petak, 08.01.2016.
Drugo malo novogodišnje čudo
Osim što sam prestala pušiti, prestala sam i gristi nokte. Znam, grozna navika. Bolje rečeno, bolest.
Oni koji to nisu radili ne mogu razumjeti sam problem tog groznog čina i zbog čega je tako teško prestati. Dok žudiš za prekrasnim dugim noktima koje možeš lakirati u svakakve divne boje, istovremeno ih grizeš i svaki dan gledaš kako su sve kraći i ružniji. Wtf? U pušenju sam barem mislila da uživam.
Najgore od svega je što svaki put kada grizeš razmišljaš kako ćeš prestati čim to nešto završiš, kako je to zadnji koji grizeš i kako ćeš to brzo riješiti, evo samo što nisi. I tako godinama. I vrijeme prolazi grizući i čekajući, zavaravajući se.
Konačno se prije dva dana desio onaj "klik" kada sam se ulovila u jednoj od tih svojih seansi griženja, pogledala svoje ruke i rekla sama sebi: e pa dosta mi je. Od tada ih nisam ni taknula. To mi se još nikada nije dogodilo, iako sam isto kao i kod pušenja, pokušavala prestati na razne načine.
Razmišljajući o svemu tome, došla sam do jednog važnog pitanja. Zašto baš sada? Zašto sam odjednom u tjedan dana uspjela zaustaviti svoje dvije grozne dugogodišnje navike, i to kao od šale? Bez zamjenskih stvarčica, bez neke snažne volje, bez mučenja. Shvatila sam zašto.
Zato što nikada do sada nisam bila ovoliko mirna i svjesna same sebe, svjesna svojih riječi i djela. Zadnjih mjesec dana punom parom radim na sebi, educiram se po pitanju smisla života, naše svijesti i sposobnostima mozga, meditiram skoro svaki dan desetak minuta (barem nastojim meditirati) i što je najvažnije, trudim se biti svjesna svake svoje emocije. Nevjerojatno je što čovjek može postići kada postane svjestan svojih emocija i kada počne ne prihvaćati "loše" emocije. Kada jednostavno shvati da se ne želi osjećati loše, da ne želi misliti o nečemu ako mu to nešto stvara negativnu energiju, da ne želi ovisiti o drugim ljudima i njihovim raspoloženjima, da želi sam stvarati svoje raspoloženje i svoj život.
Naravno da ima stvari za koje bismo mogli reći da nam se ne sviđaju, a prisiljeni smo ih raditi, i kako se tada oduprijeti lošoj emociji. U tom slučaju samo je potrebno promijeniti način gledanja jer tada se to nešto počinje mijenjati. Svi to znamo, ali ne može se reći da svi to i primjenjujemo. A tako je jednostavno.
Moj zaključak je da ne bi prestala pušiti niti gristi nokte da se nisam osvjestila, da nisam izašla iz svojih okvira razmišljanja, da nisam promijenila neka svoja duboka uvjerenja i preispitala sve što trenutno radim i zbog čega to radim, da se nisam okrenula sadašnjosti. Život mi se već potpuno promijenio, a tek sam zagrebala površinu.
- 09:19 -
