kozmologija

Rezime presjeka prelaza kvaliteta u kvantitet i prelaza kvantiteta u kvalitet.
Kako je strela vremena samo u smjeru nužde a mjere svih rangova po mjerama materije, treba iznesti kako je to moguće u logičnoj formi.

Trasformacije tih prelaza moguće je prikazati kroz kretanja a ova kroz izraze sile odnosno energije. Svakodnevnu transformaciju tih prelaza iz nužde ka slučaju i obratno iz slučaja u nuždu događa se upravo na planetu Zemlji. To iz razloga njenog položaja u odnosu na Sunce u kome je dnevni ulaz energije zračenja jednak nočnom izlaznom zračenju energije. Tu zemljinu transformaciju nazvao sam termodinamička stabilost.
Krenemo li od početnih spoznaja, što je sila? Dolazimo da je to ljudski rad u savladavanju te sile. Kad se govori o sili gravitacije podrazumjeva se kretanje. Dalje se nastavlja mjera te sile odnosno količina energije i odnos energije i sile. Kako je rijeć o kretanju u odnos se stavlja put i vrijeme i evo ti brzine itd.
Sve u svemu, odakle logika za silu? Iz pružanja otpora kretanju. Dalje slijedi da je to linearno kretanje i to ubrzano kretanje, što će reći dodatak na več postojeće kretanje.
Rotacija ili spin, Zemlja se vrti oko svoje osi, ne prati spoznajni slijed promjene od ploče ka kugli, pa iz tog zanemarivanje ravnopravnog odnosa sila spina (rotacije) i gravitacije.
Sile su uvjek u paru, jer jedna je vremenski izras presjeka stvari a druga prostorni.

No zašto je došlo do tog propusta? Zato što je svijet u svom izrazu -život- gdje stanuje svijest, zaista dualan! Jer, svijest jest sastavljena po slučaju ali funkcionira a iz tog i komunicira samo po nuždi. Kemija, bar u onom djelu spajanja elemenata, jest taj put slučaja. Namjerno sam naveo spoj H2O, da je 3 litre prostora prešlo u jednu. To jest smjer smanjenja prostora i povečanja vremena ili prelaza kvantiteta u kvalitet. Rezultat tog smjera jest ostatak od 2 litre prostora, koji je ušao u vanjski prostor „okolnih“ stvari. Ta trasformacija, ulaženja prostora, (zanemarimo sad valno kretanje u toj transformaciji ili holografsku preraspodjelu prostora o čemu je zaseban post) jest ustvari ista strela vremena kao što je tok vremena po nuždi.
Vratimo se sad početku, sili, energiji, kretanju. Ta „energija“ u obliku prostora jest za svijest u ovom slučaju toplina ili brže kretanje molekula zraka (vode, krutine).
Dalje slijedi da se energija može usmjeriti na ovu ili onu stranu, kako zahtjeva praktičan život, no i novootkrivene sile elektromagnetska, slaba i nuklearna, stavljaju se u postojeći obrazac sila-energija.
Na kraju fizičari sanjaju o objedinjenju sila?
Sadašnje stanje sila je ovakvo :
jednopolna sila = gravitacija i nuklearna,
dvopolna sila = električna i magnetska i slaba sila W i Z.
Ako prostor i vrijeme u presjeku čine stvar i ako se u toku po nuždi transformira vrijeme u prostor, po tom su sile uvjek dipolne. Hipoteza za sile po rangovima tada glasi:
rang zvjezda-atom = materija:
- presjek prostora zvijezde
- rotacija/spin(N) i gravitacija (P)
- presjek prostora središnjeg zvijezde i vanjskog atoma:
- električna(P) i magnetska (P)
- presjek prostora središnjeg zvijezde i unutarnjeg atoma:
- slaba sila W(P) i Z(P)
rang atoma
- presjek unutarnjeg i središnjeg prostora atoma
- rotacija(N) i nuklearna(P)
rang galaksije: spin/rotacija(N) i Weberova gravitacija(P)
za subatomski rang i svemir također su dipolne sile jer su one prostorni i vremenski izraz potencijalne transformacije.
(N)=nepoznata sila, (P)=poznata sila)

Naredni post, da li je kretanje samo linearno? i dali je OTR slijed postojeće dualnosti?