Vođen pjesmama...

srijeda, 07.06.2006.

Drvo kestena

"Bože, kako mi nedostaješ!" bila je osnovna misao iz koje se sve dalje razvilo. Hodao sam polako kući ulicom i to je bila jedina rečenica, jedina misao u mojoj glavi. Koliko je to bio vapaj iskrenosti, toliko me je sam taj čin, to priznanje beskrajno plašilo. Nedostaje mi. I to sam shvatio tek u trenu kada je ta situacija poprimila svršeni oblik. Nedostaje, to znam sad, kad je to činjenično stanje, kada je ostala samo praznina koja je prije bila jedan divan sadržaj u mojem životu. Kako je čovjek glup. Kako neke stvari uspije shvatiti tek kada je kasno, kada ih spozna na svojoj koži. I to u pravilu ne spozna odmah, već nakon određenog vremena. Samo se odjednom sjeti, iz čista mira, ničime potaknut. I shvati, osjeti punu težinu praznine! Pritišče i ne da više mira.
Upravo tako je sada sa mnom. Hodao sam, nisam se zaustavljao. I odjednom je počela padati kiša. Škrapati, onako polako, ali u velikim kapljama. Rijetko, ali konstantno, postupno se zgušnjavajući. Ubrzo se mogao čuti zvuk kiše, kako pada na lišće drva kestena. Mlaka kiša i gusti zrak pritisnuli su mirise bliže tlu. Osjećao sam miris krošnje kestena pomješan s bazgom. Od kuda mi se javio miris bazge, ne znam, ali prepoznao sam ga. Plavetnilo neba i kiše, zelene krošnje, sivilo ceste i mojih misli.
"Nedostaje mi", ostalo je i dalje tu, pratilo me. I odjednom sam naslutio. Pogledao sam prema nebu. Shvatio sam. Bog, onaj tip na nebu, taj car i zajebant; shvatio sam kako On piše najbolju poeziju, stvara najbolje scenarije. Jer što li je drugo ova scena? Nedostaje mi, osjetim to i spoznam, a ubrzo nakon počne padati kiša. Kao scenarij u nekom filmu. A scena na kojoj se sve odvija, i ova kiša koja pada, podsjećaju na pjesničku sliku. Ja sam ovdje sada, samo da tu pjesmu, sadržaj tog filma prenesem svojim riječima. Ništa više.
Divna spoznaja, slutnja me naježila. Privremeno me uzdigla. Ali nisam zaboravio na ono jedino, ono što je bilo početak svega ovoga:
"NEDOSTAJE MI". Na tome neka ostane.
- 14:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>