kozmologija

UMETAK: Ovaj prvi dio posta je ulomak, povod kojeg je komentar ludlud, a odnosi se na moje dosadašnje iskustvo kod prezentacije ove nove kozmološke teorije.
Prije ovog bloga, kad je ta komunikacija bila drugačija, najčešće neposredna diskusija, dobivo sam manje više iste odgovore (sukobe ili slaganje s mišljenjem-tezama).
Kad je suprotno mišljenje, onda je: kako sam ja načitan ali to nije tako kako ja iznosim, nego tako i tako. Jer, kao da sam ja sad od drugog skupio to mišljenje a ne da je ono moje, valjda sam zato načitan, kao znam ali iz druge ruke i to drugačije interpretiram? (neznanstveno?)
Kad se sa mnom slaže, onda je to osebujna, divna, krasna itd. teza (dio teorje), tako i ja mislim.... I TAKVO SAM MIŠLJENJE - TEZU, nešto blizu takvog mišljenja pročitao tu i tu, zatim slijedi sugestija gdje to ja trebam da se obratim po SVOJE MIŠLJENJE.
Jasno je da sam ja najprije (i sad i ubuduće) dosta tog proučio i na naučeno nastavljao. Isto tako je jasno da i drugi nastavljaju, pa kad čujem (pročitam) nešto do čega sam sam došao ili se uklapa u moju teoriju, to mi daje dodatnu sigurnost da sam na putu istine.

DRUŠTVO, kome se ja obračam sad putem bloga. Vi ste normalni prizemni ljudi, kao što sam i sam. Tako je to u užem društvu, čudno da je NOVA TEORIJA od jednog od nas, našeg Jure. Post za tri niže zove se VODITELJI. Namjera mi je bila krstiti ga APOSTOLI, pa sam odustao od tog naziva jer bi me vjerovatno zbog tog naziva društvo odbacilo. Što da imam posla s tom PREPOTENTNOM UOBRAŽENOM budalom koji sebe smatra za MESIJU?

No autoritet unutar nas je nužan jer se sad kao grupa (podrška grupe) nešto nudi svijetu. Pojedinac kao začetnik ideje, modela, teorije ili čak religije i uže društvo ZAJEDNO. Kako, ako već ni sami sebi ne vjerujemo? Jer, ne zaboravite, sve što jest, uključujući i prirodne zakone jest KONVENCIJA.
Jasno, na osnovu istine, autoriteta istine, no ne svaki put, a pogotovo ne zauvjek.
Ja sa svoje strane mogu reći da upravo na autoritetu istine dopunjavam neke zakone i naročito teorije:
- 1. zakon termodinamike o neuništivosti energije - materije, jer energija-materija nije apsolut.
- Hubble-ov zakon o širenju kozmosa, odnosno tumačenje samog pomaka u crveno - Doplerov efekt, odnosno novo tumačenje uzroka tog pomaka u crveno
- Temelj teorije o nastanku galaksija, zvijezda i materije, odnosno samo tumačenje nastanka istih uslijed gravitacije, kao i kolaps ili raspad zvijezda,......nedostajuča masa za ponovni stisak, previše pulsara i premalo nova i supernova, jeka prvobitnog praska ili horizont događaja?....... uopće revizija teorije Big Bang kao sveobuhvatne teorija nastanka.
- I senzacija: dopuna 2.zakona termodinamike......... ima još tog

Početna snaga pojedinca koji nudi novu ideju na prihvačanje svijetu, novu konvenciju u situaciji jednog nasuprot svih, brzo kopni ako nema bar moralnu podršku neke neformalne grupe što smo MI. Jer, nitko nije toliko sveobuhvatan a niti pametan da nema rupa. Pitanje je vremena koliko če se neka ideja a naročito teorija kao sveobuhvatno znanje održati. U mojoj teoriji stavljanje prostora i vremena za apsolut i iz tog izvedena pravila - zakoni na osnovnom zakonu o obrnutoj proporcionalnosti prostora i vremena, trajne su stečevine koje će prije ili kasnije, sa mnom (nama) ili bez mene (nas) biti i društvena konvencija.

VRENENSKI PRESJEK STVARI
Mi vrijeme spoznajemo kroz prostor-vremenski presjek u izrazu promjena stvari. Promjena stvari je u najmanje dva usporedna prostorna presjeka u izrazu promjene kvantiteta ili količine, dimenzije ili forme i lokacije ili položaja. Te promjene su iz odnosa među stvarima, a one su sukladne smjeru entropije i 2. zakonu termodinamike. Taj smjer promjena je tok vremena i ono teče u smjeru uzrok-posljedica ili kauzaliteta.
Na ovaj vremenski izraz toka, ispada za najlogičnije da ono teče i obrnuto, ka prošlosti. Jer takav tok, kad bi po teoriji Big Bang bilo dostatno materije, prelazom u fazu sažimanja, okrenuo bi se i vremenski tok. Uz to, ne respektira se dogovor o (c) - konstanti brzine svjetlosti, odakle L / t (dužina/vrijeme) diletacija vremena. Iz tog dalje slijedi, ono što sam našao u Jutarnjem J2, gdje se može očekivati „izrada vremenskog stroja“ tvrde ruski matematičari, odnosno pojava „crvotočina“ a unutar projekta LHC akcelerator u sklopu CERN-a. Usput pogledajte u istom listu od 15.02. i o „Božjoj čestici“, zbog čega je i pokrenut taj projekt, vrijedan 5 milijardi $. A tamo neki Jure tvrdi da je to bačen novac za „otkriče“ zašto je LHC napravljen, no ne i usputnih otkriča koje če se dogoditi.

Vratimo se ponovo vremenu, jer ono u svom izrazu prostor-vremenskog presjeka daje daleko veče spoznaje nego što su to danas. Krenimo s osnovnim zakonom obrnute proporcionalnosti prostora i vremena u smjeru vremena : prelaza kvaliteta u kvantitet što izražava povečanje prostora stvari i smanjenja vremena, sve to paralelno kroz rangove, zasad je dostatno kroz zvijezde i materiju.
Prije je rečeno da je promjena iz odnosa među stvarima ili odnosa između elemenata stvari. Iz tog odnosa promjene i to u smjeru entropije. Jasno nam je da je ta promjena posljedica kretanje stvari odnosno elemenata stvari. Tu se sad otvaraju NOVI vidici.
Nerazdvojna je spoznaja kao nešto objektivno i nas kao učesnika te spoznaje. Spoznaja kretanja stvari jest iz otpora koji ona pruža nama da bi se pokrenula. To znači da je za kretanje potrebna energija a isto tako da je taj otpor sila. Konvencija nije ništa drugo do prihvačanja pravila od svih, pa kad se ta pravila prihvate onda su to zakoni. Prirodni zakoni. A zakoni se ne daju tako lako prekršiti, pa niti dopuniti a naročito ne temeljni, kao što su to zakoni termodinamike.

Prvo što treba razdvojiti kod tog, jesu sile i enegija.
Danas je izjednačeno zračenje sa silom. Naime, za silu gravitacije troši se toliko i toliko energije odnosno mase (materije) koja prelazi u energiju? Vezano na to, jest i bezvremena reakcija sile. Kaže se da je to izmjena gravitona ili neznam ja kakvih virtualnih čestica na razini ranga atoma. Što znači da sile uopče nisu razdvojene po rangovima, odatle i „konačna“ teorija ujedinjenja sila, koja bi onda dala cjelovitost same teorije Big Bang.

Evo sad kako Jure zamišlja vrijeme:
Da su dva vremenska toka : prelaz kvantiteta u kvalitet i kvantiteta u kvalitet.
Prvi u kojem se svaka stvar rađa i umire i to upravo po tom slijedu iz čega i tok vremena po kauzalitetu. Iz istog da je vrijeme vječno a prostor beskrajan u kom se rađa i umire bezbroj generacija stvari po redoslijedu : element iz ranga. I ne manje važno, da u istom prostoru svakog od rangova u paralelnom vremenu egzistira više generacija. Ovaj vremenski tok jest jedini a onaj drugi jest izuzetak. Prvi vremenski tok jest tok nužde i za to su dostatni dosad rečeni (po meni) Zakoni.
No, po tom toku, toku entropije, nebi se nikad dogodio život. Tok prelaska kvantiteta u kvalitet, koliko god bio izuzetak, on jest. To je tok slučaja. Slučaja u toku nužde. Taj oscilirajuči tok nazvao sam proširena sadašnjost. Taj naziv je iz njegove suprotnosti „vračanja“ vremena u prošlost, kako se danas predpostavlja obrnuti vremenski tok. Naime, taj tok je tok slučaja koji se ukršta s tokom nužde, prema tom, može biti samo da je ušao iz budučnosti u danas, što je proširena sadašnjost. To znači da je tok prelaza kvantiteta u kvalitet unutar toka prelaza kvaliteta u kvantitet, oscilira. Tok života od diskontinuiteta ka kontinuitetu i od disharmoničnosti ka harmoničnosti.

Za predstaviti vremenski presjek stvari dalje slijedi viđenje „jedinog“ toka od kvalitete ka kvantiteti:
Dva su vida kretanja : vrtnja (rotacija i spin) i linearno kretanje. Kretanje je iz odnosa među stvarima samim, među elementima unutar stvari i stvari kao elemenata unutar stvari večeg ranga. Navedeni presjek je kroz dva-četiri ranga stvari: (galaksiju), zvijezdu i materiju, (energiju). U zagradama su stvari za koje je riječ o jednom prostornom segmentu presjeka.
Sile su zasebne dvojne i suprotne za svaki rang i izražavaju vremenski presjek stvari. Po rangovima te su sile: (poredak vrsta i mjesto sile, proizvoljne su, tek da se stekne utisak o silama)
- za materiju njene sastavne elemente atome (vanjski prostor) u središnjem prostoru zvijezde (Zemlje) su elektromagnetska sila, električna-rotacija i magnetska linearna, dva pola ili + i – nije suprotna sila već njihov smjer.
- (energija) - riječ je o unutarnjem atomskom prostoru kod složenih jezgri: rotacija moguće izražava slabu silu? a linearna sila nuklearnu? Sile (čestice) koje su se „ukazale“ kao kvarkovi i sam Higgs-ov bozon, vjerovatno je izraz samog središnjeg prostora atoma, taj središnji prostor su čestice proton ili neutron.
- za zvijezdu suprotne su dvije sile: spin središnjeg prostora odnosno rotacija u unutarnjem prostoru degeneriranih zvijezda i spin središnjeg prostora degeneriranih zvijezda (Zemlja) i gravitacija kao linearna sila.- za galaksiju to je spin i rotacija i Weberova gravitacija (vidi niže cjelovitu teoriju)

Nastavlja se.............cjelovita teorija iznosi se u prvom postu na 22 stranice formata A4

.............da se vrati na stavljanje stvari u prostor-vremenski apsolut. U tom prelazu kvaliteta u kvantitet, individualne stvari po rangovima i unutar njih na različitom su životnom putu između nastanka i nestanka. Kako smo mi ti koji sagledavamo, možemo biti samo u vremenskom sad i prostornom ovdje. Prvi pogled je kroz prostorni presjek.

PROSTORNI PRESJEK STVARI
Astronomi su nam omogućili da vidimo nebo na dlanu. Pogledajte na link sa strane astro.fdst.hr i sve če biti jasno. Isto tako i fizičari su nam omogućili da „vidimo“ ono od čega je materija. Ja tu samo ponešto drugačije vidim, ponešto drugačije slažem a ponešto već složeno preslagivam.
Pa evo kakav je prostorni presjek kroz tri ranga : materiju, zvijezdu i galaksiju.
Sunce, promatrana kao obična zvijezda na običnom mjestu u Kumovoj slami, gledajući prostor koji zauzima je najmanje spljoštena kugla-disk promjera 4 svjetlosne godine. Naime toliko je daleko najbliža susjedna zvijezda alfa centauri. Samo središte Sunce pak, kugla promjera je max. 20 sek. svjetlosti. Znaći da je odnos ukupnog prostora koje zauzima sunce i njega samog, njegova prostora 1:10 milijuna. Zašto smatramo da je prostor prazan? Zato što on i jest prazan.
Da se lakše komparira s materijom, ja uvodim unutar ovog ukupnog prostora Sunca, nazovimo ga VANJSKI prostor i samog Sunca, nazovimo ga SREDIŠNJI prostor, još i formu UNUTARNJI prostor. Za taj unutarnji prostor stavimo veličinu prostora kugle-diska promjera 1 dan svjetlosti ili na predpostavljene vanjske orbite kometa. Odnosi prostora bi onda bili: vanjaki = 10 milijuna : unutarnji = 4.000 i središnji = 1. Sve to na 3. potenciju, jer je odnos tek u jednoj dimenziji - dužini. Tako prikazani odnosi su sasvim dovoljni iako su podaci skoro pa proizvoljni.
Komparacija s onim što s osjetilima predstavljamo materijom je za istu na Zemlji, drugačije nego što je na Suncu. Naime mi baratamo s OSJETILNOM materijom na nivou Neutonove fizike. To je uža stvarnost. Današnja znanost, po toj mjeri stvari nije se daleko odmakla od Neutona. Naime i dalje se tumači svijet po materiji kao mjeri stvari iz njena tri agregatna stanja, premda je još Einsten primjetio kako stoje stvari. Naime, kako rastumačiti priču da je materija prosječno teška na Zemlji 5,3 kg/dm3 a na Suncu 1,7 kg/dm3.
Komparacija znaći da se rečeni odnosi koji su za Sunce prenose na niži rang - materiju. Ti odnosi su između jezgre (ne ulazi se u atomsku težinu elementa), kao središnjeg, zadnje ljuske elektrona kao unutarnjeg i vanjski prostor. Taj vanjski prostor u predhodnim je omjerima, a primjer da je zadnja orbita elektrona unutarnji prostor je kemija, kemijski spojevi, molekularna stanja materije: 2 litre vodika + 1 litra kisika = 1 litra vode. Tri litre u jednoj.
Idemo sad na rang galaksije. Pa uzmimo za središnji prostor naše galaksije spiralne krakove zajedno s halo-om, za unutarnji prostor orbite Magelanovih oblaka, a vanjski prostor promjer do nama najbliže galaksije. Ili ispravnije: unutarnji prostor jednak je skupu gaalaksija Andromede (usporedba s atomskom jezgrom s više proton/neutrona) a vanjski do susjednog skupa.
Vratimo se sad središnjem prostoru. Na poziciji Sunca, cca 2/3 udaljeno od središta jest gore navedeni omjeri prostora. Bliže središtu, kojeg ne vidimo u našoj galaksiji ali vidimo u susjednim, vrlo su sjajne zvijezde. To znaći veče, što je malo vjerovatno no gušče sigurno od Sunca. Dalje, zvijezde su prema središtu daleko gušče raspoređene, što znaći s malim ili bez vanjskog prostora. Dalje prema središtu, kojeg ionako ne vidimo, ali odakle stižu signali, vjerovatno su pulsari. Znanstvenici ih krste neutronske zvijezde, što baš i nije tako, no služi komparaciji o gustini zvijezda. Naime te „neutronske“ zvijezde su s središnjim i s dijelom unutarnjeg prostora. Prostor samog središta galaksije je crna rupa, predpostavljaju znanstvenici s čime se slažem.
Vratimo se sad na Sunce, njegov središnji dio. Prvi segment je plinovito stanje, no materije gustoće od početnih moguće 100 atm, do tekućeg stanja, slijedeći segment je tekuće stanje od gustoče zemljine magme do plazme. Segment plazme, misli se da je prostorno širi od tekućine, no upravo je suprotno. To je stanje da materija više nije ista, jer je to stanje s bitno manjim vanjskim prostorom sve do stanja samo središnjeg i unutarnjeg prostora. Kod tog taj unutarnji prostor više ne definiraju elektroni, jer se oni upravo u tom prostoru, moguće definiraju. Tu nastaje elementarno stanje materije. Najprije vodik, pa tek onda iz njega daljnja fuzija u teže elemente. Tu je rađaonica materije kakvu znamo, jasno kad pređe iz njegovog segmenta plazme na razinu tekučeg stanja. Dalji segment je „neutronska“ jezgra, možda bi bolje odgovaralo naziv energetska jezgra ili Higgs-bozonsko središte. To je znači stanje između samog središnjeg dijela pa do stanja najgušče plazme. Da li je u sredini sredine crna rupa? Da u onim „zvijezdama“ u središtu središta galaksije, jer niti crna rupa nema samo jedno mjesto u tom središtu.
Iz zakona o vremenskoj paralelnosti stvari u rangovima, pozicija Sunca na 2/3 udaljenosti od središta galaksije ukazuje da ima bar dva a možda i tri stanja materije u svom središnjem prostoru. Prvo klasično stanje materije s vanjskim prostorom - su plinovito i tekuće stanje i prelazno stanje plazme, drugo stanje bez vanjskog prostora s unutarnjim prostorom - stanje plazme i možda s trečim stanjem s minimalnim unutarnjim prostorom ili bez njega što je Higgs-bozonsko stanje „materije“

Iz navedenog je zakon, nama najbitniji za materiju: presjek središnjeg prostora višeg ranga - zvijezde (Sunca) s vanjskim prostorom stvari nižeg ranga - atom, čini stvar MATERIJOM
Iz zakona o vremenskoj paralelnosti stvari u rangovima, Zemlja, kao ni ostale planete, mjeseci i komete ne pripadaju istom prostor-vremenskom presjeku Sunca. Naime po vremenskom, generacijskom slijedu (u četvrtom nastavku) Zemlja je degenerirana zvijezda. Po toj vremenskoj paralelnosti u svom središnjem dijelu sastoji se od samo jednog segmenta materije: Klasična tri agregatna stanja a razlika u tim stanjima je u veličini vanjskog prostora.
O ovoj užoj stvarnosti nemam ja što dodati, jer znam daleko manje od drugih. No, mogu ukazati da se mjere i zakoni ove uže stvarnosti - materije, mogu koristiti samo kao komparacija za nad i podrangove. To, tek onda kad se stavi unutar apsoluta prostor-vremena.

Još o samom prostornom kraju minimaliteta i totaliteta. Naime, dva su prostorna kraja svakog od rangova, minimalitet što je izlazak iz ništa prostora, rođenje, i totalitet ili beskrajan prostor „stvari“. Presjek unutar tog slijeda za materiju Sunca jest paralelno stanje s središnjim prostorom galaksije na cca 2/3 od središta. Izvor sam iz središta, rećeno je prostorno ZRNATO rađanje. Kod tog je zvijezda samo sa središnjim prostorom, paralelno po rangovima, materija u stanju Higgs-bozona ili u energetskom koncentratu. Naime, traga li se dalje za središnjim prostorom energije, tu ne završava rang stvari ......., zato je i rečena crna rupa za stanja minimaliteta ili ništa prostora. Zrnato znaći da je stvar u rangu stvari identičnih elemenata, što znači da se skoro pa beskonačan broj elemenata pristorno niti ne razgraničavaju. Razgraničenje jest samo rođenje, prostorno zrnati element. Grubi zrnati element skoro bez prostora u rangu stvari, ovaj u nadrangu, paralelno kroz tok vremenskih presjeka, izglađuju tu zrnatost. Izglađivanje znaći da se prostor povečava, širi se iz središnjeg na unutarnji a unutarnji na vanjski a vanjski pak teži beskonačnosti. Kako se prostor širi tako se smanjuje središnji prostor stvari. Paralelno s tim njegovih elemenata a isto tako i sebe kao elementa unutar nadranga. To je tzv glađenje zrnatosti prostora. To je lagano ali trajno umiranje.
Primjera radi, to je slučaj s tzv. crvenim pomakom elektromagnetskog vala, zračenje energije, sukladno drugom zakonu termodinamike, entropije i smjeru vremena. Doplerov efekt iz širenja svemira, po sadašnjem tumačenju. Po mom uvidu, manji učinak na crveni pomak je iz širenja svemira a veći je iz starenje el.mag.vala. Starenje elementa materije - energije je kao i bilo koje druge stvari. Naime, val se od početne frekvencije u toku vremena izdužuje sve do beskonačnosti ili do apsolutne nule, odnosno trečeg zakona termodinamike, što je stanje „nepostojanja“ elemenata energije u vanjskom prostoru atoma, a možda i unutarnjem. Bezodnosno stanje, da ne kažem smrt stvari. Svakako da taj prostor frekvencije vala nije neograničen, no u odnosu na sam središnji prostor neutron/proton, jest uporedivo s Suncem, odnosno Zemljom. Zemlja je s obzirom na strukturu materije najvjerovatnije uhvačena iz neke, sad već moguće skroz „rasute“ galaksije, odnosno prolaza naše galaksije kroz beskrajan „prazan“ prostor predhodne generacije. Ovaj prostor, čini paralelu s apsolutnom nulom energije u materiji. Takvo krajnje prostorno stanje totaliteta nazvao sam glatkim prostorom......

Nastavlja se.............
ako si zainteresiran, pobliže se iznosi.....u prvom postu, malo duže...ebiga, nema nauke bez muke.

Uvodni dio Web stranice Astronomsko fizikalno društvo Split:
Kozmologija je grana astronomije koja se bavi porijeklom, svojstvima i razvojem svemira u cjelini. Kozmologija ima dodirnih točaka s fizikom, filozofijom, pa čak i s teologijom, jer pokušava objasniti zašto je svemir upravo takav kakav jest. Mitovi o stvaranju, koji su postojali kod svih starih naroda, primjeri su pradavnih kozmologija. Ipak, za razliku od mitova, današnja kozmologija se čvrsto zasniva na danas poznatim zakonima fizike.

izvod iz knjige “The Messionic Legacy”:
Klasična mitologija bila je nauka, psihologija i filozofija svoga doba, A NAIVNI SMO, ako vjerujemo da nauka, psihologija i filozofija našeg vlastitog doba nisu slični oblici mita i da se na njih u budučnosti neće gledati kao na takve.

Moj doprins budućem mitu:
Sadašnji uvid na svijet isti je kao i sva predhodna. Oduvjek se u vremenu počinje od postanka. Sve što jest, današnja stvarnost, u dalekoj prošlosti je stvorena. Od Boga ili je eksplodirala u Big Bangu.
Istina, mi, naša svijest, nema iskustva niti o vječnosti niti o beskonačnosti. Zašto? Pa zato što je stvarnost, “preslika” subjekata: stvari (materije i bića) u svijesti. Nema tog iskustva u kojoj ma koji subjekt nije nastao, mjenjao se za svog trajanja i nestao. Razlika je samo u roku trajanja i velićini stvari. Za bića, nastanak, promjena i nestanak je očigledan. Suprotno tom materija se mjenja ali je neuništiva. Promjena stvari je po drugom zakonu termodinamike, odatle je sam smjer vremenskog toka, no po istom zakonu je i neuništivost materije. Od tud nemogučnost promjene svijesti o početku u kojem su istovremeno stvorene istovrsne stvari. POSTANAK je uvjek jedan, a zatim teće tok promjenama ka različitim stvarima.

To je ta dogma znanosti:STVAR ILI MATERIJA NOSILAC JE PROSTORA I VREMENA.
Ja tvrdim suprotno: PROSTOR I VRIJEME U SVOM MEĐUODNOSU ĆINE MATERIJU.

To je bliže istini, jer sadašnja stvarnost ne ukazuje da su sve stvari nastale istovremeno, a onda nisu niti istovrsne. Subjekt je individaualan, što znaći produkt je opčeg. Opće pak, samo su prostor i vrijeme. U dosadašnjem očitovanju u svijesti toka promjena i razlike među subjekatima, materija i njeni derivati, stavljane su i za opće - APSOLUT. Što više, APSOLUT su stvari a njihov produkt prostor i vrijeme
Obrat u svijesti je unošenje zasebno apsoluta (prostor-vremena), uz posebno što su subjekti, produkti iz njihovog međuodnosa. U svijesti se ovim obratom otvara potpuno novi obzor.

Unutar tih novih vidika svijesti je i novi pogled na model kozmosa.
Evo tek nekih naznaka kakvi su to bajkoviti obzori nove svijesti:

APSOLUT je prostor-vrijeme.
U svijesti se javljaju zasebno zato što u svom međuodnosu ili presjeku čine stvar. Ovaj dio svijesti ne mjenja sadašnju suštinu već drugaćije preslagiva redoslijed, što znaći ZAKONE. Ruku na srce, može današnja znanost prićati priće o prirodnim zakonima, no nakon Neutona, to je šuma od koje ne vidiš drveće. Ova teorija daje okvirne ZAKONE u koje treba uklopiti „podzakonske akte“. Tako će i znanost postati dostupna svijesti, prvenstveno tim istim znanstvenicima.

Pravilo ili ZAKON razlike među stvarima izlazi iz međuodnosa prostora i vremena:

PROSTOR I VRIJEME OBRNUTO SU PROPORCIONALNI ! Što to znaći ?
Da je STVAR u tom prostor-vremenskom presjeku u toku :
- prelaza kvaliteta u kvantitet ili od rođenja – prostorno ništa (0) i vremenske vječnosti ka vremenskoj smrti i prostornoj bezgraničnosti. Ovaj smjer je tok vremena uzrok-posljedica ili kauzaliteta, po drugom zakonu termodinamike i toku entropije,
- prelaza kvantiteta u kvalitet, suprotan vremenski tok, tok života o kojem je rijeć na kraju izlaganja.
Tok vremena u smjeru entropije znaći da je stvar rođena iz vječnosti i da je vrijeme rođenja svake stvari različito. Jer, tok u vječnosti i čini različito rođenje ili prostor-vremenski presjek stvari. Samo u vječnosti rođenje možeš ubosti na bilo koje mjesto.
Mjesto je prostor, pa ako je ZAKON da su prostor i vrijeme obrnuto razmjerni, onda to nije mjesto jer je prostorno ništa (0) prije rođenja ili skoro ništa kod rođenja. Rođenje i jest u prostornoj pojavi stvari, prostor-vremenskom presjeku kad vrijeme za stvar više nije vječno. Znaći da ima prostorni oblik i mjesto unutar drugih stvari. Smrt pak, znaći da prostorno više nema niti oblik niti mjesto unutar drugih stvari, nema odnosa s drugim stvarima što je beskrajan „prazan prostor“. Razgradnja (entropija) stvari je kad više nema nikakvih odnosa s drugim stvarima, ne mjenja se. Izraz vremena u svijesti i jest u promjeni, a kad nema odnosa, stvar ne postoji !

MATERIJA JE SAMO JEDAN OD OBLIKA STVARI !Subjekt, kao zajednički naziv materije i bića, ovdje ima znaćenje za različitu individualnu pojavnost stvari u svijesti. Materija kod tog ostaje mjera za sve pojavnosti stvari jer je takav fiziološki (osjetilni) izvor informacija iz odnosa s okruženjem.
Subjekti su takvi da su posloženi jedan u drugi, kratko: subjekti su u RANGOVIMA:
MATERIJU kao osnovni rang stvari, čine njeni sastavni elementi ENERGIJA,
materija je sastavni element ZVIJEZDE ili zvijezda je nadrang materiji,
zvijezde su sastavni elementi GALAKSIJE ili nad-nadrang materiji,
galaksije su sastavni elementi SVEMIRA ili nad-nad-nadrang materiji.
Elementi nisu djelovi već cjeline, subjekti, jer u svakom od rangova važe isti zakoni prostor-vremenskih međuodnosa.
Neodređeno prostorno mjesto rođenja i smrti stvari iz predhodnog zakona, sada definiraju rangovi. Tako će rođenje galaksija biti u središtu svemira, zvijezda u središtu galaksija, materije u središtu zvijezda i energije u središtu materije.
Smrt pak ukazuje na ono drugo stanje prostora, bezgraničnost i prazninu. Kako se zna, stvari su po svom prostorno-vremenskom određenju između života i smrti. Iz promatranja svijeta iz osnova informacije od elektromagnetskog zračenja materije u svemiru, dobivamo sliku da su manje više sve stvari na svijetu različite.
Stavljanjem stvari u prostor-vremenski apsolut odnosno, prelaza kvaliteta u kvantitet, došao sam da se stvari mogu prema obliku i veličini prostora koji zauzimaju te kvalitativnog stanja materije posložiti u generacije. Po predhodnoj konstataciji iz prostor-vrijeme apsoluta proizlaze dva zakona:
- oblik i veličina prostora stvari, što znaći na kojoj je skali između rođenja i smrti materija u zvijezdi ili zvijezda u galaksiji – to je paralelnost rangova stvari ili prostorno mjesto materije u zvijezdi, podudarno je s prostornim mjestom zvijezde u galaksiji, no i energije u materiji.
- kvalitet, što u ovom slučaju znaći složenost materije je to veća što je zvijezda starija. Pa će iz tog izići, kao uostalom i iz predhodnog zakona, da je Zemlja bar jednu generaciju starija od Sunca.......

Nastavlja se.............
ako si zainteresiran, pobliže se iznosi.....u prvom postu "od postanka do vječnosti" (zavrti malo), malo duže...ebiga, nema nauke bez muke.