful ponosni na nju, bilo neka intimna i od srca ili socijalno-kritična gdje zbilja mislite da ste svojim stihovima možda doprijeli do ljudi?
Znam na koju nisam ponosan, a to su “Kino Lika” i “Rokaj Billy”. Naime, ponosan sam kako su ispale recimo “Rokaj Billy” u a capelli koju je Dooks snimio bez ijednog instrumenta, te je Dragi došao i savršeno odrepao svoj dio. Volim tu pjesmu, no nije baš za svakog i nije baš da ću je puštati tetama i bakama. “Voajer” je isto tekstualno eksplicitna, ali ju jako volimo i muzički nam je ona najbolja na albumu. Drugi ju tako ne percipiraju, možda neki muzičari koji se kuže, dok ju dosta ljudi nije ni zamijetilo. Nadalje, “Stari reper” meni nije toliko ‘legao’, kao ni Dooksu “Đurđa”, za nju je čak bilo upitno hoće li se pojaviti na albumu, a eto ispalo je da najviše ljudi voli tu pjesmu. “Patike” bih isto tako izdvojio kao jednu od dražih.


Bolesna braća (fotografija preuzeta sa službene myspace stranice benda)

Mislite li nastaviti i dalje kad vas pukne s diskografskim radom ili su samostalni projekti postali unosniji i zabavniji?
Sumnjam da su unosniji i da više zadovoljavaju jer ljudi nas uglavnom znaju kao Bolesnu braću i žele čuti nas. Ne toliko samo jednog ili drugog. Čak znam za puno primjera gdje su solo-projekti znali upropastiti dobre smjerove nekih bendova jer ljudi odmah počnu misliti ‘ovi su se raspali pa neću ja ići na njihove svirke jer ja volim onog drugog iz benda slušati, on mi je bolji, nije to to’. S druge strane, mi ako ćemo to i raditi, kao što sam već rekao, to će biti pod zastavom Bolesne braće, uvijek ćemo jedan drugog savjetovati i pomagati si, tek toliko da se izživimo sa strane.

Nedavno ste nastupali u Aquariusu. Recenzirajući taj koncert dobila sam dojam da vam je toga ‘falilo’ i da ste jedva dočekali pokazat publici kako ono vi to radite.
Da, bilo je svega. I stvari s prvog i drugog albuma, s novog također, pa i neke koje još nismo izvodili. Bilo je fora, pogotovo što smo u live-verziji imali dosta gostiju koji su začinili repertoar, od kojih su neki bili tajni. Bilo je za svakog ponešto, od ekipe koja sluša hip-hop kao takav do rocka na naš način i nadam se da su se svi odlično zabavili jer mi jesmo.

Do novog koncerta o kojem ćete biti na vrijeme obaviješteni podsjetite se kako to Bolesna braća rade na njihovoj myspace stranici:
Bolesna braća myspace

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.