Već petsto godina nitko nije napravio dubrovački galijun, još tamo od 16. stoljeća. Davno je prošlo vrijeme jedrenjaka. A onda je prije nekoliko godina Bogomir Vuković iz Krila Jesenica, najčuvenijeg gnijezda modernih turističkih jedrenjaka na Jadranu, poželio imati baš dubrovački galijun. I san mu se ostvario, za koji dan jedrenjak će na more, prava pravcata replika onog dubrovačkog iz 16. stoljeća.
Kad smo dan prije krštenja broda došli u vižite, bonacu u Krilu Jesenicama, mjestašcu na magistrali između Splita i Omiša, temeljito je “izneređivao” šušur na neobičnom drvenom brodu usred porta. Kalafati su zabijali posljednje drvene čavle, Dubrovčani su nosili okolo uokvirene kopije stranica originalnog dubrovačkog Statuta što će krasiti dubrovački galijun, majice i kape s njegovom slikom, lovorove vijence za feštu krštenja... Tražimo kapetana Vukovića, vlasnika. Zagubio se negdje poslom, pa se hvatamo projektanta, splitskog Kaštelanina Petra Dobrića. Dobro se zna s Kriljanima i njihovim drvenim jedrenjacima još od vremena kad su prevozili salbun. Preinačivao im jedrenjake u turističke brodove.
Kaže, ovo mu je prvi ovakav brod, prava replika, nova ispočetka. Izuzetnu ulogu, napominje, u cijeloj ovoj priči ima dr. Velimir Salamon, čovjek koji je najveći autoritet za stare drvene brodove na ovim prostorima. Zbog teške bolesti nije ga bilo ovih dana pri kraju priče u Krilu.
Zavrtili smo se okolo. - Super vam je zmaj... - uskočila sam u posao čovjeku koji je taman zmaju brusio nokte. Upitno je podigao pogled. Tonko Glavinić, Konavljanin, napravio je i prekrasnu sirenu, pulenu na pramcu i grb Dubrovnika što će biti na krmi. “Eto, na pramcu će bit sirena i zvir. Zvir će bit poviše nje, čuvat će je. A obje pulene napravljene su od drveta murve, stare sto godina, koju sam našao u Župi Dubrovačkoj. Murva je posebno čvrsto drvo. A dobra mi je ispala zvir, a?”, rekao je zadovoljno majstor.
Eto napokon i vlasnika dubrovačkog galijuna, kapetana Bogomira Vukovića. Prašnjav, malo umoran. Sjeli smo na provu galijuna pa mi priča:
Prvi brod je sagradija moj pradid 1910. godine i od tada s kolina na kolino ovde na Krilu imamo brodove. Sad smo ponovo prvi put nakon skoro sto godina napravili novi brod. Ovo je velika investicija i veliki zalogaj za moju familiju. Pomogli su nam agencija Elite-travel, za koju imam obavezu voziti idućih pet godina, pomoga nam je i Selimir Ognjenović, vlasnik Riva-toursa, pa gospođa Jase Račić iz Globtura, Zagrebačka banka je dala nepovratno 50.000 kuna za dva topa za galijun, Splitsko-dalmatinska županija je dala poticaja četiri posto od šest posto kamata, pa su mi ostale kamate samo dva posto. Kredit je u Privrednoj banci 260.000 eura, plus u Elite-travel još 150.000 eura, plus privatnoga duga...
A kako je zaželio napraviti baš dubrovački galijun? Kaže tamo 1983. godine u Barceloni vidio je Kolumbovu Santa Mariju.
I onda mi je palo na pamet da napravim jednu hrvatsku Santa Mariju. A ’87. godine smo ja i brat došli u Dubrovnik i tamo san posjetija Pomorski muzej i počeja san razmišljat da bi ti moj san moga bit dubrovački galijun. Uzeja san nacrte i počeja ih studirat, ali počeja je rat i o tome se moglo mislit tek 2003. godine, kad smo se odlučili počet izgradnju galijuna. A nije lako, srića da su mi svi moji, i brat i otac, pomogli, zajedno smo krenuli u ovaj projekt, sam to nikako ne bi moga... A lip je brod, je l’? Ić će do Mljeta i do Korčule najdalje. Iz Dubrovnika. Šteta je jedino ove sezone, sad opet moran dogovore s bankama, razmišljat kako reprogramirat kredit, oćedu li me čekat... Ili moran natirat punicu da proda stan! - nasmijao se u muci.
- A vi ste baš poseban svit u Krilu Jesenicama. Svi ste ludi za brodima?
- Je, ja san evo za dubrovački galijun mora založit i očevu kuću koja je procijenjena na 310.000 eura i ovi galijun u koji će bit uloženo oko milijun eura. A sad kad bi mi ko dava milijun eura...
- Biste li ga prodali?
- Ma ne bi - nasmijao se - jedino kad bi mi doša koji ludi Rus pa puknija neku ludu cijenu!
- Ha, pola države čeka takvoga ludoga Rusa!
Nasmijao mu se brk pa me poveo u turu galijunom. Reče, drvo od koga je brod napravljen je iz Karlovca, trup je hrastov, kuverte su ariš i nešto borovina iz Bosne, a jarboli su iz Kranja. Jedra su kineska, iz Hong Konga, jer više nema starih meštri u Splitu i nije se mogao nabaviti materijal takav da izgleda starinski.
Kasnije mi projektant Dobrić objašnjava da je problem u ovom projektu bio kako sretno ujediniti ovo i ono davno vrijeme. Dubrovački galijuni su u svoje vrijeme bili teretni i ratni jedrenjaci, turisti im nisu bili ni u peti ni u pameti. A danas je na dubrovački jedrenjak iz 16. stoljeća valjalo staviti sve što modernom čovjeku treba za udoban boravak, a da to u ničemu ne naruši originalnost broda. Trebalo je negdje nevidljivo smjestiti i dva motora od 250 Kw, i tankove za vodu, i tankove za otpadne vode, tankove goriva, moderne sanitarije...
- Jer ovaj dubrovački galijun će bit živi brod, koji će plovit, neće to bit replika, od onih koje po svijetu usidru isprid muzeja i nigdi se ne miču. Ovaj dubrovački galijun mora zadovoljiti sve današnje propise Hrvatskog registra za prijevoz putnika.
Brod je građen u brodogradilištu “Loger” u Omišu posljednje dvije godine. Gradio ga je Frane Milina i posve dobar posao napravio, vele znalci. Očekivalo se da će brod još u svibnju ove godine biti u Dubrovniku i ovoga ljeta odrađivati svoju prvu turističku sezonu. Ali okasnilo se...
- Što ćete sada? Lito gotovo, a brod gotov...
Sezona je izgubljena, ali ipak ćemo iskoristiti još ovih mjesec dana, istestirat ćemo ga. Na njemu će biti hapeninga, glazbeno-scenskih priredbi, svega - uključio se u priču Marko Rešetar, predsjednik Uprave dubrovačke turističke agencije Elite-travel. - Moguće je, recimo, da se doli u štivi održi skup za 50-ak ljudi, instalirat ćemo opremu, videoprojektor, platno, ozvučenje, osigurati da se može priključit laptop, pa recimo onaj tko uzme u najam takav brod za takav skup ne mora imati pauzu u hotelskom hodniku, nego recimo na Mljetu, ili na Šipanu, ili...
Ugledat će turisti na dubrovačkom galijunu možda i Pometa i Petrunjelu, ili neki drugi lik iz dubrovačke povijesti i legendi, objašnjava mi Brigita Masle, koja je, s Marinom Gozzeom i Slobodanom Prosperom Novakom, producentica svih tih događanja. Projektant Dobrić će dobro raspoložen: “A jeste li čuli šta je jedan čovik reka na radiju kad je bila priča o dubrovačkoj karaki. Reka je: “Je, lipa je dubrovačka karaka, ali proša san kraj Omiša i vidija dubrovački galijun. Koja je ono lipota! Sad imamo dva i možemo opet udrit na Veneciju!!”
Već sutradan na velikoj fešti u Krilu Jesenicama na dubrovačkom galijunu je na krmi bio dubrovački grb, na pramcu pulene zvir i sirena, svirala se “Lijepa naša”, na brodu zavijorila zastava svetog Vlaha, a nakon dubrovačkih fanfanara, dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica, kuma broda (jer Grad Dubrovnik je pokrovitelj broda i dao mu je ime, zastavu svetog Vlaha i kostime za posadu), prvi dubrovački galijun napravljen nakon 500 godina krstila je imenom Tirena. Dobio je ime dobre vile iz pastorale Marina Držića. Za desetak dana uputit će se Tirena iz Krila Jesenica put juga. U Gradu, njegovoj matičnoj luci, već se sprema festa i po...
Ovo je prvi put da zapovjednik galijuna neće biti Dubrovčanin nego skoro pa Omišanin. Stari Dubrovčani bi u nesvjest pali! Naime, u vrijeme galijuna, u 16. stoljeću, Dubrovčani, koji su bili trgovci, logično, nisu bili u najboljim odnosima s Omišanima, koji su se bavili gusarenjem. I mnogi članci u dubrovačkom Statutu govore o odnosima Dubrovčana i Omišana. A najveći grijeh je u Dubrovniku bio - prodati brod Omišanima. Za to je išla ruka u laktu!
Replika dubrovačkog galijuna “Tirena” Bogomira Vukovića napravljena je na osnovi nacrta iz arhiva dubrovačkog Pomorskog muzeja, istraživanja dr. Velimira Salamona i po projektu Splićanina Petra Dobrića. Gradila se u brodogradilištu “Loger” u Omišu, od 25. listopada 2003. godine. “Tirena” je duga 30, a široka sedam i pol metara, ima tri jarbola. Glavni središnji jarbol visok je 23 metra, a ostala dva po 21 metar. Gaz broda je 2,5 metara. Galijun ima pet jedara: četiri križna i jedno latinsko, a ukupno je oko 200 metara kvadratnih jedrilja. Može primiti oko 200 putnika.
Post je objavljen 07.10.2005. u 21:07 sati.