kreativnost je jedini spas

U stanu miriše na kandirano voće iz kolača, Rundek pjevuši sa linije, a sunce se priliva kroz prozore po čitavom dnevnom boravku…..

Da, evo me u Zadru. Jučer san doputovala nekim malenim busom, sa puno drugih studenata željnih doma. Ali začudilo me nešto. Putujući tako nisan uopće imala osjećaj da se vraćan doma. Imala san osjećaj da samo dolazin iz njega. Jer, čudan je onaj grad Zagreb. Mislin da te ni jedno misto u Hrvatskoj ne može brže zarobiti od njega. Gori živin kojih tri miseca i već sad, prolazeći njegovim ulicama čini mi se kao da je to moje područje, moj prostor. Čudna je sad ova predbožićna atmosfera u Metropoli. S jedne strane imaš prekićeni trg, miris kuhanog vina i kobasica i vlakić Bubi koji prolazi veselo pjevajući. Na drugu stranu vrime „milosrđa“ je izvuklo na ulice sve prosjake, na isti onaj prekićeni trg mase prosvjednika, na Hrelić Cigane sa svićicama pokupljenim sa smeća.
Vječan je taj sudar apsolutne bijede i prenaglašene harmonije i t o me fascinira. Na dane se možeš osjećat poput najsretnije osobe na svitu, one dane kad se vučeš na koncert Exploiteda, kad se probudiš u sunčana i hladna jutra, kad u menzi bude baš ono šta voliš, kad ti dođu ljudi koje voliš… A na dane se osjećaš vjerojatno onako kako se Đoni iz Azre osjeća kad je napisa većinu svojih pisama. Siva, vlažna, maglovita jutra, trčanje za tramvajima, isfrustrirane purgerske „dame“ u bundama kojima uvik nešto smeta, spavanje na predavanjima….
I sad tjedan dana prvo malo u Zadru, pa u Gradini. Čudan osjećaj. Možda ću imat više taj osjećaj da san doma kad danas dođen u Šibenik. Ali nekako sumnjan. Zadnji put kad san došla više san imala osjećaj da tu uopće više ne pripadan. Neka mlađa generacija se izvukla iz ko zna kojih kuteva i pojavila se ponosno u Crtaoni, u Tesle, u Tonija, na svim onim mistima koje smo mi nekad smatrali „svojima“…. I drago mi je zbog toga, ali mi je u neku ruku i ža šta više kao da nema onih „starih pankera“ koji su tu bili vječno zapeti u vrimenu i prostoru, kojima smo se i mi nekad divili s nekim čuđenjem….hm
Ali vidit ćemo, triba popit jednu duuuuuguuu kavu u Tonija pa provjerit :) a ako mi se ništa ne svidi i učini mi se da san opet zapala u onaj beskrajni niz nezadovoljstva i depresije koji je uvik prisutan u Šibeniku samo ću pobić…nazad u jedini grad u kojem možeš bit nevidljiv kad to poželiš….