Uvodni dio Web stranice Astronomsko fizikalno društvo Split:
Kozmologija je grana astronomije koja se bavi porijeklom, svojstvima i razvojem svemira u cjelini. Kozmologija ima dodirnih točaka s fizikom, filozofijom, pa čak i s teologijom, jer pokušava objasniti zašto je svemir upravo takav kakav jest. Mitovi o stvaranju, koji su postojali kod svih starih naroda, primjeri su pradavnih kozmologija. Ipak, za razliku od mitova, današnja kozmologija se čvrsto zasniva na danas poznatim zakonima fizike.
izvod iz knjige “The Messionic Legacy”:
Klasična mitologija bila je nauka, psihologija i filozofija svoga doba, A NAIVNI SMO, ako vjerujemo da nauka, psihologija i filozofija našeg vlastitog doba nisu slični oblici mita i da se na njih u budučnosti neće gledati kao na takve.
Moj doprins budućem mitu:
Sadašnji uvid na svijet isti je kao i sva predhodna. Oduvjek se u vremenu počinje od postanka. Sve što jest, današnja stvarnost, u dalekoj prošlosti je stvorena. Od Boga ili je eksplodirala u Big Bangu.
Istina, mi, naša svijest, nema iskustva niti o vječnosti niti o beskonačnosti. Zašto? Pa zato što je stvarnost, “preslika” subjekata: stvari (materije i bića) u svijesti. Nema tog iskustva u kojoj ma koji subjekt nije nastao, mjenjao se za svog trajanja i nestao. Razlika je samo u roku trajanja i velićini stvari. Za bića, nastanak, promjena i nestanak je očigledan. Suprotno tom materija se mjenja ali je neuništiva. Promjena stvari je po drugom zakonu termodinamike, odatle je sam smjer vremenskog toka, no po istom zakonu je i neuništivost materije. Od tud nemogučnost promjene svijesti o početku u kojem su istovremeno stvorene istovrsne stvari. POSTANAK je uvjek jedan, a zatim teće tok promjenama ka različitim stvarima.
To je ta dogma znanosti:STVAR ILI MATERIJA NOSILAC JE PROSTORA I VREMENA.
Ja tvrdim suprotno: PROSTOR I VRIJEME U SVOM MEĐUODNOSU ĆINE MATERIJU.
To je bliže istini, jer sadašnja stvarnost ne ukazuje da su sve stvari nastale istovremeno, a onda nisu niti istovrsne. Subjekt je individaualan, što znaći produkt je opčeg. Opće pak, samo su prostor i vrijeme. U dosadašnjem očitovanju u svijesti toka promjena i razlike među subjekatima, materija i njeni derivati, stavljane su i za opće - APSOLUT. Što više, APSOLUT su stvari a njihov produkt prostor i vrijeme
Obrat u svijesti je unošenje zasebno apsoluta (prostor-vremena), uz posebno što su subjekti, produkti iz njihovog međuodnosa. U svijesti se ovim obratom otvara potpuno novi obzor.
Unutar tih novih vidika svijesti je i novi pogled na model kozmosa.
Evo tek nekih naznaka kakvi su to bajkoviti obzori nove svijesti:
APSOLUT je prostor-vrijeme.
U svijesti se javljaju zasebno zato što u svom međuodnosu ili presjeku čine stvar. Ovaj dio svijesti ne mjenja sadašnju suštinu već drugaćije preslagiva redoslijed, što znaći ZAKONE. Ruku na srce, može današnja znanost prićati priće o prirodnim zakonima, no nakon Neutona, to je šuma od koje ne vidiš drveće. Ova teorija daje okvirne ZAKONE u koje treba uklopiti „podzakonske akte“. Tako će i znanost postati dostupna svijesti, prvenstveno tim istim znanstvenicima.
Pravilo ili ZAKON razlike među stvarima izlazi iz međuodnosa prostora i vremena:
PROSTOR I VRIJEME OBRNUTO SU PROPORCIONALNI ! Što to znaći ?
Da je STVAR u tom prostor-vremenskom presjeku u toku :
- prelaza kvaliteta u kvantitet ili od rođenja – prostorno ništa (0) i vremenske vječnosti ka vremenskoj smrti i prostornoj bezgraničnosti. Ovaj smjer je tok vremena uzrok-posljedica ili kauzaliteta, po drugom zakonu termodinamike i toku entropije,
- prelaza kvantiteta u kvalitet, suprotan vremenski tok, tok života o kojem je rijeć na kraju izlaganja.
Tok vremena u smjeru entropije znaći da je stvar rođena iz vječnosti i da je vrijeme rođenja svake stvari različito. Jer, tok u vječnosti i čini različito rođenje ili prostor-vremenski presjek stvari. Samo u vječnosti rođenje možeš ubosti na bilo koje mjesto.
Mjesto je prostor, pa ako je ZAKON da su prostor i vrijeme obrnuto razmjerni, onda to nije mjesto jer je prostorno ništa (0) prije rođenja ili skoro ništa kod rođenja. Rođenje i jest u prostornoj pojavi stvari, prostor-vremenskom presjeku kad vrijeme za stvar više nije vječno. Znaći da ima prostorni oblik i mjesto unutar drugih stvari. Smrt pak, znaći da prostorno više nema niti oblik niti mjesto unutar drugih stvari, nema odnosa s drugim stvarima što je beskrajan „prazan prostor“. Razgradnja (entropija) stvari je kad više nema nikakvih odnosa s drugim stvarima, ne mjenja se. Izraz vremena u svijesti i jest u promjeni, a kad nema odnosa, stvar ne postoji !
MATERIJA JE SAMO JEDAN OD OBLIKA STVARI !Subjekt, kao zajednički naziv materije i bića, ovdje ima znaćenje za različitu individualnu pojavnost stvari u svijesti. Materija kod tog ostaje mjera za sve pojavnosti stvari jer je takav fiziološki (osjetilni) izvor informacija iz odnosa s okruženjem.
Subjekti su takvi da su posloženi jedan u drugi, kratko: subjekti su u RANGOVIMA:
MATERIJU kao osnovni rang stvari, čine njeni sastavni elementi ENERGIJA,
materija je sastavni element ZVIJEZDE ili zvijezda je nadrang materiji,
zvijezde su sastavni elementi GALAKSIJE ili nad-nadrang materiji,
galaksije su sastavni elementi SVEMIRA ili nad-nad-nadrang materiji.
Elementi nisu djelovi već cjeline, subjekti, jer u svakom od rangova važe isti zakoni prostor-vremenskih međuodnosa.
Neodređeno prostorno mjesto rođenja i smrti stvari iz predhodnog zakona, sada definiraju rangovi. Tako će rođenje galaksija biti u središtu svemira, zvijezda u središtu galaksija, materije u središtu zvijezda i energije u središtu materije.
Smrt pak ukazuje na ono drugo stanje prostora, bezgraničnost i prazninu. Kako se zna, stvari su po svom prostorno-vremenskom određenju između života i smrti. Iz promatranja svijeta iz osnova informacije od elektromagnetskog zračenja materije u svemiru, dobivamo sliku da su manje više sve stvari na svijetu različite.
Stavljanjem stvari u prostor-vremenski apsolut odnosno, prelaza kvaliteta u kvantitet, došao sam da se stvari mogu prema obliku i veličini prostora koji zauzimaju te kvalitativnog stanja materije posložiti u generacije. Po predhodnoj konstataciji iz prostor-vrijeme apsoluta proizlaze dva zakona:
- oblik i veličina prostora stvari, što znaći na kojoj je skali između rođenja i smrti materija u zvijezdi ili zvijezda u galaksiji – to je paralelnost rangova stvari ili prostorno mjesto materije u zvijezdi, podudarno je s prostornim mjestom zvijezde u galaksiji, no i energije u materiji.
- kvalitet, što u ovom slučaju znaći složenost materije je to veća što je zvijezda starija. Pa će iz tog izići, kao uostalom i iz predhodnog zakona, da je Zemlja bar jednu generaciju starija od Sunca.......
Nastavlja se.............
ako si zainteresiran, pobliže se iznosi.....u prvom postu "od postanka do vječnosti" (zavrti malo), malo duže...ebiga, nema nauke bez muke.
Post je objavljen 03.02.2008. u 10:43 sati.