REPORTAŽA IZ KRILA
Piše: Meri Šilović /Slobodna Dalmacija
Nema na svijetu mjesta kakvo je Krilo Jesenice! Cilo malo misto ludo za brodovima i sa svojih nekoliko tisuća duša u duguje čak 15 milijuna eura! Mjesto hrvatskih Onassisa dužno je danas ko Grčka! I sve te miljune eura Kriljani su stukli u brode, drvene turističke jedrenjake uglavnom. Malo misto danas ima čak 110 velikih brodova! Deset novih, od oko 30-ak metara dužine, upravo se gradi uz sufinanciranje Ministarstva mora. Ovo je prvi put u povijesti brodarstva na istočnoj obali Jadrana da je država dala ruku brodarima. Kako će misto na kraj s tolikim kreditima? I kakav je to svijet toliko infišan u brodove?
Kapetan Bogomir Vuković, Kriljanin koji upravo dovršava repliku dubrovačkoga galijuna, reče nam:
Ovde van svaka kuća ima bar jedan veliki brod, i više je sad naše misto dužno gledajući po broju stanovnika nego kompletna država. Nema kuće koja nije dužna dvista-trista tisuća eura. Kako ulazimo u EU, dolaze drugi propisi i sad priko noći moramo preuredit brodove, stvorit pare šta ih nemamo. A kod nas je teško dobit kredite, tražu velike hipoteke. Evo ja san za ovi dubrovački galijun mora založit i očevu kuću od 310.000 eura i sam galijun u koji će bit uloženo oko milijun eura.
Bogomir Vuković je iz jedne od najstarijih brodarskih obitelji u Krilu Jesenicama. Prvi brod je sagradio njegov pradjed Špiro Vuković još 1910. godine. Od tada je u obitelji uvijek bilo brodova, a nakon sto godina sada prvi put ponovno grade novi brod.
"Pomogli su mi otac Ante, zvani Žeravica, on je najstariji kapetan u Krilu, i brat Silvestar, sam ne bi moga. A kad zbrojin kredite i privatni dug, dužan san oko 600.000 eura. Ali priču o Krilu Jesenicama bolje od mene će van ispričat barba Ante Vuković Maček, moj otac i kapetan Mikula Mali. Oni su najstariji brodari."
Među Kriljanima se zna red kao na brodu i stariji se poštuju. Kakvo je Krilo, još prije mi je pričao projektant jedrenjaka Petar Dobrić: "To je čudo od mista! A koji takmičarski duh imaju! Govori mi jedanput jedan od njih da mu napravin brod, a ja ću mu da ne mogu sad jer radin ovome drugome. A koliki mu brod radiš, pita me. A ne mogu ti to reć, ja ću. Ma nema veze, nego kad ti meni budeš radija napravi mi po metra duži od njegovoga." E takvi su van Kriljani!
Mačeka i Mikulu Maloga našli smo usred briškule u kafiću u portu. Zaigrali se kriljanski Onassisi, povukle ih karte, žestoko je bilo i na momente se činilo da će bit i barufe, ali sve je to folklor svita od mora. Oteli smo kapetane Mačeka i Mikulu Maloga (Franu Tomaša čiji život je stvarno bio predložak za film "Kapetan Mikula Mali") usred partije. A ni vlastitim ženama to ne bi oprostili.
U portu je bilo tek nekoliko brodova. Ostali su po Dubrovniku, Hvaru, Visu, Korčuli vozili turiste. Zavrtili smo se razgledavajući brodove u lučici. Ante Vuković Maček ima dva broda "Mačeka" i "Sagenu", jedne od najkomfornijih turističkih jedrenjaka, a Frane Tomaš Mikula Mali luksuzne brodove. "Mariju Magdalenu" i "Jadransku kraljicu". Obojica su sad u mirovini, a brodove im voze sinovi. Jesu li digli kredite? Šjor Maček će:
Danas je samo iz Krila naručeno deset novi brodi. Ja mislin da je Krilo danas u investicijama, zajedno s ovih deset novih naručenih brodova, sigurno 15 milijuna eura. A ima oko 3100 dimova, obitelji. Ja san dužan 500 iljad euri, od Mikule Maloga sin je isto dužan 500 iljad euri, oba s kamatama 13 posto, jer smo uzeli kredite odavna kad su kamate bile tolike, drugi su u dugu dvista, trista iljad euri, ovi dubrovački galijun bit će u dugu 700 iljad euri.
Sad se ovdje radu tri, četiri broda od kojih ni jedan neće koštat ispod 700 ili 800 iljada eura. To su teško isplatljiva sredstva. Da bi mogli takve kredite vraćat i plaćat plaće jedanaestorici radnika, koliko ih ja iman na brodovima, održavat familiju i brod, morate radit skoro po godine. Sama struja na mome brodu vridi 80.000 eura. Sa svojin generatoron mogu čitavo Krilo opskrbljivat!
A kako je to Krilo ludo za brodovima? Kažu da je tradicija trabakula u Krilu trista godina stara, brodove su im oduvijek imali i očevi i stričevi, ima familija gdje su tri sina i tri broda. Ljudi su ovde našli sebe u tome. I u malom Krilu Jesenicama ima više velikih brodova nego ukupno u svim mjestima s kraja na kraj hrvatske obale Jadrana od Punte Oštro do Umaga. I više duga! Sve im je kažu pod hipotekama,i brodovi i kuće, i valja pamet u glavu i radit s brodovima.
U stara vremena Kriljani su svojim trabakulima vozili vino s Korčule, Visa, iz Rogoznice, Primoštena sve tamo do Trsta, poslije Drugog svjetskog rata kopali su i vozili pijesak s ušća Cetine i Neretve, akad je stigao turizam, preorijentirali su se na turiste.
Ma znate šta?! Za brodove ka i za svaku stvar, ako ćete s njon kako triba, triba imat puno ljubavi... I nismo van mi bogataši, niko ovde nema rolexa na ruku, niti vozi priskupo auto, niti su nan kuće bajne, niti žene baš tjeraju modu. Radi se puno i sve ide u brode.
Kad san se oženija, još smo se u lavoru prali, nismo imali kupatilo. Kad mi je otac umra 62., kupija san brod, pa posli malo bolji, pa još bolji, i evo ove godine moji brodovi radu 25 sedmica. To je odlično, to je turizam "ti me kapiši", obično radu 18 sedmica - kaže kapetan Maček.
"Ma mi smo najjača flota u Hrvatskoj", rekao je kapetan Mikula Mali. "Mi smo tradicija u pomorstvu. Ima ovde u mistu ljudi koji imaju i pet brodova!"
Šetamo po portu, naišli klinci, budući brodovlasnici mali Roko i Ante Ercegović, otac im ima jedrenjak "Orhan". Stari morski vukovi mi objašnjavaju kakav je koji brod kad ugledam Mačeku na podlaktici utetoviranu sirenu: "Vidi je!"
- Uuuu, puno mi je stara ova moja sirena. Utetovira san je 1946. godine, mojoj sireni je skoro 60 godina - nasmijao se barba Maček.
- Mi smo van i učesnici Drugoga svjetskoga rata. Obadva! Mikula Mali je onda izgubija brod i ja san izgubjja brod. Njemu su ga torpedirali Njemci, a moga su u Veloj Luci sredile njemačke štuke.
Mjesto hrvatskih Onassisa dužno je danas ko Grčka, ali unatoč tomu, i dalje su "ludi" za brodovima. Grade još deset novih, od po tridesetak metara dužine, uz sufinanciranje Ministarstva mora. Ovo je prvi put da je država dala ruku brodarima
A ljubav na turističkom brodu? Maček veli da bude i toga pa se okrene starijem kolegi:
"Eto van ga - Mikula Mali se kad mu je prva žena umrla zaljubija u gošću Austrijanku i oženija s njon." Mikula Mali se samo zagonetno smješkao pa pokazao obližnju "Alohu": "Vidite, nju će ove zime renovirat, stavit wc-e i tuševe u kabine, nema više turizma na paštete."
Pitam gube li bitku drveni jedrenjaci sa metalnima. Kažu: "Stara uzrečica kaže'dok god u gori ima drva, drveni brod je novi'. On može bit izgrađen, kao što mnogi kriljanski i jesu, prije više od sto godina, ali ih stalno obnavljaju, renoviraju i taj brod je uvijek novi, lip i šestan ka pupa, ako ga kapetan voli i ako ima duše za brod", kažu kapetani. Problem je, vele, što je sve manje majstora kalafata.
Došli na ćakulu i drugi brodovlasnici. Zvone Grubiša Bariša što sa sinovima i svoja dva jedrenjaka "Monvi" i "Manon" godinama radi gore u Poreču, kaže, žao mu sinova i njihovih ljeta: 'Vidu vršnjake liti kako se zabavljaju, a oni moraju radit. Pa su meni moji sinovi i Mačeku njegovi znali reć da smo Hitleri! A mora se, nije lako živit."
Filip Tomić je iz mlađe generacije brodara, kredit je digao za uredit svog "Polarisa". Objašnjava: "To je bivši tegljač građen za jednokratnu upotrebu za dan D, za invaziju na Normandiju, sad mu radin rekonstrukciju. Diga san veliki kredit za brod, a živin u prizemlju svoje kuće i bog zna kad ću uredit kat".
Otac mu Ivan Tomić, veli s ponosom, već godinama svakog ljeta na svojoj "Issi" vozi čuvenog modnog kreatora Missonija. Kriljanin Ante Marasović je, kaže, u fazi prikupljanja dokumenata za dignut kredit z abrod. A onda je netko od njih rekao:
"Mi smo van najveća privatna luka na Jadranu, a luke nemamo!" I svi su se zapalili!
Pa se čulo: - Porat nam je svima najveća rana. Država gradi porte na otocima di nema tri čovika, ali ima pokoji političar vikendicu! A nama pošteni porat ne može napravit. Bili smo bar 20 puti zbog toga gori u Zagreb, po ministarstvima i Saboru. I ništa. Čačić nan je, kad je ovde bija u predizbomu kampanju, reka da bi nan da isti čas novce za porat da smo otok. A ovako ne može! - rekao je Maček.
A Lenjin je reka: di je ruda, tu fabriku gradi! Znači: di su brodi, tu porat napravi! - rekao je ljutito Marasović. - Naši brodi su bez doma, ka Kurdi! Ne mogu u ovi svoj porat, mali je i neuređen i ima ih svugdi, zimuju po Sjevernoj luci, po Šolti, po Sumpetru, Omišu, Starigradu, to je sramota, imamo 110 brodi, a ovde u ovome našemu neuređenome portu u Krilu ne može ih stat nego 50-ak.
Nek nan država pomogne i da neki kredit s pristojon kamaton i mi ćemo napravit porat za stat i gledat od divote. I svih naših 110 brodova će se ovde moć vezat. Kako bi to bilo lipo vidit! Kakva Nica!
- Ma Krilo Jesenice van je sa svojih 110 turističkih brodova veliki hotel sa oko 700 postelja s pet zvjezdica, a ako računamo i s manje zvjezdica, imamo i iljadu i dvista postelja. Ali država to ne obadaje. Niti porta svoga nemamo. A koliko smo joj samo toga kroz gorivo u cestarini platili da nan malo vrati, moga nan je porat od zlata bit!
Na rastanku su nam, onako usput, zaduženi kriljanski Onassisi, žilavi i spremni za nove ljetne žetve, rekli: "Znate, brodove van ne može imat netko tko nije bokun lud i zaljubljen u njih. I to van je Krilo!"
|
