četvrtak, 16.06.2016.
That sweet spot
Nedavno sam čula jednu rečenicu koja me onako malo protresla; natjerala me da se zamislim. Obožavam takve rečenice.
Rečenica je glasila: "Passion exists at the intersection of three or more things you're really curious about."
Hm.
U zadnje vrijeme upravo pokušavam doći do odgovora što je to čime se još želim baviti u životu, a što mi pruža zadovoljstvo i ispunjenost i što neću nikada doživljavati kao posao, čak ni kada budem zarađivala od toga. Ima nekoliko stvari oko kojih sam jako strastvena, ali što mogu raditi s njima? Znam da nisam jedina s takvim pitanjima. Naročito zato što je većina nas odgajana i cijeli život uvjeravana da je posao nešto što se pretrpi i odradi da bi se nakon toga moglo ići doma "živjeti". Ali eto, ja sam odlučila da ne želim živjeti život koji će se svoditi na vikende i godišnje odmore.
Nakon svega toga naletim na ovu rečenicu. Hm. Formula za pronaći "that sweet spot", kako je i rekao mlađahni dečko na youtube videu od kojeg sam čula ovu rečenicu, a koju je u originalu izrekao Steven Kotler, uspješni američki poduzetnik.
I tako sam ja odlučila napisati stvari oko kojih sam najviše strastvena i zbog kojih osjetim adrenalin i na samu pomisao. To su: duhovnost (u smislu razvoja čovjeka i njegovih maksimalnih potencijala kroz podizanje svijesti o samome sebi), muzika, putovanja i pomaganje ljudima. Peta stvar je ono čime se i bavim i što doživljavam na malo drugačiji način, a to je inženjerstvo. Na prvu djeluje kontradiktorno sa ostalim stvarima, to sam i ja shvatila; inženjerstvo podrazumijeva analitički um, matematiku, razum. Kako sam onda do toga došla? I ono što je važnije, gdje je taj sweet spot?
Zamislila sam ih kao krugove i tražim gdje se sijeku. I vjerojatno ću tražiti još neko vrijeme; nema veze, zabavno je.
Ali zapravo me sve to skupa natjeralo da se zamislim koliko toga još ne znam, čak ni sama o sebi. I kako me uzbuđuje i sam taj proces otkrivanja, saznavanja, dolaženja do zaključaka.
Možda je sama znatiželja moja najveća strast?
Ali kada bi mi ipak netko odgonetnuo i povezao tih mojih 5 stvari u sweet spot........ ;)
- 20:17 -
subota, 11.06.2016.
Izlike, izlike...
Zašto je nama ljudima tako lako smisliti izliku? Za sve u životu. Nekako smo u stanju automatski to napraviti kada dobijemo neko pitanje koje nam se ne sviđa; kada se osjećamo ugroženo. Zašto uopće shvaćamo neka pitanja na način da mislimo da se moramo opravdavati? Sebi ili drugima. Najčešće i jednima i drugima istovremeno.
Od banalnog, već poznatog primjera kada ljudi krive kišu ili nedostatak vremena za to što ne trče ili se ne rekreiraju. Ako se nekome zapravo neda trčati, čemu izlike? Zašto na pitanje o tome jednostavno ne odgovori: "Neda mi se, ne mogu se nikako natjerati." Jer bi tada ispao slabić? Ako misli da mora zataškati tu istinu, onda on ima takvo mišljenje o sebi. I važnije mu je prikriti to kako ne bi ispao takav u tuđim očima, nego što mu je važno kakav ispada sam sebi i što je još važnije, što radi sam sebi s time što ne trči (zdravstveni problemi, debljina itd.). Opet se vraćam na temu o kojoj sam već pisala, a to je koliko zapravo robujemo tuđim mišljenjima.
Ali izlike za trčanje su najmanji "problem". Većina ljudi ima izlike za sve u životu što nisu uspjeli ili misle da neće uspjeti. Jer u tom silnom "neuspjehu" najvažnije je zamaskirati se dobrom izlikom.
Ljudi koji razmišljaju o svemu što rade, koji odluče preuzeti stvari u svoje ruke i napraviti si život kakav žele, takvi ljudi se stalno preispituju. A kada naiđu na izliku, to ne upućuje na dobro iz više razloga. Jedan od glavnih razloga je upravo taj što nismo iskreni sami sa sobom, što ne stojimo iza onoga što radimo, što ne znamo vlastite prioritete i što nam je još uvijek važnije kakav dojam ostavljamo na van nego što sebi radimo i kako živimo.
Zato birajmo promjenu i rješavajmo se izlika. 
- 16:40 -
